ČITANJA: Iz 11,1-10; Ps 72,1-2.7-8.12-13.17; Rim 15,4-9; Mt 3,1-12

NAPOMENA: ▪ Zbog zapriječenosti slavlja svetkovine Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije prenosi se na ponedjeljak 9. prosinca. ▪ Započinje zimski kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva. Kvatreni tjedan završava bogoslužjem kvatri u subotu, 14. prosinca.

 

Prvo čitanje: Iz 11, 1-10

Po pravdi će sudit siromasima.

Čitanje Knjige proroka Izaije

 

U onaj dan: Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit siromasima i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubiti bezbožnika. On će pravdom opasati bokove, a vjernošću bedra. Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pâsti, a djetešce njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pâsti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora. U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 72, 1-2.7-8.12-13.17

Pripjev: U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka.

 

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora,
i od Rijeke do granica svijeta.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!

 

Drugo čitanje: Rim 15, 4-9

Krist spašava sve ljude.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

 

Braćo: Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 3, 1-12

Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

Riječ Gospodnja.

 

Homilija

 

Bilo je to posebno vrijeme koje su doživljavali vjerni Božji ljudi u Izraelu. Bilo je to vrijeme duhovne suše. Prošlo je već četiri stotine godina od posljednjeg Božjeg proroka Malahije, i u tom vremenu Bog nije više pozivao nijednog proroka. Doduše imali su sve proročke spise koje mi prepoznajemo kao Stari Zavjet. Nekako u to vrijeme osjetila se neka predmesijanska atmosfera. Bilo je čak i zlouporaba takve situacije od pojedinaca koji su se samoinicijativno proglašavali mesijom te na taj način prevarili mnoge ljude.

Kada je došlo vrijeme, Ivan je počeo sa svojim javnim radom. Pored Jordana, propovijedao bi ljudima, pozivao bi ih na pokajanje i pripravu za dolazak Mesije. Tu u Jordanu krstio bi ih u znak priznanja i oproštenja grijeha. Upravo zbog toga su ga i nazvali Ivan Krstitelj. Ljudi su se uzbudili. Vidjelo se da je njegov rad uzrokovao probuđenje u narodu i neka pozitivna promjena dešavala se u društvu. On je sa nevjerojatnom silinom navješćivao dolazak Mesije i osnivanje Kraljevstva nebeskog. Na kraju imao je posebnu čast da krsti i samog Pomazanika, Mesiju, Isusa Krista. O njemu je imao izuzetno visoko mišljenje. Zato im Ivan svima reče: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Luka 3,16.

Doslovno Ivan Krstitelj živio je za Kraljevstvo nebesko. On je sa tolikim oduševljenjem pričao o Kralju tog Kraljevstva. Na kraju je doživio da mu Mesija traži krštenje. U svojoj poniznosti smatrao je da nije dostojan te časti, ali ipak nakon Isusovog objašnjenja, to je učinio. Tada je doživio fantastično iskustvo. Vidio je Duha Svetog u obliku goluba, i ono što je najbitnije čuo je sam Božji glas koji je rekao: I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Matej 3,17.

Zamišljam si Ivana kako često razmišlja o Kraljevstvu nebeskom. Sve što je želio, bilo je da konačno postane građanin tog Kraljevstva, i da služi svome Kralju. Kao prorok bio je izuzetno popularan, međutim, učinio je sve da slučajno ne bi zasjenio taj Isusov rad koji je smatrao najvažnijom stvari u povijesti čovječanstva. Jednom je izjavio: On treba da raste, a ja da se umanjujem. Ivan 3,30. U svojoj službi željno je iščekivao trenutak kada će ga Isus pozvati da postane Njegov učenik.

Ivan je propovijedao na Jordanu i upućivao na Isusa kao Kralja Kraljevstva nebeskog. Nikome se nije dodvoravao, i svakom bi rekao ono što je smatrao važnim za njegovo spasenje. Sveto evanđelje po Luki izvanredno opisuje taj susret sa Ivanom na Jordanu. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha.  Luka 3,3. K njemu su dolazili predstavnici svih društvenih staleža. On ih je opominjao ne obazirući se na posljedice takvog stanja. Farizejima i ostalim Židovima koji su dolazili isključivo iz sebičnih odnosa poručivao je: On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha. Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: `Imamo oca Abrahama!` Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca. Luka 3,7-9.

