(Od tog nemilog događaja prošle su već punih osam godina. Ovom objavom, koju sam još tada napisala, želim zahvaliti Nebu na velikoj milosti)

 

Ovdje bih htjela dragi čitatelju napisati moje osobno svjedočanstvo i posvjedočiti kako je naša draga Gospa Žalosna – Majka Božja Koruška ( Križevci ) i danas ostala ista kao i nekad prije, puna ljubavi i sućuti za sve one koji pate i kako Ona i danas pomaže i uslišava one, koji joj se svim srcem iskreno obrate i mole za njenu majčinsku pomoć i zaštitu. Želim posvjedočiti;

VELIKU MOĆ SVETE PRIČESTI, BOLESNIČKOG POMAZANJA I ŽARKE MOLITVE!

Ovdje iznosim ono najbitnije:

Dogodilo se to u Stuttgartu ( Njemačka ) u petak pred Cvijetnicu, 26. ožujka, 2010 god. Moja je šesnaestgodišnja unuka , kao i svaki dan u ranim poslijepodnevnim satima došla iz škole. Odjednom joj pozlilo i ona se srušila i izgubila svijest. Tako je ostala sama na podu ležati sve dok nije došao njen dvanaestgodišnji brat, koji se brzo snašao. Videći da seka ne reagira na njegov zov, braco je sam pozvao hitnu pomoć i roditelje, koji su bili na poslu. Ubrzo je stigla hitna pomoć, a i roditelji. Bio je to zastoj srca. Oživljavali su je punih dvadeset minuta, ali bez uspjeha. Prevezena je u bolnicu i tamo je nastavljeno oživljavanje. Konačno, nakon skoro pola sata kako se to desilo, uz elektrošokove, pokrenuli su njeno srce, ali je ona pala u duboku komu. Priključili su je na razne aparate za srce i na raspirator za disanje. Po tijelu je imala 23 otvora s cjevčicama, koje su služile za liječničke potrebe oko liječenja. Ležala je neodjevena na ledu radi sprečavanja daljnje upale mozga. U dvije sljedeće noći imala je ponovnu krizu, srce nikako nije htjelo kucati, iako je bila priključena na aparate. Opet iznova elektrošokovi. Liječnici su učinili sve što je bilo u njihovoj moći, ali prognoze su bile zastrašujuće. Kako je zbog zastoja srca previše dugo ostala bez kisika, svaka snimka magnetske rezonacije pokazivala je veliko oštećenje mozga, bez i najmanjeg znaka života. Ustanovljena je i klinička smrt. (prekinuto disanje, prestao rad srca, a aktivnost mozga nikakva )

Liječnici su roditelje oprezno pripremali na ono najgore. Rekli su ako i preživi, nikad više neće biti ista kao prije, da neće moći govoriti niti hodati, niti ikoga prepoznati, samo će vegetirati, jer oštećenje mozga je bilo preveliko. Ali roditelji se nisu predavali, nisu pristali na isključenje aparata. Skupa sa mnom i sa mnogim dobrim ljudima, žarko smo molili i vapili dragom Bogu i Njegovoj Presvetoj Majci, napose Gospi Žalosnoj – Čudotvornoj Majci Božjoj Koruškoj (Zaštinici naše druge mlade župe) za ozdravljenje moje unuke. Prikazane su za nju sedam Sv. Misa; ( u Križevcima, Međugorju i Stuttgartu ) za milost čuda, za milost ozdravljenja. Molila se svakodnevno sveta Krunica u našim križevačkim crkvama. A i mnogi pojedinci su se uključili u naše molitve. Tako smo ja, njena baka, a i neke dobre žene u Slavoniji postile nekoliko dana za njeno ozdravljenje.

Slomljenih srdaca, plakali smo, tugovali, ali nadu nismo izgubili. Preko svake nade mi smo vjerovali da će ozdraviti. Preostala nam je samo čista Vjera, Ufanje i Nada. Vjerovali smo, ( djeca i ja ) da je Bog kadar i da hoće nam pomoći. Vjerovali smo u zagovor naše Gospe Žalosne – Koruške, u sretan ishod naših molitava i vapaja.

A onda na Veliki Utorak, pred Uskrs, svijet nam se srušio, tlo izmaklo pod nogama.

Liječnička prognoza: Gotovo je! Nema joj spasa! Neće preživjeti, usne i nokti već su poplavili, učinili smo što smo mogli. Ako danas i ne umre, noć sigurno neće preživjeti. Pripremite se, ovo je kraj za nju. Polako razmišljajte da je pustite. Mi više ništa ne možemo učiniti za nju. Jedino još ON gore može! Tako, a i još mnogo više je doktor rekao, suosjećajući s roditeljima.

