ČITANJA: Sir 3,2-6.12-14; Ps 128,1-5; Kol 3,12-21; Mt 2,13-15.19-23
NAPOMENA: ▪ Izostavlja se spomendan sv. Tome Becketa, biskupa i mučenika.
Prvo čitanje: Sir 3, 2-6.12-14
Tko se boji Gospodina, časti roditelje.
Čitanje Knjige Sirahove
Gospodin slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. Tko časti oca svojega, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospodina. Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 128, 1-5
Pripjev: Blago svima koji se boje Gospodina, koji njegovim hode stazama!
Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!
Drugo čitanje: Kol 3, 12-21
Obiteljski život u Gospodinu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!
Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!
Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene kao što dolikuje Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.
Riječ Gospodinu.
Evanđelje: Mt 2,13-15.19-23
Uzmi dijete i njegovu majku te bježi u Egipat!
Čitanje svetoga evanđelja po Mateju
Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.
Riječ Gospodnja.
Homilija
Šest mjeseci nakon vjenčanja Josipa i Marije, Mariji je došlo vrijeme da rodi. Nekako u to vrijeme rimski car August naredio je popis stanovništva. Taj je popis obuhvaćao popis svih muškaraca koji su morali doći u svoje rodno mjesto da se popišu. Ne poznajući proročanstva, svojim ukazom car je ispunjavao proročanstvo. Josip je bio rodom iz Betlehema Judina. Radi popisa morao je doći u Betlehem.
Da je išao sam u Betlehem, to mu ne bi stvaralo neki problem. Bez obzira što se radilo o udaljenosti oko 120 km, on bi to vrlo jednostavno savladao. Međutim, on je imao brigu o Mariji koja je svaki dan čekala da rodi. Očito zbog predrasuda i tko zna iz kojih još razloga, Josip nije želio Mariju ostaviti samu na nečijoj tuđoj skrbi.
Došavši u Betlehem, za njih nije bilo mjesta. Našli su mjesto u pećini koja je služila kao zaklon stoci.
Često puta kada govorimo o tom događaju, ne bi li tome dali neki romantični izričaj, to mjesto nazivamo štalicom. Tada zamišljamo štalicu u kojoj je mirisno sijeno, jaslice, ovčice, kravice koje se raduju rođenju svog Stvoritelja, i pokušavamo nekako stvoriti neku romantičnu idilu. Međutim, to je bilo sve drugo osim romantike. U tom prostoru je više od mirisa sjena dominirao miris stajskog gnoja. Taj prostor im je jedino osigurao zaklon od vanjskih znatiželjnih pogleda. Kao takav nije osiguravao ni minimalne higijenske uvjete. Jedino je Božjom intervencijom novorođeni Isus ostao zdrav, jer je takvo mjesto idealno za dobivanje tetanusa ili nekih drugih opasnih bolesti.
U takvom se okruženju i prostoru rodio Božji Sin i postao čovjekom. Čak i svojim rođenjem izjednačio se sa onima najmanjima i najsiromašnijima. Mnoga djeca rađala su se u uvjetima koja nisu pružala ni minimalne higijenske uvjete. Bila su to djeca roditelja čiji je društveni status bio najniži. Upravo s njima se Isus izjednačio.
Možda sveti Josip nije sve razumio i vjerojatno se pitao kako to da Bog dozvoljava toliko poniženje za Svog Sina. S druge pak strane, znao je da sve što Bog radi, izvodi na dobro. Očito za sve postoji neki razlog. Za njega je bila važna Božja prisutnost. Po njegovom razumijevanju, sveto mjesto je bilo mjesto Božje prisutnosti. Stoga nije mu bilo važno okruženje u kojem se nalazi. Neugledna špilja koja je služila za zaklon stoci, zbog Božje prisutnosti je postala sveto mjesto. To su ubrzo pokazali i pastiri koji su dotrčali u špilju i poklonili se novorođenom Isusu kao Kralju nad kraljevima. Za njih je zbog Božje prisutnosti ovaj neugledni zaklon za stoku postao najsvetije mjesto.
Osim ovih pastira nitko više nije bio zainteresiran za Isusovo rođenje. Izraelski narod koji je s Bogom imao Savez da će se to dogoditi bio je potpuno ravnodušan. Možda se tomu i Josip čudio. Međutim jednog dana posjetili su ih vrlo ugledni gosti. Biblija ih naziva magima s istoka. Danas ih nazivamo „Tri kralja.“ Tko god oni bili, bili su to vrlo učeni ljudi koji su istraživali proročke spise i zaključili da se nešto važno događa. Nije im bilo teško prijeći daleki i opasan put da bi se poklonili novorođenom Kralju. Kada su došli i našli Isusa, nije ih smetalo skromno okruženje i relativno siromaštvo njegovih roditelja. Darivali su ga najskupljim darovima kakvim se darivaju kraljevi.
