ČITANJA: Sir 15,15-20; Ps 119,1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2,6-10; Mt 5,17-37
Prvo čitanje: Sir 15, 15-20
Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik.
Čitanje Knjige Sirahove
Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.
On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju.
Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.
Jer velika je mudrost u Gospodina, on je svemoćan i vidi sve.
Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospodin zna svako djelo čovječje.
Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34
Pripjev: Blaženi koji hode po zakonu Gospodnjemu!
Blaženi oni kojih je put neokaljan,
koji hode po Zakonu Gospodnjemu!
Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
čitavim srcem njega traže!
Naredbe si svoje
dao da se brižno čuvaju.
O, kad bi čvrsti bili putovi moji
da tvoja čuvam pravila!
Milostiv budi meni, sluzi svojem,
da živim i tvoje riječi čuvam!
Otvori oči moje
da gledam divote tvoga zakona!
Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih
i ja ću je čuvati do kraja!
Pouči me da se tvoga držim zakona
i čuvat ću ga svim srcem!
Drugo čitanje: 1Kor 2, 6-10
Bog prije vjekova predodredi mudrost za slavu našu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. Nego, kako je pisano: »Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube«. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 5, 17-37
Rečeno je starima … a ja vam kažem.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.
Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.
Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.
Riječ Gospodnja.
Homilija
Mnogi kršćani, pa čak i cijeli vjerski pravci da bi opravdali svoja neka učenja tvrde kako je Isus svojom smrću razapeo Zakon na križ, i time ga ukinuo. Za to koriste neke od izjava sv. Pavla gdje on objašnjava što znači ispuniti Zakon. Međutim, sam Isus takvu mogućnost nikada nije najavio. Ustvari to nije ni moguće. Božji Zakon, pogotovo u Njegovih deset zapovijesti je oličenje samog Božjeg karaktera. Adam i Eva su upravo taj Zakon prekršili, i platiti dug koji su oni napravili, a kasnije i svi mi mogao je učiniti samo netko tko je ravan Bogu, a to je Isus Krist. Da se je Zakon mogao ukinuti, Krist ne bi morao ići na križ.
U svojoj propovijedi na Gori Isus oštro demantira mogućnost ukidanja Zakona. Naprotiv, On ga radikalizira i pokazuje tadašnjima svojim slušateljima a i nama da provođenje Božjeg Zakona ne ovisi o provođenju nekakve zakonske forme, već je to neki dublji smisao.
Isus je odmah kao primjer uzeo zapovijest koja govori o ubojstvu. Bila je to zapovijest o kojoj su često raspravljali rabini i učitelji Zakona. Oni su raspravljali o tome kada i u kojim okolnostima se neko ubojstvo može nazivati prekršajem Zakona. Međutim, Isusov pogled na tu zapovijest ne polazi poslije ubojstva, već govori o onome što se događa puno ranije. Već naš sam odnos prema našim bližnjima može nas svrstati među kršitelje te zapovijesti. Isus nije zadovoljan samo time što kršćani neće jedan drugome nasilno oduzimati život. On želi da njihovi odnosi budu u harmoniji. Jedan kršćanin doslovno i ne može imati neprijatelja, i to samo za to što ih nema ni njegov Gospodin koji je umro za svakog čovjeka kako bi mu omogućio spasenje od grijeha. Sv. Pavao je poručio kršćanima u Rimu: Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Rim. 12,18. Kršćani moraju biti inicijatori mira. Na žalost, u povijesti se često događalo da su kršćani bili inicijatori najkrvavijih svjetskih sukoba.
Onaj tko je pomiren s Bogom, on širi mir oko sebe jer je povezan s Izvorom mira. S druge pak strane, naš odnos sa drugim ljudima je pokazatelj naše pomirenosti s Bogom.
