ČITANJA: Post 18,20-32; Ps 138,1-3.6-8; Kol 2,12-14; Lk 11,1-13

 

Prvo čitanje: Post 18, 20-32

Nemoj se, Gospodine, ljutiti ako progovorim.

Čitanje Knjige Postanka

 

U one dane: Reče Gospodin: »Velika je vika na Sodomu i Gomoru! Grijeh je njihov pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli vika što je stigla do mene pa da znam.«

Oni ljudi krenu odanle prema Sodomi. Abraham je još stajao pred Gospodinom pa se primače bliže i reče: »Hoćeš li iskorijeniti i nevina s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko bilo od tebe da takvo što učiniš: da ubijaš nevina i kriva pa da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo to od tebe! Zar da ni sudac svega svijeta ne radi pravo?« Nato reče Gospodin: »Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih, zbog njih ću oprostiti cijelomu mjestu.« Abraham će opet: »Ja se evo usuđujem govoriti Gospodinu, ja, prah i pepeo! Da slučajno bude pet manje od pedeset? Bi li uništio sav grad zbog te petorice?« On odgovori: »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet.« I dometnu Abraham: »Ako ih se možda nađe četrdeset?« Odgovori: »Neću to učiniti zbog četrdesetorice.« Abraham će opet: »Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda trideset?« Odgovori: »Neću to učiniti ako ih ondje nađem trideset.« I opet će Abraham: »Još se usuđujem govoriti Gospodinu. Ako ih se možda ondje nađe dvadeset?« Odgovori: »Neću uništiti grada zbog te dvadesetorice.« Nato će Abraham: »Neka se Gospodin ne ljuti ako progovorim još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?« Odgovori: »Neću uništiti grada zbog te desetorice.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 138, 1-3.6-8

Pripjev: Kad sam te zazvao, uslišio si me, Gospodine.

 

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.
Kročim li kroz nevolje, ti mi život čuvaš,
pružaš ruku proti gnjevu mojih dušmana.

Gospodine, tvoja me desnica spašava!
Gospodin će dovršiti što započe za me!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

 

Drugo čitanje: Kol 2, 12-14

I vas oživi s njime, oprostivši milostivo sve posrtaje.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima

 

Braćo: S Kristom suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime.

Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Lk 11, 1-13

Ištite i dat će vam se!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite:

Oče! Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!

I otpusti nam grijehe naše:

ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!

I ne uvedi nas u napast!«

I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.

I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.

A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«

Riječ Gospodnja.

 

Homilija

 

Grijeh je kao bolest raka. Kada ona obuhvati neki dio organizma, tada rak metastazira i širi se dalje. Da bi se tada spasili, potrebno je izvršiti određene operacije i ako treba, otkloniti taj dio tijela, samo zato da bi spasili život. Bog je to upravo učinio sa Sodomom. Rak grijeha je toliko metastazirao u Sodomi i okolnim gradovima da više nije bilo mogućnosti da se spase.

Znanstvenici su došli do jednog nevjerojatnog otkrića. Ustanovili da u određenim okolnostima bolesna stanica raka, ukoliko je u zajedništvu sa zdravom postaje zdrava. Za to treba imati sve prirodne uvjete koji će spriječiti razvoj bolesne stanice. Stanovnici Sodome su bili toliko inficirani grijehom i njihova „metastaza“ je bila strašna. Prijetila je da izađe izvan granica njihovog djelovanja. Jedina „zdrava stanica“ je bio Lot koji zbog loših uvjeta nije bio baš učinkovit.

Pokušaj Boga da spasi Sodomu, Biblija opisuje u razgovoru anđela i Abrahama. Jednom prigodom, Abrahamu u goste je došla su tri čovjeka. Abraham ih je ugostio i dao im čast. Anđeli su mu obećali da će do godine dobiti sina. Odlazeći od Lota rekli su mu svoju pravu namjeru. Njihov zadatak je bio uništenje Sodome i ostali gradova u okruženju, jer je njihov grijeh već došao do neba. Jednostavno, za njih je Božja milost bila uzaludna.

Zanimljiva mi je ovdje ova komunikacija Abrahama i Anđela koji bi po svemu sudeći mogao biti sam Isus Krist. Prije tog razgovora Anđeo kaže: Onda Jahve nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti. Postanak 18,20.21. Interesantno je da se sveznajući Bog pita, jeli to stvarno istina. Zar stvarno Bog ne zna jeli njihova zloća toliko velika. Zna sigurno. Međutim, ovo pitanje za mene ima drugi smisao. Da ljudi čine grijeh to je nekako očekivano. Grešni smo ljudi pa smo skloni grijehu. Međutim, ovdje nije pitanje što rade stanovnici Sodome, već zašto to rade. Što je Bog još trebao učiniti da prihvate Njegovu milost. Što im je trebao još dati pa da se odvrate od tog zlog puta, ne zbog Boga nego zbog sebe. Bog se cijelo vrijeme pita, „Jesam li baš sve učinio za njihovo spasenje?“

Drugi razlog zbog čega se Bog spušta u grešnu i razvratnu Sodomu je da potraži imali nekog tko još traži Boga. Kao odgovorni kirurg koji treba odstraniti inficirane dijelove tijela, i naš Gospodin traži, ima li kakvo zdravo tkivo koje bi se moglo izliječiti.

