ČITANJA: Sir 3,17-18.20.28-29; Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11; Heb 12,18-19.22-24a; Lk 14,1.7-14

 

Prvo čitanje: Sir 3, 17-18.20.28-29

Ponizi se i naći ćeš milost u Gospodina.

Čitanje Knjige Sirahove

 

Sine moj, budi krotak u poslu svojem,

i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.

Što si veći, to se većma ponizi

i naći ćeš milost u Gospodina.

Iako je velika moć u Gospodina,

on prima počast poniznih.

Nema lijeka bolesti oholnikâ,

jer se opačina u njima ukorijenila.

Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama,

i pažljivo uho želja je mudračeva.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 68, 4-5ac.6-7ab.10-11

Pripjev: U dobroti, Bože, ti si pripravio dom siromahu.

 

Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Ime mu je Gospodin!

Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti,
sužnje izvesti na sretnu slobodu.

Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.

 

Drugo čitanje: Hebr 12, 18-19.22-24a

Pristupili ste gori Sionu i gradu Boga živoga.

Čitanje Poslanice Hebrejima

 

Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Lk 14, 1.7-14

Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

»Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Riječ Gospodnja.

 

Homilija

 

Čast i sramota su dva oprečna pojma za koji su se ljudi borili, davali svoj život i gubili ga. Gotovo sve kulture svijeta prihvaćaju ova dva pojma kao značajne društvene vrednote. U biblijskim vremenima kao da je to bilo nešto posebno naglašeno. Čast je bila vrjednija od života. Za čast su ljudi ginuli i davali svoje živote.

Interesantno je kako su evanđelisti opisujući Kristovo stradanje fokus stavljali na sramotu koju je Božji Sin doživio od ljudi, svojih stvorenja. Patnja i bol je bila na drugom mjestu. Upravo ti pojmovi, čast i sramota postat će nam ključ za razumijevanje određenih biblijskih tekstova i njihovih poruka.

Problem časti bio je i kod Isusovih učenika. Njihove rasprave su često bile u definiranju tko je najveći među njima. Taj su problem učenici imali skroz do Kristovog stradavanja na Golgoti.

Upravo smo pročitali iz Evanđelja gdje Isus raspravlja sa farizejima i tadašnjom društvenom elitom o ovim pojmovima.  Interesantno je primijetiti kako je jedan ugledni i bogati farizej pozvao Isusa na gozbu koju je pripremio. Izvješće ne govori iz kojih je motiva ovaj farizej pozvao Isusa.

U to doba, bogati ljudi bi povremeno pripremali gozbe na koje bi pozivali također ugledne ljude iz njihovog kraja, te bi na taj način ustvari pokazivali da su oni pripadnici nekog višeg društvenog sloja. Naravno uvijek bi očekivali da budu uzvratno pozvani od onih koje su ugostili.

Isus je bio popularan u narodu. Pogotovo je bio popularan među nižim društvenim slojem. Ipak, možda je za ovog farizeja bilo značajno da dobije uz sebe tako popularnu osobu kao što je bio Isus. Drugi razlog je možda bio da Isusa uhvate u riječi kako bi ga osudili. Eventualno treći razlog bi bio da mu se svidjela nauka koju je Isus propovijedao i želio je od Njega čuti još više.

Prilikom takvih gozbi, gosti su se trudili da dobiju počasna mjesta. Na pročelju stola sjedio bi domaćin a počasna su mjesta bila ona koja su bila bliže domaćinu. Ono što je bilo karakteristično je da su gosti bez da ih netko postavi, sami pokušavali zauzeti počasna mjesta. Svi su se nekako smatrali dostojnim tog položaja i vidjeli sebe na tim mjestima. U takvim okolnostima znalo se dogoditi da bi nekog tko je sam zauzeo počasno mjesto morao ga napustiti, jer je došao netko tko je po mišljenju domaćina bio dostojniji takvog počasnog mjesta.

Isus je znao njihov problem. Oni su željeli da budu počašćeni, željeli su da ih ljudi hvale, i to je bio jedini razlog takvog ponašanja. Želja za čašću bila je kod njih toliko jaka da su činili sve kako bi tu čast dobili i kako bi ih ljudi hvalili. Isus se tada obraća gostima i pokušava im objasniti kako mogu dobiti veću čast ako prije svega budu ponizni. Na kraju krajeva, manje je važno što ja o sebi mislim. Daleko je važnije da o meni drugi imaju pozitivno mišljenje. Ukoliko se netko sam nametne na počasno mjesto, pa čak i uz mogućnost da ga domaćin ne premješta, neće saznati jeli domaćin bio baš suglasan da sjedi na tom mjestu. Stoga Isus daje preporuku; »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima,  jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Nevjerojatno praktičan savjet. Upravo ta slika ima i duhovnu poruku. Isus želi naglasiti načela Kraljevstva nebeskog. Za razliku od njihovog ponašanja, u Kraljevstvu nebeskom su ljudi ponizni. Ta njihova poniznost im omogućuje da od drugih dobiju čast. Ljudi u Kraljevstvu nebeskom nisu oholi, nisu bahati. Oni čašću čine jedan drugog većim od sebe. To je načelo uvažavanja i poštivanja. Sv. Pavao je poručio: Bratskom ljubavi ljubite jedan drugoga; poštovanjem jedan drugoga pretječite; (Rimljanima 12,10. Šarić)