Isus i dalje radikalizira Božji Zakon. Ovog puta govori o preljubu. Rabini i pismoznanci često bi raspravljali o tome u kojem slučaju je netko učinio preljub, a u kojem slučaju to nije. Isus i tu zapovijest radikalizira na način u želji da pokaže da se preljub događa prije samog preljubničkog čina. On se događa u umu čovjeka prije nego je do preljuba i došlo. Za Isusa je preljub već sam pogled na ženu s požudom.
Nije li to malo pretjeran Isusov zahtjev? Danas u sredstvima javnog informiranja postoji toliko iskušenja da prekršimo tu Božju Zapovijest. Kako to možemo izbjeći? Netko je rekao: “Mi ne možemo pticama zabraniti da prelijeću preko naše glave, ali im možemo zabraniti da prave gnijezdo na našoj glavi.” Drugim riječima, mi nećemo moći spriječiti da nam u naš um dođu i iskušenja ali ono što možemo spriječiti je da takvim iskušenjima nećemo dozvoliti da okupiraju naš um. Upravo o tome Isus govori kada govori o kopanju oka ili odsijecanju ruke. Isus nas upozorava da bježimo od iskušenja. Mi, istina ne možemo uvijek pobjeći iskušenju, ali kada do toga dođe, tada molimo Boga za snagu da kroz ta iskušenja prođemo kao pobjednici. Međutim, gdje god možemo, trebamo ih izbjegavati. Zasigurno Isus ne bi odobravao da se sakatimo kopanjem očiju ili odsijecanjem ruke, ali nam želi reći da oni koji zbog svog tjelesnog hendikepa su u situaciji da zbog toga ne prolaze kroz iskušenja su blagoslovljeniji od onih koji su potpuno zdravi. Jedan starozavjetni događaj nam to slikovito pokazuje. Samson koji je imao Božji dar neizmjerne snage svoje potpuno obraćenje Bogu je dobio tek nakon što su ga Filistejci oslijepili. Njegove oči su mu bile veliko iskušenje. Biblijsko izvješće kaže: “Vidje djevojku,” “zapazi” itd. Dok je god imao oči, imao je i iskušenja. Nakon osljepljivanja iskušenje je nestalo.
Sv. Pavao je savjetovao svom sinu po vjeri – Timoteju: A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. 2.Tim. 2,22. Sv. Pavao savjetuje; “Izbjegavaj bilo kakva iskušenja koliko do tebe stoji.
Moj prijatelj koji je kao dušobrižnik radio u zatvoru pričao mi je kako je radio s jednim mladićem koji je bio osuđen za pedofiliju. Mladić je doživio obraćenje i svi su zbog toga bili sretni. Jednom ga je pitao: “Što bi želio raditi kada izađeš iz zatvora?”
“Znate, volio bi raditi u školi s djecom i njima pomagati,” odgovori ovaj mladić.
“Prijatelju moj!” reče mu svećenik. “Zaposli se u rudniku, u skladištu u tvornici na proizvodnoj traci, bilo gdje, gdje nema mladih. Nemoj se izlagati ponovnim iskušenjima.”
Bježati od iskušenja, u duhovnom smislu to je herojski čin. Mi nismo se u stanju boriti sa Sotoninim lukavstvima koje je imao prigodu razraditi nekoliko tisuća godina. Naša jedina sigurnost je kloniti se iskušenja i oslanjati se na Krista. Ako si u iskušenju da bih se mogao napiti, nemoj zalaziti u restorane. Ako si u iskušenju da bi se mogao drogirati, ne zalazi u disko klubove i mjesta gdje se droga konzumira. Ako te bilo što drugo može iskušati, ne idi na mjesta gdje bi s time mogao biti iskušan. To je duhovno herojstvo. S time nismo ničim ograničeni, naprotiv mi znamo: “Sve mi je dopušteno!” Ali – sve ne koristi. “Sve mi je dopušteno!” Ali – neću da mnome išta vlada. 1. Kor. 6,12.
