ČITANJA: Post 18,1-10a; Ps 15,2-4.5ab; Kol 1,24-28; Lk 10,38-42
NAPOMENA: ▪ Izostavlja se slavlje sv. Lovre Brindiškog.
Prvo čitanje: Post 18, 1-10a
Gospodine, nemoj mimoići svoga sluge!
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Gospodin se ukaza Abrahamu kod hrasta u Mamri dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podiže oči, kad gle: tri čovjeka stoje pred njim. Čim ih spazi, potrča im s ulaza šatora u susret. Pade ničice na zemlju pa reče: »Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! Nek se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. Donijet ću krišku kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili.« Oni odgovore: »Dobro, učini kako si rekao!«
Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: »Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!« Zatim Abraham otrča govedima, uhvati junca, mlada i ugojena, i dade ga momku da brže zgotovi. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljenog junca pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima pod stablom dok su blagovali.
Zapitaju ga: »Gdje ti je žena Sara?« On odgovori: »Eno je pod šatorom.« Nato će mu: »Dogodine u ovo doba vratit ću se k tebi i tvoja će žena Sara imati sina.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 15, 2-4ab.5ab
Pripjev: Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?
Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom.
Koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina boje.
Koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.
Drugo čitanje: Kol 1, 24-28
Otajstvo pred vjekovima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem riječ Božju – otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 10, 38-42
Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«
Riječ Gospodnja.
Ne znam kako vi, ali kada čitam ovaj tekst, čini mi se kao da se ovdje Marti čini nepravda. Ona je pozvala Krista u svoj dom, trudila se je da Ga ugosti najboljim onim što je imala, činila je sve da bi se Krist udobno osjećao u njihovoj sredini. Zvanično se je i žrtvovala. Za razliku od nje, njena sestra Marija je istog trena kada je Isus ušao u njihovu kuću, zalijepila se za njega, pazeći da ne propusti nešto od onog što će Isus reći. I dok je Marta bila u poslu sa ciljem ugostiti Isusa, Marija nije vidjela vrjedniji posao od slušanja onog što Isus govori, jer joj je očito Božja Riječ bila najvrjednija. Meni osobno u toj cijeloj priči se više svidio Martin postupak, i uistinu sam se iznenadio Isusu da više hvali Mariju za njeno pasivno slušanje Isusa, od Marte koja aktivno želi počastiti Isusa, sve dok to nisam malo dublje istražio.
Očito je da od kad postoji svijet, postoji i ljestvica životnih vrednota koje su različite kod većine ljudi, a istovremeno su toliko slične jedni drugima da ih gotovo većina ljudi uvažava. Materijalne stvari su uvijek bile cijenjene više od drugih. Materijalne stvari su uvijek bile više vrednovane. Razlog tomu je što su one mjerljive, za razliku od drugih vrijednosti koje se ne mogu izmjeriti.
Pogledajmo ovaj događaj zapisan u Bibliji i pokušajmo iz njega izvući onu najznačajniju Kristovu poruku za nas.
Homilija
Ne znam kako se osjećate kada vam nenadano, nenajavljeno, i bez velikih ustezanja dođe neki nezvani gost. Ovdje je Isus došao u dom Marije i Marte, i to ne sam. S njim su bili i njegovi prijatelji, dvanaest učenika koji su ga stalno pratili.
Možete si zamisliti iznenađenje i oduševljenje istovremeno. Očito nakon kucanja, Marija je otišla otvoriti vrata i vrlo ugodno se iznenadila vidjevši Isusa. Pozvala ih je u kuću, a sama je išla za Isusom u želji da čuje što će mudro reći. Isusov Govor za Mariju je bio i iscjeliteljski, jer joj je Isus uvijek davao ohrabrenja i nadu. Mogu si samo zamisliti kako je Marija sjela blizu Isusa i ispitivala ga, Što ima novo u Jeruzalemu, Galileji i sl. Isus bi joj odgovarao i svoj govor bi možda potvrdio nekim svjedočanstvom o posebnom izlječenju neke osobe ili sl.
Za to vrijeme, Marta je smatrala da treba učiniti nešto više. Gostoprimstvo kod Marte je bilo na visokom nivou. Kada joj je u kuću zašlo trinaest a možda i više ljudi, ona je smatrala da treba učiniti sve kako bi pokazala najbolji oblik gostoprimstva. Htjela je skuhati jelo s kojim bi počastila Isusa zajedno s Njegovim učenicima.
