Čitanje Knjige proroka Jeremije

Nek oči moje suze rone danju i noću,

i neka ne prestanu,

jer je strašno slomljena djevica,

kći naroda moga,

ranom neobično ljutom.

Pođem li u polje,

evo mačem pobijenih!

Vratim li se u grad,

evo od gladi iznemoglih!

Čak i prorok i svećenik lutaju po zemlji

i ništa ne znaju.

Ta zar si Judeju sasvim odbacio?

Zar ti duši omrznu Sion?

Zašto nas tako biješ

te nam više nema lijeka?

Nadasmo se miru, ali dobra nema,

čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa!

Gospodine, bezbožnost svoju priznajemo,

bezakonje otaca svojih;

odista, tebi sagriješismo!

Ne odbaci nas, rad imena svoga,

ne sramoti prijesto Slave svoje,

spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!

Zar ispraznost bezbožnika dažda daje?

Ili zar nebesa sama kiše?

Zar ne daješ ti to, Gospodine, Bože naš?

Zato se u te uzdamo,

jer ti sve to činiš.

Riječ Gospodnja.

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje,
jer smo jadni i nevoljni.

Pomozi nam, Bože, pomoći naša,
zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!

Nek do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!
I mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!