Na kraju Isus govori o vrijednosti naših riječi. Postoji jedna narodna poslovica koja kaže: “Konj se veže za uže, a čovjek za riječ.” Kako bi mi voljeli da je ta poslovica istinita. Očito je vremenom ljudska riječ devalvirala. Ne možeš se više na nju osloniti. Upravo zbog toga ljudi sklapaju ugovore, ovjeravaju ih pred svjedocima ili pred javnim bilježnikom kako bi dokazali da je ta riječ vjerodostojna. Na žalost, danas postoje odvjetnici koji su si postavili životni cilj da stvaraju takve ugovore u kojima je ta riječ nesigurna i može se kasnije protumačiti drukčije.
U našem običnom razgovoru gotovo kao poštapalicu koristimo zaklinjanje u Boga, u majku, u djecu, u život i ne znam čega se još ne sjetimo, samo da bi dokazali istinitost onoga što govorimo. Jesmo li uopće svjesni što tada radimo. Kao prvo, pokazujemo koliko je naš govor nesiguran. Očito je da često izgovaramo neistine te sada zakletvom izdvajamo ono što je istina. Drugo, ako se kunemo Bogom ili Isusom Kristom, kršimo tada Božju Zapovijed koja kaže da uzalud ne izgovaramo Božje ime. Kakvo jamstvo u istinitost naših riječi možemo dati ako se pozivamo na Boga. Bog je iznad nas, i ništa mi s Njime ne možemo. Mi možemo se pozvati da je On svjedok istinitosti naših riječi, ali On je svjedok kojeg nitko ne može ispitati. Stoga bilo kakva zakletva je besmislena.
Postoje i drugi ljudi koji da bi potvrdili istinitost svojih riječi koje su izgovorili završavaju sa poštapalicom “Časna riječ.” Kada to izgovore, to samo znači da oni koriste i nečasne riječi. Trenutno ove koje su izgovorili su časne te to izdvajaju i naglašavaju. A Isus? On nas želi osloboditi od svih tih nepotrebnih poštapalica, besmislenog zaklinjanja i ostalih problema oko jamstva da govorimo istinu. Kao kršćani moramo biti prepoznatljivi po tome što uvijek govorimo istinu.
Mjerila u našim trgovanju i poslovanju moraju biti točna. Svaki dokument s kojim potvrđujemo istinitost onoga što smo uradili mora bit toliko točan kao da je potpisan od samog izvora Istine, od Isusa Krista. Ako smo povezani s izvorom Istine, tada će i naše riječi imati vrijednost. Neće biti jeftine i bezvrijedne gdje ćemo ih pokušati dokazivati sa zaklinjanjima i kojekakvim poštapalicama. Ono što je “da” biti će “da”, a ono što je “ne” biti će “ne.”
Na kraju bi zaključio ovo promišljanje jednim pitanjem. koji je zajednički nazivnik svim ovim problemima o kojima je Isus govorio. Što ima zajedničko u mržnji i ubojstvu, pohoti i preljubu, prevari i laži. Svim tim osobinama mogli bi dati jedan zajednički nazivnik koji bi mogli nazvati, nepokazivanje ljubavi. Osnova svakog grijeha nije u njegovom završnom činu, već u nepokazivanju ljubavi. Nepoštivanje roditelja proizlazi iz nepokazivanja ljubavi. Ubojstvo i mržnja dolazi iz nepokazivanja ljubavi. Preljub i pohota dolazi iz nepokazivanja ljubavi. Svaki grijeh koji rezultira prekršajem Božjeg Zakona proizlazi iz nepokazivanja ljubavi. Nepokazivanje ljubavi je naš najveći problem. Na kraju, Biblija kada govori o grijehu, tada govori o odvojenosti od Boga. Ili živomu u Kristu ili živimo u grijehu. Pozvani smo da živimo u Kristu. Jedino tako možemo izbjeći iskušenja i posljedice grijeha povezane s njim. Krist nas poziva da svakog dana gledamo u Njega jer jedino tako postajemo Njemu slični.
Neka vas sve Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan.