Božja milost i danas djeluje na isti način. I danas Bog svoju milost izljeva toliko obilato i doslovno se čudi da smo kao ljudi izgradili imunitet na Nju. Što još Bog treba učiniti da bi nas pridobio za sebe.

Mi smo možda i u gorem položaju. Mi tvrdimo da poznajemo Boga. Većina od nas smatra se vjernicima samo zato što u nekom periodu ispunjavamo određena vjerska pravila i forme. Ali što se života tiče, ničim nismo bolji od stanovnika Sodome. Ne zahvaljujemo Bogu iskreno za milost koju nam neprestano daje. Tu milost često puta negiramo ili ju uzurpiramo i pripisujemo sebi ono što pripada Bogu. A Bog, On sve čini da bi s nama imao iskreni i prisni odnos. On nas želi blagosloviti da se radujemo što smo Njegova djeca. Mi, nasuprot tome, kao da neprestano od toga bježimo. Božja blizina nam nije mila. Bojimo se biti u Božjoj blizini.  Kao što je bio slučaj u Sodomi i Gomori, Bog često puta treba doći i gledati , ne što bi još učinio da dođe do obraćenja, jer već je sve učinio i više nema što činiti, već imali ikog da traži Boga. Na kraju Bog donosi zaključak: …kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro – nijednoga nema. Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, usta im puna kletve i grkosti; noge im hitre da krv proliju, razvaline i nevolja na njinim su putima, put mira oni ne poznaju, straha Božjega nemaju pred očima. Rimljanima 3, 10-18. Sveti Pavao je nadahnut Duhom Božjim vidio budućnost i zaključio je kakav će biti  svijet na kraju prije Kristovog dolaska. A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 2. Timoteju 3,1-5. Ovaj opis kao da opisuje naše vrijeme. Danas se većina smatra vjernicima, a nemoral u društvu je veći nego u doba najvećeg ateističkog totalitarizma. Zašto je to tako? Slično tome, ponašali su se i stanovnici Sodome.

U tom razgovoru s Bogom, Abraham se istog trenutka sjetio svog sinovca kojeg je volio kao sina. Odmah se pozvao na Božju pravdu po kojoj nije uredu da s nepravednikom strada i pravednik. Smatrao je da zasigurno Lotov život morao rezultirati neke promjene kod određenih ljudi. Vjerovao je da u gradu od nekoliko desetaka tisuća ljudi, sigurno ima bar pedeset koji nisu toliko ogrezli u grijehu. I tada se počinje pogađati s Bogom. Traži od Boga da ukoliko nađe pedeset pravednika da Bog poštedi grad. kada mu to anđeli obećaju on počinje smanjivati broj u strahu da ih nema toliko.  

Ponekad mislimo kako je Abraham sumnjao u Lota, međutim, Abraham je bio svjestan opasnosti grijeha. Sjetio se je Noe, koji je 120 godina propovijedao i ništa se nije dogodilo. Razmišljao je da bi to mogao biti i slučaj s Lotom. Upravo zbog toga smanjuje broj. Svojim smanjivanjem, on dolazi do deset. Bog mu obećava da neće satrti grada ako nađe deset ljudi u njemu koji traže Boga. Abraham nije više išao ispod deset jer je kulturološki to bilo nepristojno. Najmanje što možeš dati nekome a da ga ne uvrijediš je desetina ili deset nečega.  Upravo zbog toga Abraham je Melkizedeku dao desetinu, i moli da Bog ne uništi Sodomu ako nađe deset ljudi koji traže Boga. I Bog akceptira taj kulturološki pristup i zato daje 10 zapovijesti kao nešto što je najmanje što On traži a da ne podcijeni nas koji primamo. Stoga su i deset zapovijesti dar od Boga ljudima.

Ono što mene impresionira je Božja spremnost na spašavanje. U ovom događaju o uništenju Sodome i okolnih gradova mnogi vide Božji sud nad grešnicima. On to u stvari i je, ali ja ovdje ne vidim nikakve euforije što će s lica zelje nestati možda stotinjak tisuća ljudi. Bog gleda mogućnost spašavanja. Samo zbog toga silazi u Sodomu da vidi imali koga koji traži Boga.