Najbolji primjer davanja časti je primjer koji pokazuje sam Bog. Isus Krist, Božji Sin daje čast svome Ocu, dok Otac daje čast Sinu. To je najbolji primjer dobivanja najuzvišenije časti.

Na drugom mjestu Isus govori o tome kako treba poštivati svakog čovjeka, čak i dijete.  On kaže: “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima. Matej  18,10.  Svaki čovjek, ma koliko da mu je nizak društveni status, zaslužuje pažnju i poštovanje drugih. Najvažniji razlog tomu je što je Isus umro za njega i s time mu omogućio da postane Božje dijete. Biti sin ili kćer Kalja nad kraljevima je čast koja se mora priznati. Na žalost, zbog ove zemaljske i lažne časti, često se dogodi da ljudi odbace onu čast nebeskih razmjera, čast biti dijete Božje.

Kada ljudi uvažavaju to Kristovo pravilo, oni postaju sretni jer kao prvo oni znaju tko su. Oni su djeca Božja. Oni ne pate od nekih kompleksa manje vrijednosti samo zato što im današnje društvo ne daje onu čast i dostojanstvo koje im pripada u svemirskim razmjerima. Ako bi ljudi uvažavali ovo Kristovo načelo svi zajedno bi živjeli sretnije i ljepše.

Čuo sam jednu priču o jednoj velikoj gozbi. Na toj je gozbi bilo puno uglednih ljudi. Hrane je bilo u izobilju, međutim, ljudi ju nisu mogli jesti. Problem koji su imali je bio što su im žlice s kojima su jeli bile toliko dugačke da jednostavno nije bilo moguće da bilo što od te hrane stave u usta. Pored sveg obilja, oni su bili nesretni, gladni i prigovarali su za problem koji imaju.

S druge strane u neposrednoj blizini ove gozbene dvorane bila je druga gozbena dvorana. U njoj je također bilo hrane u izobilju i također su kao i u prethodnoj dvorani ljudi imali dugačke žlice. Međutim, ti ljudi su učinili nešto što im je omogućilo da uživaju u hrani i da se do sita najedu. Oni su hranili jedan drugoga.

Ponekad nam se čini da moramo voditi brigu samo o sebi. Međutim Bog nas je stvorio kao društvena bića i želimo li fizički opstati mi moramo brinuti o potrebama drugih. Na taj način smo u stanju ispuniti i svoju potrebu.

Na kraju Isus se obraća domaćinu. Pohvaljuje ga za gostoprimstvo i daje mu savjet kako će tu čast koju želi postići ovakvom gozbom bolje postići ukoliko umjesto da zove uglednike, prijatelje i rodbinu, pozove  ljude koji su doslovno svojim društvenim statusom na dnu. To su teška sirotinja, beskućnici, obespravljeni i bolesni ljudi.

Isus mu je rekao: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Isus hoće reći da je mala korist pozivajući društvenu elitu. Ako njih pozove, tada može imati čak i problema. Netko se može smatrati toliko velikim gostom i očekivati i tako visoki nivo same gozbe. Domaćin je učinio sve kako bi to uradio najbolje, ali ovakav gost to smatra uvredom jer je po njemu to ispod njegovog društvenog nivoa. Tada umjesto časti može doživjeti sramotu.

Čak i da bude sve kako treba, zasigurno će očekivati da za uzvrat i njega također pozovu na takovu gozbu. Tu čast koju je dobio je ustvari platio, a ona je uglavnom neiskrena i licemjerna. Stoga mu Isus daje bolji prijedlog kako zadobiti čast većih i kvalitetnijih razmjera. On kaže: Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Možda ovo izgleda da treba dugo čekati na takvu čast. Pogledajmo malo kako je to moglo biti sa ovakvim gozbama. Poslije takve gozbe ugledni gosti bi pričali o večeri kod tog dotičnog domaćina najviše jedan ili dva dana. Najčešće bi isticali greške koje su napravljene na toj gozbi. Možda se nekome nije svidjela određena hrana, možda su poslužitelji negdje napravili neki pogrešan postupak. Nisu to ni morale biti velike greške, ali one su se čak i uvećavale samo s jednim razlogom, a to je da se istakne gozba koju će priređivati sada drugi domaćin. Naravno to se je nastojalo sakriti od ovog domaćina i takvi razgovori o gozbi bi ustvari bili najobičniji trač i ogovaranje.

