ČITANJA: Sir 27,4-7; Ps 92,2-3.13-16; 1Kor 15,54-58; Lk 6,39-45
Prvo čitanje: Sir 27,4-7
Nikoga ne hvali prije no što progovori.
Čitanje Knjige Sirahove
Kad se sito trese, mekinje ostaju:
tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu.
Lončarove posude peć iskušava,
a čovjeka njegov govor.
Obradu voćke očituje njezin plod:
tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.
Nikoga ne hvali prije no što progovori
jer govor je kušnja ljudi.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 92, 2-3.13-16
Pripjev: Dobro je slaviti Gospodina.
Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.
Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu
cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
Drugo čitanje: 1Kor 15, 54-58
Daje nam pobjedu po Isusu Kristu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:
Kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana:
Pobjeda iskapi smrt.
Gdje je, smrti, pobjeda tvoja?
Gdje je, smrti, žalac tvoj?
Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:Lk 6, 39-45
Iz obilja srca usta govore.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.
Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.
Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.
Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Jednom sam prigodom čuo na radiju kako je jedan slijepi čovjek iz udruge slijepih pričao svoje svjedočanstvo kako je jedne nedjelje u jutro sa svojim prijateljem koji je također bio slijep pješke išao na Sljeme. Na tom putu su ih srele dvije studentice i pitale za isti put, a oni su ih pozvali da ih slijede, što su one i učinile. Tek nakon što su stigli na cilj, tek tada su studentice shvatile da su njihovi vodiči slijepi.
Ne znam koliko je ova priča vjerodostojna, ali iz ovog što smo maloprije pročitali o Isusu, imam osjećaj da nas u našem životu puno puta vode slijepci. Možda ponekad to i ispadne dobro, a češće se dogodi da stradamo i mi i naši vodiči. Ta sljepoća ne mora biti isključivo fizičke naravi. Isus je često o tome govorio, pogotovo kada bi nekom slijepcu vratio vid. Za farizeje je često govorio da pate od duhovne sljepoće.
To što su farizeji bili duhovno slijepi, nas to ne pogađa. Problem je da mi danas također možemo biti duhovno slijepi. Isus je sv. Ivanu apostolu na otoku Patmosu dao dijagnozu za crkvu u Laodiceji koja gotovo identično predstavlja naše duhovno stanje. Govoriš: `Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!` A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Otkrivenje 3,17. Pored duhovne sljepoće imamo i druge duhovne anomalije.
Zašto je to tako? Mi se nekako ne osjećamo slijepima. Zadovoljni smo sa svojim duhovnim stanjem, toliko smo zadovoljni da ćemo istovremeno lako uočiti nedostatke drugih. To je vrlo opasno stanje. Kada je Isus jednom prigodom izliječio jednog slijepca, tada je govorio o duhovnoj sljepoći. Farizeji su se bunili tvrdeći da oni nisu duhovno slijepi. Isus im je tada rekao: “Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: `Vidimo` pa grijeh vaš ostaje. Ivan 9,41.
Očito je da svi mi imamo isti problem. Svi smo u istim okolnostima. Živimo u svijetu koji bi mogli usporediti kao ocean grijeha. Silom prilika smo svi bačeni u taj ocean. Da se slikovito izrazim, možda netko pliva u tom oceanu na dubini od tri metra. Nazvali bi ih manjim grešnicima. Veći grešnici će plivati na dubini od trideset metara, a najveći na tristo i više metara. Što će se dogoditi sa svima njima ukoliko ne dođe do neke intervencije iz vana. Jedino rješenje za sve nas koji plivamo u ovom oceanu grijeha je da pozovemo čamac za spašavanje. Jedini koji nas može spasiti iz tog oceana grijeha je Isus Krist.
Međutim, što mi najčešće radimo kada je u pitanju naš duhovni život. Umjesto da pozivamo čamac za spašavanje, pogotovo oni koji plivaju u dubljem, koji imaju više problema, oni su spremni učiti druge kako plivati u oceanu grijeha. Oni su spremni upozoravati druge na dubinu, koja je istina za volju i opasna, ali njihova je deset puta veća. Takve ljude Isus naziva licemjerima. On ih satirički gleda kao ljude koji u svom oku imaju čitavu cjepanicu, ali su istovremeno spremni vaditi trunje iz očiju dugih. Nije li to apsurdno.