Na kraju krajeva, to što je Marta radila bilo je sukladno s kulturnim poimanjem životnih vrednota. Uvijek bi, kada bi netko posjetio nečiji dom, zadatak žene bio da se pobrine kako pogostiti pridošlog gosta. Muškarci su sjedili s gostima i razgovarali s njima. Ono što je Marija uradila, što je sjela kraj Isusovih nogu u zajedništvu s većim brojem muškaraca Nije bilo društveno prihvatljivo u sklopu njihove kulture. Samim time se izložila riziku da ju netko ogovara i kleveće.
Marta je pokušavala da obavi svoj posao što prije. Možda bi povremeno izlazila iz kuhinje, ne bi li bar malo čula što to Isus priča. Čuvši Isusove priče, Njegova svjedočanstva, Marta je očito zažela ćuti nešto od toga što Isus govori. Pokušavam si zamisliti Martu kako je bila ljuta na Mariju. Kada bi joj barem malo pomogla, bili bi brže gotovi. Zamišljam ju kako sa hrpom posuđa izlazi van, i kako joj „slučajno“ neka posuda pada i to baš u blizini gdje je sjedila Marija. Očito se je nadala da će ju grizodušje zbog zanemarivanja starije sestre pokrenuti na akciju i da će joj se pridružiti. Međutim, Marija je poluotvorenim ustima sjedila kraj Isusovih nogu ne trepćući. Kao da ju je bilo strah kako će nešto propustiti od onog što Isus Govori. Kao da nije bila svjesna vanjskog svijeta oko sebe.
Očito je tu Marta izgubila strpljenje. Obratila se Isusu, vjerujući kako će on ukoriti Mariju. Na kraju, zar Isus ne uvažava općeprihvaćene društvene vrijednosti. Obratila se je Isusu u nadi da će ju bar On razumjeti: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.«
Isus je uvijek bio na strani pozitivnog, i jako je dobro znao što ima neku društvenu vrijednost a što nema. Na naše iznenađenje joj je odgovorio: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«
Pokušajmo malo analizirati da bi razumjeli zašto je slušanje Božje riječi bolji dio. Istina, Isus ne kaže da to što Marta radi je loše, On samo želi naglasiti što je bolje. On joj je mogao reći: Marta! Marta! Lijepo je od tebe što nas želiš počastiti, ali zbog tvoje časti nisam danas došao ovdje. Zar ti stvarno misliš da kada bih bio gladan da ne bi bio u stanju otići u najbolji restoran u Jeruzalemu i kupiti si jelo kakvo želim. Misliš li da nemam za to dovoljno novca. Na kraju krajeva, već si upoznata sa čudom gdje sam sa dvije ribe i pet kruščića nahranio pet tisuća ljudi. Ostalo mi je tada dvanaest košara kruha. Zar ti stvarno misliš da sam ovdje došao da se najedem i napijem. Poznato ti je da sam od vode stvorio najkvalitetnije vino kojeg ti sigurno nemaš. Ne, draga moja Marta, ovdje sam došao isključivo radi prijateljstva. Želja mi je družiti se s vama. I upravo zbog toga bi radije volio da kao i Marija sjediš ovdje i družiš se sa mnom.
Zasigurno je Marta shvatila vrijednosti stvari iz Isusove perspektive. Očito je shvatila da se i dobre stvari mogu ponekad raditi i na krivi način. A jesmo li se možda pitali, mogu li se i kako se mogu prave stvari raditi na krivi način. Naravno da mogu.
Prije više godina bio sam u posjeti jednoj obitelji. Ta obitelj je prema meni bila istinski gostoljubiva. Možda bi sve to bilo i uredu da nisam shvatio kako gostoprimstvo koje oni ukazuju nije bilo namijenjeno mojoj časti, već njihovoj. Svojim ugošćavanjem željeli su mi pokazati koji društveni status oni zauzimaju u društvu u kojem žive. Plemenita gesta a provedena na krivi način.
Postoje čak i druge mogućnosti koje umanjuju materijalne vrijednosti u odnosu na odnose. Jedan moj prijatelj pričao mi je svoje svjedočanstvo koje je nedavno doživio. „Nedavno sam se,“ kaže on, „razbolio od neke teške bolesti i obavijestio sam svoje prijatelja da mole za mene i moje ozdravljenje. Uglavnom svi su mi prihvatili izazov i upućivali molitvu Bogu za mene na što im od srca zahvaljujem. Ipak, jedan prijatelj se u potpunosti razlikovao od drugih. Uglavnom, telefonski pozivi od svih ostalih, kako je vrijeme prolazilo, bili su sve rjeđi. Jedini Vlado (a tako se zvao taj njegov prijatelj) je i dalje uporno zvao, i koristio svaki trenutak da moli Boga za zdravlje svog prijatelja. Ne bi to sve bilo toliko čudno kada bi naše prijateljstvo bilo na češćem druženju. Ustvari, mi se više poznajemo telefonom nego u životu. Vidjeli smo se svega dva puta.