” Bože moj, Bože moj! Zašto si nas ostavio?” Bol, bol, neopisiva, naša preteška bol! Očajni i vapijući uzdisaji, upravljeni k Nebu, nisu silazili s naših usana. Taj osjećaj strave i nemoći da pomogneš djetetu, gušio nas je i razdirao nam srca i duše u nedogled. Jedan mladi život se gasi… Dragi Isuse! Zašto?…Zašto?…Zašto?… Pitanje ostaje bez odgovora…Gospo moja, Majko Božja Koruška, sada tek mogu malo više razumijeti Tvoju bol! Marijo pomozi, Majčice smiluj nam se! – vrištala su naša bolna i slomljena srca. Razgovarala sam s djecom i savjetovala ih da prihvatimo Volju Božju. Uvjereni da je Bog zove k Sebi, učinili smo čin potpunog predanja u Volju Božju, predajući je s punim povjerenjem u Presveto Srce Isusovo i Marijino. Predali smo je u Presvete ruke naše čudotvorne Majke Božje Žalosne – Koruške, u Njen Majčinski zagovor. Pozvan je naš hrvatski katolički svećenik, koji je u bolesničkoj sobi prikazao svetu Misu, te joj u takvom besvjesnom stanju podijelio BOLESNIČKO POMAZANJE. Nakon možda sat vremena, zet je slomljen do kraja, otišao do liječnika i zamolio ga da još jednom učini magnetsko snimanje mozga. Vjerujući da je uzalud, ali da još jednom pomogne nesretnim roditeljima, ipak je učinio.

Kad je pregledavao snimku, dugo ju je promatrao. I gle! Kao da vidi nešto drugačije…neznatno, ali ipak drukčije. Malešna iskra nade kao da se pojavila u našim srcima… A onda iz sata u sat nova iznenađenja. VELIKA MOĆ BOLESNIČKOG POMAZANJA DJELUJE…Polako, ali sigurno, liječnici su po prvi puta bili nešto optimističniji. Uvečer je pomakla prst na ruci, a ujutro mi javljaju da je noć provela mirno i bez pomoći raspiratora za disanje. Drugi dan je otvorila oči i prepoznala svoje roditelje. Polako se budila iz kome. Slijedilo je otkapčanje sa svih aparata i onda su je preselili u drugu bolnicu u kojoj su joj ugradili neki aparatić ( ne znam kako se to stručno naziva ) koji će pomoći srcu da ne bi opet bilo kad došlo do sličnih problema. I u toj bolnici stanje joj se iz dana u dan sve više poboljšavalo. Počela se spuštati na noge i za dva dana samostalno prohodala, na početku malo nesigurno, a onda sve bolje i bolje. Na sam Uskrs mogla je ustati i oprezno hodati. Doživjela je i svoj uskrs. Novi rođendan. Opet joj došao u posjetu naš hrvatski svećenik i opet u sobi prikazao Svetu Misu, ali ovaj put Misu ZAHVALNICU i podijelio joj i Svetu Pričest.

( Liječnici su tada priznali da se ovdje dogodilo čudo, još neviđeno u toj bolnici. Slikali su je za bolničku arhivu)

Za par dana je otpuštena iz bolnice i poslije dva dana što je bila kod kuće, ponovo je prevezena u jedno mjesto blizu švicarske granice na rehabilitaciju da se do kraja oporavi. I tako se moja unuka, tek nakon pet tjedana opet vratila u školu i sve, zbog bolesti propušteno savladala i nadoknadila, te sa odličnim uspjehom završila svoj deseti razred. Kod dijeljenje diplome, pred mnogim uzvanicima završne školske proslave, dobila je i pohvalnicu kao najbolja učenica u razredu.

Danas poslije više godina, ona se osjeća dobro i zdravo. Jedino je izgubila na težini, tako da je malo vitkija nego prije bolesti. Po preporuci liječnika ne smije se aktivno baviti sportom ( a što je prije bolesti činila ) niti sama roniti u vodi. Inače je vedra i sretna djevojka. Ljetos je opet bila s obitelji u Domovini na moru i kod svoje bake – mene A. H. koja pišem ovo svjedočanstvo. Svi smo bili sretni i beskrajno zahvalni dragome Bogu i našoj Velikoj Pomoćnici, Čudotvornoj Majci Božjoj Koruškoj – Gospi Žalosnoj, kojoj sam obećala da ću znak zahvalnosti javno svjedočiti o Njezinoj dobroti i pomoći, te da ću redovito svaki mjesec, dok sam živa dati da se prikazuje Sveta Misa – zahvalnica, Njoj u čast i slavu, a svake godine na dan Blagdana Gospe Žalosne ( 15. Rujna ) naše divne Majke Božje Koruške, po svojoj mogućnosti prinjeti joj dar i da ću je beskrajno ljubiti, štovati, svjedočiti i molitvom je častiti.

Neka je hvala i slava dragom Isusu i Njegovoj Žalosnoj Majci Mariji!!!

 

O ŽALOSNA GOSPO, PUNO SI MI DALA, NA USLIŠANOJ MOLBI OD SRCA TI HVALA!

                                                    ( Zahvalna baka Anđela Herendić, “Isusova mrvica” )

PODIJELI