Kada su ga neki pitali, što trebaju činiti, njegov je odgovor bio vrlo praktičan: “Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako. Luka 3,11. Tu su dolazili carinici, rimski vojnici i ostali. Ivan je za svakog imao savjet: Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: “Učitelju, što nam je činiti? Reče im: “Ne utjerujte više nego što vam je određeno. Pitahu ga i vojnici: “A nama, što je nama činiti?” I reče im: “Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom. Luka 3,12-14.

Ivan Krstitelj u svom propovijedanju je bio izuzetno praktičan. Bez obzira na relativno stroge i radikalne savjete koje je upućivao ljudima, on je zračio nekom posebnošću, nekom duhovnošću sa kojom se narod do sada nije sreo. Sveto Evanđelje to lijepo opisuje: Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Luka 3,15.

Mnogo puta i nas zanima ono najvažnije životno pitanje, „što mi treba činiti da se spasim?“ Prvi i osnovni odgovor je „obratite se od grijeha svojih!“ Mi ljudi gotovo uvijek smo skloni odlaziti u neku krajnost. Mnogi tvrde da je dovoljno samo reći, „prihvaćam Krista kao svog spasitelja!“ i ti si spašen. Nakon toga ne događaju se tu nikakve promjene. Čovjek je ostao takav kakav je i bio ali tvrdi za sebe da je spašen. To mnogi nazivaju spašavanje jeftinom milošću. Smatram to vrlo opasnom krajnošću u traženju spasenja.

Druga krajnost je jednako opasna kao i prva, možda čak i opasnija. Jednom me je jedan čovjek zatražio; „daj mi sve propise i pravila što moram činiti, i ja ću činiti. To je, nazovimo ga tako, sindrom zarade. Meni ne treba Krist, ja se mogu spasiti i sam. Daj mi popis onoga što moram činiti, i ja ću to činiti. Kao u izviđačkom klubu. Postoje pravila, a ja ta pravila ispunjavam. Kada ispunim sva pravila, tada sam dobar izviđač. Ovdje mi daj kršćanska pravila i kada ih ispunim, tada sam dobar kršćanin. To je pokušaj spašavanja i opravdavanja vlastitim djelima.

Ivan na rijeci Jordanu bio je potpuno jasan:  Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. Nije važno kakvo je naše porijeklo, kakvog smo društvenog staleža. Za naše spasenje mi prvenstveno moramo biti povezani s Kristom. Krist je taj koji spašava. Nije toliko važno što sam ja učinio. Najvažnije je što je On učinio. Kada On u nama pokrene proces obraćenja, čovjekov život će uvijek rezultirati dobrim djelima koje će imati svoje izvorište u Njemu. Svako obraćenje vidljivo je u našem životu. To nije neka mistična manifestacija, već praktični kršćanski život.

Obraćeni kršćanin i svoj posao radi kršćanski. Njemu nije cilj visoka zarada pod svaku cijenu, već karakter sličan Kristovom. Ivan Krstitelj nije rekao vojnicima da prestanu biti vojnici, već da ne čine nasilje. Danas bi rekli da se ponašaju profesionalno. Omraženim carinicima nije rekao da to prestanu raditi, već da u svom poslu budu pošteni. Naš svakidašnji posao koji radimo treba također biti služba drugima. U našem običnom poslu treba se vidjeti lik Isusa Krista koji nas je otkupio od ropstva grijeha.