Po Isusovom prijedlogu, da je domaćin na svoju gozbu pozvao siromahe, sakate, hrome i slijepe, on bi već ovdje na zemlji doživio ogromnu čast. Ti svi ljudi osjećali bi se u njegovom domu vrijednim. O svom iskustvu kako ih je pozvao ugledni domaćin, oni bi pričali svuda i svima. Njihova priča bi bila iskrena, i u cijeloj priči bi dominirala zahvalnost za taj postupak. Ovi siromašni ljudi nikada neće moći vratiti nikakvom gozbom da bi pozvali svog gostoprimca, ali bit će zahvalni na svemu. Oni neće prigovarati kakav je bio escajg, kakvog je ukusa bilo jelo, kakve su bile salvete i ostale stvari na toj gozbi. Za njih je najvažniji odnos koji su ostvarili sa domaćinom. Ugledni domaćin svojim pozivom na gozbu im je poručio da ih prepoznaje kao ljude dostojne Božje milosti, bez obzira na okolnosti i društveni status u kojem se nalaze. Svi drugi bi takve ljude osuđivali da su pod Božjim prokletstvom, dok bi ovaj domaćin pokazao da ih smatra ljudima. Čak kada ta čast i ne bi bila po ljudskom sudu na nivou, ono što je bitno, bila bi iskrena, jer ljudi ovakvog statusa nemaju velika očekivanja.

Jednom drugom prigodom Isus je ispričao prispodobu o svadbi kraljeva sina. Svi značajni i veliki uzvanici su odbili doći na gozbu. Svatko je imao nekakav izgovor zašto ne može doći. Odbiti poziv na svadbenu večeru kralju, je bila velika uvreda. Kralj je svaki izgovor doživio kao poruku : “Kralju, ti mene ne zanimaš. Možda bi zbog same večere i došao da se besplatno najedem i napijem, ali ovo što imam kod kuće mi je vrednije od tvoje večere.”

Da bi napunio kuću, kralj naređuje da se pozovu svi ljudi koje sretnu na ulici. To je stvarno bilo šareno društvo, i za njih kralj daje napraviti i posebne svadbene haljine kako bi se ovi gosti osjećali dostojanstveno i počašćeno.

Istina, poanta ove priče nije kraljevo gostoprimstvo, ali pokazuje da je nebo zainteresirano za obične male ljude i da je na njihovoj strani. Na kraju kada Isus ponovo dođe, Biblija kaže kako će Kralj – Isus razlučiti one koji su mu bili vjerni od ovih drugih. Spašeni će biti s desne strane, a ovi drugi s lijeve. Kralj im tada poručuje: `Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!  Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.` Matej 25, 34-36.

Pravednici koji ovo čuju su zbunjeni. Oni se ne sjećaju da su Isusu ikada išta pomogli. Oni ga pitaju: `Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?` Matej 25, 37-39. Gospodin tada odgovara: `Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!` Matej 25, 40.

Ovo je nevjerojatna poruka. Isus, Kralj nad kraljevima, identificira se s ljudima koji su društvena margina. Pomaganje takvim ljudima, bez da očekuješ bilo kakvu plaću ili nagradu je služenje samom Kristu.

Naravno, Gospodin daje i sud ovim drugima. Nemojmo zaboraviti da su ovi drugi također vjernici, moglo bi se reći da su vjerska elita. Njima govori da mu nisu nikada ništa učinili, što ih zbunjuje, jer ni oni nisu znali da Isus ima takve potrebe. Tada im Isus može reći; “Da vi ste pravili uzajamne gozbe i častili se međusobno u pretjeranom jedenju hrane, dok sam ja u prosjacima, bolesnima i kljastima  sjedio gladan pred vašim kućama a nikoga nije bilo da mi bilo što donese da utažim glad. Vaše ponašanje je bilo sračunato. Željeli ste zemaljsku čast, i nju ste dobili. Ja vam nisam ništa dužan i jednostavno se nismo nikada upoznali.”

Za ove će ljude to zasigurno biti šok, ali to je bio njihov izbor.  Sve ovo Isus poručuje i nama da dok još imamo vremena, dok još možemo izabrati, umjesto zemaljske časti, izaberemo onu nebesku koju nam Isus uskoro sprema. Imajmo u vidu da pomažući ljudima u potrebi, pomažući ljudima koji su na margini društva, mi pomažemo samome Isusu Kristu. Bogu se jedino može služiti ako služimo ljudima.

Neka vas dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

Bruno Petrušić, lic. theol.

PODIJELI