MOJE SVJEDOČANSTVO: Evo da vam malo posvjedočim Božju ljubav koja se izljeva na mene na svakoj Duhovnoj obnovi……

Hvaljen Isus i Marija dragi moji PRIJATELJI !

Evo da vam malo posvjedočim Božju ljubav koja se izljeva na mene na svakoj Duhovnoj obnovi,na svakom novom Seminaru.
Nekada sam mislila da moram prihvatiti život takav kakav imam i sa time
se nositi…Vjerovala sam u Boga kao sto sam vam već i rekla,ali na tim
duhovnim obnovama sam spoznala sebe i svoju slabu i mlaku vjeru…
Danas vam to svjedočim da i vi koji još niste upoznati s tim seminarima
i duhovnim obnovama,svakako jednom odete i doživite taj milosrdan dan
preokreta u vašem životu..
Najme…jednom prije par godina mi je jedna kolegica spomenula te seminare. i pričala za duhovnu obnovu za tri dana…Ja sam ju malo
pogledala i razmišljajući tako o tome rekla…ma daj tri dana da ja idem
na neki seminar…ti si luda….Boga moliti mogu i doma,a ne gubiti tri dana..
pa što se tu ima tri dana moliti…Vrijeme je tako prolazilo i desilo se sto se desilo u vezi moje bolesti i odem i ja na tri dana duhovne obnove…Bila sam iznenadna koja ljepota i koji doživljaji…To je bilo u ljetu 2005 kad je fra. Ivo Pavić došao u München…Odmah zatim upisala sam se u Wigratz Bad kod jednog karizmatika Maria Kumara-jednog indijskog svećenika…tada sam još imala strah da se moja bolest ne povrati..rak mi je bio uvijek pred ocima i kad me sto zaboljelo gotovo je bilo…rak opet pomislim ja…i nikako da se rješim toga straha,i kad je bila sv. ispovijed kažem ja tom svećeniku moj problem…a on će meni…Nije strah od Boga,ne smiješ se bojati-jer ako se bojiš i čega se bojiš to ti bas dolazi jer zlo uvijek vreba…nato ću ja njemu…htjela bi ja da se ne bojim ali čim otvorim oci kad se probudim i čim me nešto zaboli strah je tu i tako on nad mnom molio jednu molitvu za oslobođenje od straha…ja morala zatvoriti oci i raditi što mi je govorio i vjerujte mi strah je nestao kao rukom maknuto-Aleluja…

Isto tako nisam mogla nikako oprostiti neke stvari svojim roditeljima i na duhovnoj obnovi Patera Linića ja isto tako na ispovjedi kažem njemu…muci me i proganja to ali ja ne mogu oprostiti to i to,možda nekako oprostiti ali nikada zaboraviti…i on će meni-ako nisi zaboravila nisi ni oprostila…ma moći ćeš ti to još danas kaže on meni…hajde dobro mislim si ja,ali to je nemoguće…i kad su bile molitve otklanjanja ja sam dušu iz sebe isplakala kad je spomenuo sada si uzmite u srce osobe koje najviše mrzite i oprostite tim osobama jer i njih Bog voli…ja zamislim svoga oca i majku i placem i more suza ronim i zamislite kad sam došla kući iz tog seminara još nisam dobro vrata za sobom zatvorila-zove me moj otac i prvi puta u životu mi kaže-kćerkice moja,evo cijelo vrijeme mislim na tebe i molim Boga za tebe-a ja odgovorim i ja na tebe…i od tada je zaista nestala mržnja u meni,a nastala ljubav…Evo koliko je milostiv nas Gospodin…ali sama ne bi bila mogla oprostiti…nije dovoljno ići samo na jednu duhovnu obnovu jer u dubini naše duše su skriveni osjećaji onog sto ne valja i za takove osjećaje je potrebno vise molitvi proći…Ja sam 20 godina bolovala od čireva na želucu…dok sam radila imala sam strasne bolove u leđima i vratnoj kralježnici…trnule su mi ruke…boljela su me stopala..nervozna sam bila sama na sebe,a na druge oko sebe da i ne pričam…ma koje lijepe rijeci od mene ćuti…to je bila tabu tema….Često sam puta razmišljala -ma samo da umrem pa da se svega riješim…molila sam Boga…odlazila u crkvu svake Nedelje…ali sve je to bilo mlako…tek danas to znam…
Da se nije dogodilo to sto se je -ne znam dali bi bila krenula tim putem vjere koju sada nosim u sebi…Mogu samo reci Boze Hvala Ti i slava da si me kroz moju bolest pozvao na sve ovo sto danas jesam i sto želim i ostati…Duhovne obnove jedna za drugom -promijenile su mene i moj život i polako se mijenjaju svi oko mene na bolje iz dana u dan…Djeca kreću korak po korak i vjerujem da ce jednog dana kad im to Bog odredi biti u tom duhu vjere u kojem sam ja sada…Muz se je po mojim žarkim molitvama nakon 30 godina opet ispovjedio i od tada ide svake Nedelje i svakog blagdana na Svetu Misu.Aleluja.Tome ima već 15 godina….
Eto ljudi moji dragi…Bog je tolike Milosti učinio u mome životu preko ovih duhovnih obnova da vam samo jedno mogu reci-idite i uvjerite se sami….
Ja sam nova osoba-potpuno zdrava…ne bole vise ni noge…ni kičma…nema nervoze ni mrkog pogleda…nema ljutnje na nikoga bez obzira što mi tko kaže…LJUBAV je u mome srcu zamijenila sve i odagnala nevaljalosti iz mene…Prastanje odagna svako zlo i svaki grijeh-VJERUJTE…Grijeh je taj koji razara dušu i tijelo…grijeh je taj koji daje bolesti tijelu…grijeh je taj koji stvara mržnju prema drugima…
Zato braco moja…svjedočim vam i sada ovo kako bi i mnogi od vas krenuli putem kojim sam ja posla…putem za Isusom….Hvala vam na strpljenju čitanja ovog poduljeg svjedočenja…vjerujem da ce mnogima biti od velike koristi…Boze hvala Ti na daru moga zivota…hvala Ti na milostima koje si mi dao…hvala Ti na svemu i na ovim dragim ljudima FB. kojima si me poslao da svjedočim Tvoju neizmjernu ljubav…BvB.

Višnja.J. 28.01.2019