‚Ljudska dušo, među svim stvorenjima najljepša, koja toliko čezneš da znaš mjesto na kojem je tvoj ljubljeni, kako bi ga tražila i sa njim se stopila: Sada ti biva rečeno, da si ti sama konačište u kome je on nastanjen, odaja i skrovište u kome on skrovito/neopaženo živi. Velika je sreća i velika radost za tebe, da je sve tvoje dobro i sva tvoja nada tebi toliko blizu, da je u tebi.’

Sv. Ivan od Križa (1542-1591)