Ivan Krstitelj doživio je jednu izuzetnu čast i to na nivou svemirskih razmjera. Jednog dana na Jordan mu je došao Isus, sam Kralj Kraljevstva nebeskog da ga krsti. Ivan je bio ponizan i smatrao se nedostojnim te časti. Čuvši Isusov zahtjev Ivan je bio zbunjen. Isus zbog sebe se nije trebao krstiti, ali on to čini da bi ispunio svaku pravdu. Zbog čega mu je to trebalo? Krštenje je bilo simbol očišćenja grijeha. Isus je bio bezgrešni Božji sin. Razmišljajući o tome na um mi dolaze dvije ideje. Prva je da je Isus pokazao primjerom što i mi trebamo činiti. Krštenje je važan trenutak u našem životu. Krštenjem čovjek pred svemirom i pred svjedocima izjavljuje da on pripada Kristu i da je Isus njegov Gospodin ili gospodar njegovog života. Isus je krštenje naglasio kao veoma važan element u našem duhovnom životu. Isus je jednom prilikom izjavio: Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. Marko 16,16. Iz ovog teksta mogli bi zaključiti da onaj koji se ne krsti ne može biti spašen. Ipak i tu ima iznimke. Razbojnik na križu sigurno nije bio kršten, ali ovim Isusovim krštenjem kao da Isus poručuje: “Ja želim biti zamjena za sve one u krštenju koji zbog objektivnih i opravdanih okolnosti neće se moći krstiti. Ja sam se krstio umjesto njih. Na samom početku Isusove službe, Isus se nudi kao zamjena.

Nakon Isusovog krštenja Ivan Krstitelj dobio je i vidljivo osvjedočenje Isusovog mesijanstva. Sveto Evanđelje o tome piše: Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Marko 3,21.22.

Ivan je ovog trenutka znao da je uistinu Isus obećani Spasitelj svijeta. Isus je otišao i počeo svoj rad, a Ivan je nastavio svoj posao na Jordanu čekajući Isusov poziv da mu se pridruži. U narodu je bio izuzetno popularan. Ljudi bi dolazili i govorili mu o napretku Isusove misije, o načinu rada, čak i o nekim različitostima u ponašanju. Ivan Krstitelj se radovao napretku Isusove misije. Sveti Ivan apostol to prelijepo opisuje: Dođoše Ivanu i rekoše mu: “Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio – on eno krsti i svi hrle k njemu. Ivan odgovori: “Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: `Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.` Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem. Ivan 3,26-30.

Koliku li je samo ljudsku veličinu pokazao Ivan Krstitelj. On nema ni trunke zavisti. On se raduje Isusovom napretku. Sebe smatra prijateljem „zaručnika“ i njegova je radost potpuna u Isusovoj službi. Njegova najveća veličina bila je u iskazu: On treba da raste, a ja da se umanjujem. Sveti Pavao apostol je kasnije izjavio koji je osnovni princip koji se očituje iz pokazivanja ljubavi prema drugima: Ništa ne činite uz prkos ili za ispraznu slavu, nego u poniznosti neka jedan drugoga smatra većim od sebe! Filipljanima 2,3.

Razmišljam ponekad kakva bi obitelj izgledala kada bi se svi pridržavali ovog načela. Muž uzdiže svoju suprugu i daje joj čast pred drugima, supruga radi to isto prema svome mužem. Kako bi izgledala crkva sa provođenjem tog načela? Bilo bi to mjesto gdje bi bilo prekrasno boraviti. Svi se gotovo takmiče kako uzvisiti jedan drugog. Kakvo bi društvo izgledalo, to gotovo da nisam u stanju zamisliti. Umjesto toga na časti se inzistira. Od svakog se pojedinca traži da daje čast. Ukoliko to ne učini, tada se može pokrenuti i sudski postupak za povredu časti. A Isus ovdje daje fantastičan primjer. On daje čast svome Ocu. Otac daje čast i izjavljuje: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Ivan daje čast Kristu i izjavljuje: On treba da raste, a ja da se umanjujem.

Neka nam Bog pomogne da nam relativno kratak život sv. Ivana Krstitelja, njegova vjera i pouzdanje u Boga bude inspiracija i uzor našoj vjeri. Neka nam Kraljevstvo Nebesko bude na prvom mjestu.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

Bruno Petrušič lic. theol.

PODIJELI