Ovaj puta jedna posve drugačija tema koja može i ne mora biti vjerski uvjetovana, a to je područje socijalnih odnosa, međudjelovanje nas i naše okoline…
Ne živimo sami, oko nas su ljudi i oni su sastavni dio naših života. O odnosu s njima ovisi i naše zadovoljstvo. Svakako je potrebno naći zlatnu sredinu – ne ostati osamljen i usamljen, neprihvaćen od društva, ali jednako tako ne trebamo si stvoriti problem prevelikom društvenom mrežom jer ona vrlo često obuhvaća apsolutno svaki segment naše privatnosti.
Zlatna sredina društva i samoće
U području socijalnih odnosa, baš kao i u svim drugim područjima, važna je ravnoteža. Ako smo usamljeni većinu svog vremena te živimo izolirano, teško da ćemo se osjećati ispunjenima. Potreba za bliskošću jedna je od temeljnih ljudskih potreba. A bliskost nam omogućavaju naši prijatelji, obitelj, partner, djeca, kolege, kućni ljubimci… No, možemo se naći u situaciji gdje apsolutno sve o sebi dijelimo s drugim ljudima te nemamo svoj prostor, vrijeme samo za sebe. Stalno smo okruženi ljudima, jurimo i žurimo kako bismo se sa svima stigli vidjeti te nas na kraju to iscrpljuje. Važno je imati prijatelje i bliske odnose s drugim ljudima, ali i njegovati svoju samoću.
Koliko je važna samoća
Ako ne možemo ostati sami sa sobom, nego stalno trebamo neko društvo, neka događanja, vrlo vjerojatno nešto nije u redu. Konstantno druženje s drugima može predstavljati bijeg od samoće. Važno je uživati i u svojoj samoći, osjećati se dobro u vlastitom društvu. To znači da smo u ravnoteži potrebe za drugima i potrebe za samoćom. Samoća nam omogućuje da u miru budemo sa svojim mislima. Možemo analizirati svoje emocije, reakcije, događaje u svom životu. Kad smo sami, upoznajemo sebe. Važno je čuti svoj unutarnji dijalog, a to nam je lakše kad smo sami i u miru. Samoća nam pomaže pri dolaženju do unutarnjeg mira, potiče našu intuiciju i naše promišljanje o sebi i životu. Također, samoća nas potiče na duhovni razvoj, na kreativnost, inovativnost i slično. Njegujući svoju samoću, brinemo se o sebi, svojoj individualnosti i svom intimnom prostoru. Gotovo svatko ima neke svoje rituale koje radi isključivo kad je sam i ne priča drugima o tome. To nam omogućuje da budemo posebni i jedinstveni te da to ne bude predmet razgovora.
Trebamo li držati ljude na distanci
Vodeći brigu o sebi, dobro je znati na kojoj distanci se dobro osjećamo s kojim ljudima te poštivati svoju potrebu za distancom. Distanca ne znači da nemamo povjerenja u druge ljude. Ipak, dobro je u svoj osobni prostor i svoju intimu pustiti samo odabrane ljude. Ponekad je dobro imati neke svoje tajne. Dijeljenje iskustava pomaže nam da se lakše nosimo s nekim teškoćama te ima za svrhu ispunjenje prirodne ljudske znatiželje. No, potrebno je sačuvati se od ljudi koji su previše znatiželji i čuvati svoju distancu. Iako ideja da nekome pokažemo svoje granice i zatražimo da ih ne prelazi može u nama pobuditi osjećaj nelagode, važno je zauzeti se za sebe i čuvati svoje granice. Kad nam nepoznata osoba dođe preblizu, instinktivno se odmičemo jer osjećamo nelagodu. Ta osoba se nalazi u našem intimnom prostoru u koji puštamo samo ljude s kojima smo intimni. Zašto bi drugačije bilo u prijateljstvu ili partnerstvu? Ako nas prijatelji počnu nagovarati na nešto nakon što smo mi to odbili, vjerojatno se nalazimo na dobrom mjestu da im objasnimo svoje granice i potrebu za njihovim poštivanjem. Društveni utjecaj je vrlo snažan i može nas odvesti nekamo gdje ne želimo biti. Stoga nam svjestan odabir našeg provođenja slobodnog vremena omogućuje da brinemo o sebi na način koji nama odgovara. Ako zbog toga netko „digne ruke“ od nas, znači da ne poštuje ono tko mi jesmo. Takvim ljudima je bolje ne dozvoliti da nam budu blizu.
Kako bismo imali ispunjavajući odnos s drugim ljudima, važno je imati ispunjen odnos sa samima sobom. Možda to zvuči sebično, no polazišna točka našeg malog svemira smo mi sami. Za dobar odnos s drugima jednako je važno znati što treba nama, kao i ući u tuđe cipele te zauzeti tuđu perspektivu.
Franjo Damir K.