Dali vam se dogodilo da vam je u oko uletio neki trun kojeg niste mogli izvaditi. Kada ste došli kod liječnika, on bi vam prethodno nakapao oko, tada bi uzeo povećalo i posebne naočale kako bi vidio taj vaš trun i izvadio ga. Bilo bi to vrlo pažljivo. Inače nepažljivim vađenjem moglo bi se dogoditi da ošteti oko onome kome vadi taj trun.
Ovom prispodobom koju je Isus ispričao, nije nikako želio naglasiti kako bi trebali biti ravnodušni za duhovno stanje svog brata. Naprotiv, na drugim mjestima Isus je govorio koje postupke trebamo provesti kada primijetimo da nam brat griješi i da odlazi od Boga. Ali u takvim uvjetima nikada ne smijemo zaboraviti da smo u istoj opasnosti i da manje ili više imamo iste probleme. Bez obzira imam li u oku trun ili cjepanicu, naše je jedino rješenje otići “liječniku” Isusu Kristu koji će to vrlo nježno izvaditi iz našeg oka i dati nam adekvatni lijek. Ni u kojem slučaju ne smijemo biti nemarni prema našem oku. Svaki trun u oku žulja, ma koliko da je mali. Stoga mi se ne smijemo navikavati na to žuljanje već otići Nebeskom liječniku da ga što prije izvadi.
Na kraju Isus govori o rodovima. Što on ustvari nam želi reći tom usporedbom: Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Znači li to da nas On poziva da rađamo dobrim plodovima? Ne traži li on od nas nešto nemoguće? Sam je rekao da smo svi zli. Očito smo onda i zla stabla. Ako u vrtu imate trnovi glog. Vi ga možete obrezivati, gnojiti, okopavati i upotrijebiti bilo kakve druge agrotehničke mjere, ali taj glog će uvijek rađati plod gloga. Možda ga uspijete tako srediti da će mnogi koji se baš i ne razumiju u stabla, misliti da imate zasađenu šljivu, ali će on ipak roditi glogom. Koji je jedini način da vaše stablo gloga rodi nekom plemenitom šljivom. Da bi se to dogodilo, ono mora biti cijepljeno. Tek tada počet će rađati plemeniti plod.
Ovom prispodobom o dobrim i lošim stablima, Isus nas poziva da mu dozvolimo da se pricijepimo na Njega. Recept da možemo roditi dobar plod, Isus je jasno naznačio kada je rekao: Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ivan 15,5. Bez Krista ne možemo činiti ništa.
Često puta raspravljamo o tome kakav je tko. Za neke ljude kažemo da su dobri, a za neke da su zli. Kada tako kategoriziramo ljude, više od svega ovisi s kime ih uspoređujemo. Međutim, Biblija nam jasno opisuje naše stanje. Svi smo sagriješili i izgubili smo Božju slavu. Padom u grijeh, prvi praroditelji su pokvarili Božju sliku na koju nas je Bog stvorio. Mi, Adamovi potomci samo smo nastavili tu tradiciju grijeha. Nestalo je u nama Božje slave. Isus je jednom pričao o darivanju i zaključio kako smo svi zli. Postoji li onda mogućnost da budemo dobri. Uspoređujući se sa Isusom Kristom, mi smo zli. Takva nam je priroda. Ipak za nas ima nade. Isus je napomenuo da bez Njega ništa ne možemo činiti.
Sv. Pavao je rekao: Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.1. Kor. 15,10. Da bi bili dobri ljudi, moramo prihvatiti Božju milost i ona će nas mijenjati. Ukoliko u meni primijetite bilo kakve dobrote, znajte da to nije od mene. To je Božja milost. Jednako tako ne prihvatiti Božju milost znači ostati zao kakav sam i bio. Moguć je i napredak, ali na gore.