Očito, po kulturološkom razumijevanju onog vremena, roditi se u štalici je bila sramota. Ljudi iz Betlehema su znali da se u štalici porađa jedna žena, ali su smatrali da ih očito stiže Božja kazna zbog, kako su oni mislili, bluda koji su počinili začevši dijete prije vjenčanja. Moglo se dogoditi da te noći kada se Isus rodio se također neka žena porađala u nekoj kući. Ako se tako nešto dogodilo, takva žena se mogla zahvaljivati Bogu s molitvom „hvala ti Bože što mogu roditi u svojoj kući a ne u štali kao ona tamo b… Očito si pravedno postupio jer su prekršili tvoj Zakon.“ Istina, ovo je samo nagađanje, ali upravo to je bio način razmišljanja „pravednih“ farizeja i učitelja Zakona. To je i Isus potvrdio u svojoj poznatoj propovijedi na Gori blagoslova kada je rekao: “Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Matej 5, 20. Zasigurno se je Isus sjetio tada svog skrbnika Josipa i svoje majke Marije koji su bili doslovno obilježeni sramotom zbog takve farizejske pravde.
Istina je da se Izraelci nisu interesirali za novorođenog Isusa, ali netko se je posebno zainteresirao. Bio je to Herod koji je bio rimskim namjesnikom u Judeji. On se je zainteresirao za novorođenog Isusa, ali s namjerom da ga ubije. Smatrao je da u Judeji nema mjesta za dva kralja, a on se nije želio povući. Da bi bio siguran da će ubiti Isusa, naredio je pokolj muške djece stare do dvije godine. Bio je to strašan masakr. Pitam se nekada zbog čega se to dogodilo? Očito je jedan od razloga bio što Izraelci u Mesiji nisu vidjeli Spasitelja svijeta koji će ih spasiti od grijeha, već političko oslobođenje od Rimljana. Ne pokušavam ovdje opravdati Herodov postupak, ali želim naglasiti da će se slične stvari događati kada se religija pomiješa s politikom. Politika promovira interese, i ne poznaje nikakvu ljubav. Očito je Herod na osnovi objašnjenja tadašnjih učitelja Zakona razumio da mu se rodio neki politički protivnik, a ne dijete koje bi trebao biti i njegov Spasitelj. U Isusovom rođenju je vidio političku igru, a ne neko pitanje vjere. Religija bi trebala promovirati Božju ljubav koja se očituje u našoj ljubavi jedan prema drugome.
Bog je intervenirao i spasio je svog Sina od Herodovog pokolja. Anđeo Božji se javio Josipu i rekao mu da bježi jer su u opasnosti. Josip je odmah poslušao i s novorođenim Isusom i Marijom pobjegao u Egipat. Zasigurno su mu darovi koje je dobio od maga dobro došli za vrijeme tog boravka.
U to vrijeme u Egiptu u gradu Diapolis, djelovala je vrlo aktivno dosta snažna židovska zajednica. Mnogi misle kako se sveta obitelj za to vrijeme smjestila u tom gradu. Kako god bilo, tu su proveli nekoliko godina. Živjeli su kao obična obitelj koja je imala samo jedan zadatak, Čuvati i odgojiti Božjeg Sina, koji je postao bespomoćno dijete ovisan o skrbi ljudi. Svi su smatrali da je Isus Josipov sin. Nije se Josip od toga ni branio. Na kraju krajeva priliko posjeta Hramu nakon rođenja, Josip je dao ime Isusu i izjavio da je to njegov sin. U to doba je bio običaj da ime prvencu daje majka. Međutim, svojim postupkom Josip je stvorio sve uvjete kako bi doslovno Isusa usvojio za svog sina.
Razmišljam o životu ljudi koji su živjeli u ovoj zajednici. Oni su živjeli neki svoj obični život ni ne sluteći da su kao zajednica počašćeni najvećom čašću. Ovo obično dijete bilo je Božji Sin. Bili su počašćeni nazočnošću samog Boga, a da toga nisu bili ni svjesni. Mogu si samo zamisliti kako bi se ophodili prema ovom djetetu, da su znali punu istinu o njemu. Međutim, punu istinu znali su Marija i Josip. Tu istinu nisu iznosili, jer očito po Božjoj providnosti, Isus je trebao proći i preživjeti jedan običan život kako bi nama ostavio primjer kako i mi trebamo živjeti. S druge strane izložili bi se opasnosti da Herod pokrene akciju protiv djeteta Isusa u nakani da ga ubije, jer je Isusovo rođenje doživljavao ka političku prijetnju.