Jednom mi je prigodom rekao. „Žao mi je što te nisam mogao posjetiti i donijeti ti neku voćku. Ovako samo razgovaramo telefonom.“
„Ali Vlado! Za mene je ovo važnije od bilo koje banane, jabuke ili naranče. Ovim sa sigurnošću mogu zaključiti da imam prijatelja. Prijateljstvo je veća vrijednost od svih ovozemaljskih materijalnih vrijednosti.“
Čak ni u visoko materijaliziranom svijetu kao što je naš, nematerijalne vrijednosti, kao što je prijateljstvo, može imati veću vrijednost od materijalnih vrijednosti. Problem s materijalnim vrijednostima je taj što one lako propadaju. Jedan moj prijatelj mi priča kako je u vrijeme Domovinskog rata izgubio kuću i svu imovinu. Razmišljajući o tome što je izgubio, jer je u nekim stvarima dao prednost materijalnim stvarima. Na kraju ostalo mu je ono što mu nitko nije mogao uzeti. Ostalo mu je njegov intelektualni uspjeh kojeg je postigao školovanjem, ostale su mu uspomene do koji nitko nije mogao doći.
Isus primarno nije zainteresiran za naše materijalne vrijednosti. On bi želio s nama imati prijateljstvo. To je najveća vrijednost koju nam On može ponuditi. Zamislite koja je to velika čast, biti prijatelj sa Kraljem nad kraljevima, Gospodarom nad gospodarima. A baš nam to Krist nudi. Upravo ovaj događaj o Mariji i Marti, Isus nam svima želi pokazati kako s nama želi biti prijatelj.
Biblija na više mjesta govori o važnosti prijateljstva. Na jednom mjestu piše: Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata. Mudre izreke 18,24. (KS) Ovo je jedan stariji prijevod Biblije, i konkretno mi se taj citat sviđa jer je direktan. Imati prijatelja, danas je velika vrijednost.
Danas mnogi ljudi nemaju prijatelje. Što je tome uzrok. Upravo razlog tome je što taj dotični sa svojim potencijalnim prijateljima ne postupa prijateljski. On je u svom odnosu s njima vrlo sebičan. Uglavnom sve želi da se vrti oko njega.
Kakav je onda pravi prijatelj?
Pravi prijatelj je osoba kojoj je stalo do tebe. Pravi prijatelji su osobe koje se cijene i poštuju. Pravi prijatelji uvijek nađu vrijeme za zajedništvo jedno s drugim. Pravi prijatelji često razgovaraju. Iz ovih opisa mogli bi zaključiti kako je Isus taj pravi prijatelj. Sve to On nama nudi i očekuje da prihvatimo tu njegovu ponudu. Na koji način možemo ostvariti takvo prijateljstvo.
Isus nije više fizički ovdje na ovoj Zemlji. On je prisutan svojim Duhom. Ipak, mi ničim nismo uskraćeni s mogućnošću s Njim biti pravi prijatelj. Kao i Marija, prvo trebamo naći vrijeme za razgovor s Njime. Molitvu često nazivamo razgovorom s Bogom. Ali postoji opasnost da u molitvi umjesto razgovora imamo monolog. Postoji opasnost da samo mi pričamo a nismo ostvarili nikakvu mogućnost da nam i On govori. Da bi Krist mogao osobno s nama govoriti on se je pobrinuo i ostavio nam svoju riječ koju zovemo Sveto Pismo. Čitajući redovito Sveto Pismo, mi ustvari slušamo što nam Isus govori.
Jedan moj prijatelj ima zanimljivu naviku. Od mjesta gdje živi do jedne kapelice na brijegu ima negdje oko 300 m. On svako veće prošeta tim putem i cijelim putem moli Isusa i to svojim riječima. To je njegov način razgovora s Bogom.
Događaj s Marijom i Martom, Isus nam želi naglasiti svoju najveću želju, biti s nama prijatelj. Nemojmo tu Kristovu želju obezvrijediti nekim našim životnim normativima i vrijednostima, već prihvatimo ponudu Isusa Krista da budemo s njime prijatelji. To je ogromna milost koju sigurno nismo zaslužili, a za koju možda nismo ni svjesni.
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić Lic. Theol.