Ponekad možda, a da toga nismo ni svjesni, neki grad, neka zajednica je blagoslovljena samo zato što u njoj žive ljudi koji se oslanjaju na Božju milost. Ti ljudi i ne moraju biti posebno poznati. To mogu biti obični mali ljudi koji žive svoj skroman život i oslanjaju se na Božja obećanja i Njegovu milost. Da je u Sodomi bilo samo deset ljudi koji traže Boga, cijeli grad od nekoliko desetaka tisuća stanovnika bio bi sačuvan. S druge pak strane još smo uvijek svjedoci strašnih pokolja koji su se dešavali u našim krajevima. Ipak spomenuo bi Ruandu gdje je u jednom vremenski kratkom ratu poginulo skoro milijun ljudi. Gledao sam statistike i primijetio sam da se u Ruandi većina stanovništva izjašnjava kao kršćani. Vrlo brzo pronašao sam kako su same vjerske vođe učestvovale u tim pokoljima i poneki su suđeni za ratni zločin. Što je tu problem? Problem je upravo identificirao sveti Pavao: Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 2. Timoteju 3,1-5.

Dolazak anđela u Sodomu je Biblija opisala vrlo uzbuđujuće. Značajno je zapaziti da Lot još čuva one stare kulturne vrednote, među kojima je bilo gostoprimstvo. I pored sebičnog utjecaja s kojim je bio okružen, najveća mu je radost bila pogostiti stranca.

Danas je to slično. Biblijska vijest koju naziva istina o opravdanju vjerom mi se čini najnerazumljivijom istinom Biblije. Njoj se očito opire svaka stanica našeg organizma. Mi jednostavno to ne možemo apsorbirati. Ona je toliko neprirodna da ju mi nikako ne možemo razumjeti. Za nas je neprirodno prihvatiti milost koja nam se daje kao dar, bez ikakvih uvjeta. Mi više volimo neki sustav zasluga. Mi bi željeli da nam Bog plati na osnovi onog što smo zaslužili. A što smo mi to zaslužili? Biblija kaže: Kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro – nijednoga nema. Rimljanima 3,10-12. Isus je rekao da smo svi zli. Ma koliko da smo u životu učinili dobrih djela to nas nije u stanju učiniti pravednim. Čak što više, činiti dobra djela u svojoj sili je oblik sebičnosti jer to ima za cilj nas staviti u prvi plan, a ne Krista. A upravo taj napor da se spasimo dobrim djelima i zaradimo spasenje, to je karakteristika većine kršćana. Naše spasenje isključivo ovisi o našem odnosu s Bogom. Dobra djela će tada uvijek biti rezultat takvog dobrog odnosa, a mi ćemo imati radost zbog toga, jer postajemo kanali Božje milosti.

Ničim Lot ni njegova obitelj nije zaslužila da bude spašena. Razlog Lotovog spasenja je bila Božja milost. Razlika između ostalih ljudi u Sodomi i Lota bila je samo što je Lot tu milost prihvatio. Dokaz tome bio je što je poslušao. Anđeli su došli spasiti ljude u Sodomi. Poslali su Lota da ih upozori, međutim ljudi su mislili da se Lot šali. Bog nije poslao Lota da u gradu potraži pravednike, već samo one koji su spremni prihvatiti Njegovu milost. Na žalost nije bilo ni jednoga. Što je Bog još mogao učiniti za Sodomu? Lotovi zetovi stradali su u Sodomi ne za to što su bili zli, već samo za to što su odbili Božju milost.

Danas Bog radi na sličan način. On čini sve kako bi nas spasio. Njegova milost razlijeva se po ovoj zemlji kao slapovi Nijagare. Imam osjećaj da se prema Božjoj milosti odnosimo kao turisti koji brodovima obilaze te slapove. Oni oblače kišne kabanice i otvaraju kišobrane da bi se zaštitili od silnih kapi koje stvaraju slapovi. Gotovo na sličan način mi se odupiremo Božjoj milosti.

Isus je rekao da smo zli. No ipak takvi ne moramo ostati. Prihvatimo li Božju milost, ona će nas mijenjati da budemo slični Kristu. Ukoliko to odbijemo, ostajemo zli kakvi smo i bili. Možemo napredovati samo na gore. Stoga, ukoliko kod bilo koga vidite neku dobrotu, znajte da to nije njegovo. To je Božja milost.

A Bog, on samo čeka da ga zamolimo. Isus je u najvećoj uzor molitvi Očenaš definirao sve što nam je potrebno u nekoliko rečenica. Na kraju tog razgovora s učenicima Isus daje poruku te silne Božje želje da nas obdari Duhom Svetim koji će nas mijenjati na Božju sliku. I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.

A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«

Naše spasenje ovisi samo o tome hoćemo li slobodnim izborom prihvatiti Božju milost koja nam se obilato nudi.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

Bruno Petrušić, lic. theol.

 

PODIJELI