Nakon nekoliko godina Josipu se ponovno vratio anđeo i obavijestio ga je da je Herod koji je tražio da pogubi Isusa, umro. Anđeo mu je rekao neka se vrati natrag. Josip je imao problem donijeti odluku gdje će se vratiti. Smatrao je da bi bilo jako dobro kada bi se vratio u Betlehem, u grad gdje se Isus rodio. Očito su ga na to poticala i proročanstva drevnih proroka koji su to naviještali. Međutim, opasnosti koje su se za Isusa krile u Betlehemu bile su toliko velike da je Josip od toga odustao. Još uvijek su bila svježa sjećanja na pokolj koji je proveo Herod prije nekoliko godina u želji da ubije Isusa. Roditelji koji su izgubili svoje dijete u tom pokolju, očito su saznali razlog zbog čega je to Herod učinio. Građani Betlehema su se dobro sjećali svih neobičnosti koje su se događale prilikom Isusovog rođenja, od anđeoskog pjevačkog zbora, do neobičnog posjeta i darivanja maga s istoka. Gotovo su svi bili sigurni da je Herod tražio baš to dijete. Očito je po mišljenju Josipa to bio veliki rizik za Isusovu sigurnost. S druge pak strane, Heroda je zamijenio njegov sin koji nije bio ništa bolji od svog oca. Previše je opasnosti vrebalo Isusa u Betlehemu, i Josip je odlučio vratiti se u Galileju u Nazaret gdje je nekada živio. Možda su te sve opasnosti i bile razlogom da Isus u svom javnom radu nije nikada posjetio Betlehem. Ako i je, nijedan od evanđelista to nije zapisao.
U Nazaretu se Josip morao suočiti s drugim problemom, sa sramotom. Svi su smatrali da je Isus Josipov sin koji je začet prije vjenčanja. Josip se više i nije trudio objašnjavati što se dogodilo, jer mu je Isusova sigurnost bila važnija od svega. Sam Bog povjerio mu je tu uzvišenu zadaću i on ju je želio odraditi maksimalno korektno. Bez obzira na ponižavajući status koji je Isus imao, sva ponižavanja i zlostavljanja mogla su biti samo verbalna, jer fizičku zaštitu mu je po mišljenju seljana osiguravao njegov otac Josip, a on se prema Isusu stvarno odnosio kao prema svom vlastitom sinu.
Pokušavam si zamisliti kako su roditelji u Nazaretu zabranjivali svojoj djeci druženje s Isusom, jer on je po njihovo mišljenju bio sin bluda. To je za njih bio strašan grijeh, a dokazivanje vlastite pravednosti dokazivalo se je i izolacijom od grešnika. Isus se je i kao dijete družio sa svojim nebeskim Ocem. Ustajao bi jako rano, prije izlaska sunca, odlazio u obližnju goru gdje bi se molio svom Nebeskom Ocu. Uživao bi tada u prekrasnoj prirodi, savršenom skladu u cvrkutu i pjesmi ptica koje su slavile svog Stvoritelja pri uzvišenom izlasku sunca. Biblija za Isusa kaže: A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. Luka 2,52. Očito je da je sveti Josip baš u takvom Isusovom napretku vidio ispunjenje svoje zadaće koju mu je po svojoj milosti povjerio sam Bog.
Svojim životom sveti Josip je ostavio veličanstveni trag vjere s kojim nas poziva da ga slijedimo. On je u Božjem pozivu vidio najveću svrhu svog života i nije brinuo o ostalom. Njegov Bog koga je istinski poznavao za njega je bio na prvom mjestu. Upravo s toga s pravom nosi epitet „sveti“. Koliko god njegova životna okolnost bila različita od naše, pokazao nam je da se unatoč svemu može živjeti svetim životom. Na kraju svega, to je Božja milost sa kojom nas želi obdariti. Na nama samo ostaje izbor. Izaberemo li Krista i Njegovu milost, tada i pored svih problema, progona i neugodnosti, prihvaćamo najveću vrijednost koju Bog može dati. On nam je darovao svog jedinorođenog Sina kako bi stvorio mogućnost da vječno budemo s Njim. Razmišljam o tome i ne razumijem tu toliku Božju ljubav. Očito je nismo u stanju razumjeti. Sve što možemo je samo se za nju odlučiti. Sveti Josip nam u tome može biti veliki uzor.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić lic. theol.
