Autor: Ankica Čolić
Moj Isuse gledam tvoju sliku, gledam sliku,pa u raspelo,Gledam Tvoje razapeto tijelo…Gledam ruke raširene,gledam noge probodene,gledam Tvoje kukove i bok.. Gledam Tvoje vel’ke svete rane…!
Gledam lice Isuse ja Tvoje što se smiješi i krunom se diči, gledam ljubav što se s križa širi.
Gledam Tebe pa se sada pitam kol’ko patnje s ljubavlju se miješa. Moj Isuse ja se sada pitam dali sam Te ja zaista vrijedna ?!?
Moj Isuse izmučeni,moj Isuse poniženi,moj Isuse razapeti ! Gledam Tebe pa se opet pitam što ja mogu učiniti za Te ?
Gledam Tebe i mislim o sebi, o Isuse dali sam te dostojna ? Ja vidim samo svoju slaboću…
Moj Isuse da Te više volim,tada ne ne bi ovako grešna i sebična bila,,,Ne bi grijehu zavesti se dala…
Moj Isuse Tebi vječno hvala što me milo tu s raspela gledaš i oprost mi pružaš, što me zoveš da uz Tebe budem. I da ljubim rane Tvoje svete,,,da slobodno iz njih snagu crpim,jer one su za me podnesene…!
Moj Isuse da te bar mogu s križa skinuti i u svoje srce staviti. Da Te mogu nositi i cijelom svijetu o Tvojoj ljubavi svjedočiti …!
Moj Isuse Ti koji s križa visiš i u mene gledaš,preobrazi me, osnaži me, ojačaj moj duh i tijelo da Te hrabro nosim, da se Tobom Isuse, ja vječno ponosim, jer Ti si moj Put kojim želim ići ! Istina koju želim svjedočiti ! Život kojem se želim predati !!!