Loza koja je nacijepljena na trsu ne razmišlja koje sokove treba povlačiti iz zemlje. To sve čini trs. Za lozu je najvažnije da je nacijepljena. Mi ponekad znamo satima raspravljati što je grijeh, a što nije. Raspravljamo o tome koji je grijeh veći, a koji je manji. Koliko je to važno za naš duhovni život? Moj prijatelj koji radi u zatvorima, često napominje zatvorenicima s kojima proučava Bibliju. “Ne želim vas uvjeravati da je djelo zbog kojeg ste u zatvoru grešno djelo. Na kraju krajeva, sud vam je rekao da je to djelo pogrešno i izrekao vam je zbog toga kaznu. Moje osnovno pitanje je, kakvi ste vi ljudi. Jeste li dobri ili zli ljudi. Dobri možete biti samo ukoliko prihvatite Božju milost koja vas može promijeniti. Vi ste prošli kroz neko životno iskušenje. Doslovno ste bili na ispitu i pali ste na njemu. Zbog toga vas ne osuđujem, jer ne znam kako bih prošao da sam bio na tom ispitu. Ono što znam je da vi ne morate biti loši ljudi. Za to postoji samo jedan uvjet, prihvatit Božju milost koja je u stanju promijeniti naš život.”
Kako možemo prihvatiti Božju milost? Sv. Pavao je dao vrlo konkretan savjet: A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu. 2.Kor. 3,18. Danas mnogi čitaju Bibliju da bi otkrili što će dobiti ako budu vjerni Bogu. Za njih je Biblija kao katalog u kojem je izražena ponuda Kraljevstva nebeskog. Drugi opit traže koja djela Biblija definira kao grijeh. Sličan su problem imali i farizeji Isusovog vremena. Oni su vjerovali da čitanjem Svetog pisma stjeću neke pozitivne bodove kod Boga. Isus ih ispravlja i kaže im: Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, Iv.5,39. Čitajući Sveto Pismo, ustvari gledamo kakav je naš Bog. Mi gledamo kakav je naš Krist. Takvim gledanjem postajemo Njemu slični.
U jednom selu, na njivi je radila jedna starija žena koja je skupljala krumpir u košaru. Putem pored njene njive prolazio je njezin župnik, a ona je to iskoristila da mu se požali na njeno duhovno stanje:
“Gospodine velečasni. Ja imam problem. koliko god da čitam Sveto pismo, ništa mi ne ostaje, jer sam već stara i gotovo ništa ne pamtim. Kako to riješiti?”
“Ah gospođo da bih vam to objasnio, uzmite ovu košaru i donesite mi u njoj vode iz potoka.” reče župnik.
Žena ode zbunjena, uzme košaru i ode na potok. Pokušala je nekoliko puta zagrabiti vode košarom, ali je voda odmah iscurila. Sva razočarana vratila se je župniku i rekla mu:
“Očito mi želite reći da je moj um sličan ovoj košari. Jednostavno ne može zadržati vodu.”
“Da, upravo sam vam to i želio reći. Međutim htio sam vam ukazati i na drugu sliku. Pogledajte svoju košaru kakva vam je sada?” Odgovori župnik.
“Sada je čista. nije više od blata.” reče gospođa.
“Ako čitate Božju riječ, ona će vas čistiti kao što je voda očistila ovu košaru bez obzira što ju nije u stanju zadržati.” završi razgovor svećenik.
Na kraju bi spomenuo i Isusovu posljednju rečenicu iz ove poruke evanđelja. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«
Naš govor je slikovito rečeno ono što se vidi iz vode kod ledenjaka. Mali dio je ledenog brijega koji viri iz vode. Veći dio je u vodi. Ukoliko čujete kletve, psovke i ostale ružne riječi, shvatit će te da taj čovjek ima veći problem. Neki drugi prijevod Biblije kaže da usta govore iz suviška srca. Važnost onoga što govorimo određuje kakvi smo. Ako je naša duhovnost loša, nemojmo očekivati da će naše riječi to prikriti. Određenom disciplinom možda i riješimo neki problem. Mnogi političari vrlo lijepo govore, ali nekada pokažu i pravo lice te im se onda čudimo kako su pukli. Naše riječi su veoma važne. Isus je to naglasio kad je rekao: Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi. Mat. 12,37. Budimo prepoznatljivi po svojim riječima kao Kristovi učenici.
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić Lic. Theol.
