Nedjelja, 19. 11. 2017.
TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Izr 31,10-13.19-20.30-31; Ps 128,1-5; 1Sol 5,1-6; Mt 25,14-30
Prvo čitanje:
Izr 31, 10-13.19-20.30-31
Vješto radi rukama marnim.
Čitanje Knjige Mudrih izreka
Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na vratima hvale djela njezina!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 128, 1-5
Pripjev:
Blago svima koji se boje Gospodina!
Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!
Drugo čitanje:
1Sol 5, 1-6
Da vas Dan ne zaskoči kao kradljivac.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.
Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 25, 14-30
U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Čuo sam priču o jednom poznatom engleskom bankaru kako je počeo svoju karijeru. Još kao mladić hodao je ulicom i pronašao jednu jabuku koja je ispala nekom seljaku iz košare kad ih je nosio na tržnicu. Uzeo je jabuku, izglancao je i odmah je prodao za 5 penija. Otišao je tada na tržnicu i za taj novac kupio dvije jabuke. Oprao je te dvije jabuke, izglancao ih, i prodao ih svaku za 5 penija. Za taj novac ponovno je kupio jabuke, glancao ih je i ponovno prodavao po dvostrukoj cijeni. Radio je tako nekoliko dana, sve dok se nije dogodilo da mu je umro djeda koji je baš njemu ostavio u nasljedstvo 30 milijuna funti,
Moje je pitanje; Koja je poruka ove priče?
Za mene je poruka, Tko je vjeran u malome, taj je vjeran u velikome.
U svom životu sretao sam se s ljudima koji su bili vrlo obrazovani, i vrlo bogati. S druge pak strane sretao sam ljude obrazovane, a veoma siromašne. Sretao sam zatim neobrazovane ljude, ali vrlo uspješne i bogate, i najviše sreo sam neobrazovanih i siromašnih ljudi.
Pitao sam se zašto je to tako. Jeli netko predodređen da bude bogat, a drugi opet siromah. Jeli netko predodređen da bude školovan, a drugi opet polupismen ili nepismen. Sretao sam obitelji gdje je jedan sin bio vrhunski svjetski priznati fizičar, a drugi sin jedva da je završio osnovnu školu. Jeli to stvar predodređenja ili našeg osobnog izbora. Bogati ljudi pokušavali bi svoju djecu naučiti kako upravljati novcem. Ponekad bi možda to uspjeli, a ponekad ne, jer bi djeca vrlo brzo potrošila sav imetak nakon smrti roditelja, završavajući u najvećoj bijedi.
Kao kršćanin pitao sam se dali nas naš Nebeski otac, koji za sebe tvrdi da je sve njegovo, koji izobiluje u svem bogatstvu, zar nas on ne uči kako upravljati novcem i imovinom. Dali stranice Svetog pisma imaju možda nekakav trag koji bi poslužio kao priručnik, kako upravljati s novcem. Svakako. Međutim, zašto onda ima siromašnih među kršćanima, među onima koji Boga nazivaju svojim Ocem. Istina nije svako siromaštvo tragedija, niti ono uvijek mora biti rezultat lošeg upravljanja našom imovinom. Isus je rekao da ćemo siromahe imati uvijek. Ali to nije problem siromaha već nas koji ćemo sa siromašnima biti iskušani.
U svom životu zahvalan sam Bogu za iskustva kada sam ostavši bez materijalnih sredstava ustvari doživio da se moj odnos s Bogom još više učvrstio. Siromaštvo, jednako kao i Bogatstvo može biti naš test, ili ispit vjere.
Nedavno sam pročitao jednu knjigu o tome kako ulagati i gospodariti s novcem da bi postao bogat. Čovjek koji je pisao tu knjigu, ni jednom riječju nije spomenuo Boga niti Božje blagoslove. Međutim, principe koje iznosi i o kojima govori, toliko su biblijski da sam se iznenadio. Pa naš nebeski otac nas također želi naučiti kako upravljati s novcem i ne oskudijevati u materijalnim dobrima. Biblija je puna savjeta, samo ako je pažljivo čitamo.
Čovjek bez Boga u novcu vidi osobnu sigurnost i egzistenciju, dok kršćanin u novcu vidi mogućnost kanaliziranja Božjih blagoslova. Novac u rukama Božje djece je hrana za gladne, odjeća za gole itd.
U evanđeljima možemo čitati onu Isusovu poznatu priču o talentima. Tu priču uvijek naglašavamo kada želimo naglasiti kakav je naš odnos prema duhovnim darovima, ali ja bi danas želio posebno naglasiti njen materijalni aspekt, koji se također principijelno odražava i na naš duhovni.
Na samom početku priče Isus kaže: „Kraljevstvo nebesko je kao… Kada Isus spominje Nebesko kraljevstvo u evanđeljima, najčešće misli na kraljevstvo milosti. Nemojmo nikada smetnuti s uma da se ovdje radi o milost, a to ćemo kasnije razraditi. U Bibliji ćemo na mnogo mjesta naći tekstove o bogatstvu, o upravljanju novcem i imovinom. Isus je jednom rekao: „Ne sabirajte sebi blago na zemlji… Teško je bogatima ući u kraljevstvo nebesko, Sveti Pavao kaže da oni koji se žele naglo obogatit upadaju u različite napasti. Sveti Jakov piše: „Teško vama bogataši koji ste stekli bogatstvo u posljednje dane.
Što to u stvari znači? Znači li to da je bogatstvo veliki problem za kršćane? Znači li to da kršćani moraju izbjegavati bogatstvo kao prokletstvo koje bi ih snašlo? To nikako! Biblija je knjiga koja od svoje prve do zadnje stranice govori o odnosima. Kad u Bibliji čitate o bogatstvu, tada isključivo govori o odnosu prema bogatstvu. Svi navedeni tekstovi samo govore u koja iskušenja mogu upasti bogati, ali također i siromaštvo je jedan oblik iskušenja. Bogati su u iskušenju da se oslanjaju na svoje bogatstvo i zaborave Boga, dok siromašni su u iskušenju zbog nevolja i problema koje donosi siromaštvo, čak pohuliti na Boga. Molitva psalmiste Davida bila je da mu Bog ne da veliko bogatstvo kako ne bi upao u iskušenje zaboraviti Boga a s druge pak strane da ga izbavi od siromaštva kako ne bi krao i time osramotio Boga.
Svu našu imovinu koju imamo, za koju smatramo da smo ju zaradili svojim rukama, je imovina koju nam je Bog dao. Bog je taj koji uvijek daje. Stoga kao dobar Otac kroz Sveto Pismo uči nas kako ispravno upravljati sa imovinom. Upravo ovaj primjer o talentima najbolji je primjer kako Bog funkcionira i po pitanju materijalnih dobara a također i dobar primjer kako mi funkcioniramo po pitanju upravljanja sa tim dobrima. Kao što su sluge iz Isusove priče od svog gospodara dobili imovinu na upravljanje, također i mi od Boga dobivamo određena materijalna sredstva da upravljamo sa njima i samo je pitanje naše odluke i našeg izbora što ćemo s time učiniti.
Još bi jednu stvar želio definirati prije nego što pređemo na razradu ove priče. Što znači biti bogat?
Prikazat ću tri slike kako bi to opisao.
1.Imamo jednu ženu koja dobiva svoju mirovinu. Istina malu mirovinu ali dovoljnu da si plati svoje životne troškove, da si plati hranu i na kraju ostaje joj toliko da svojim unucima može kupiti poklon za rođendan ili neke druge svečane prigode. Uglavnom, ne može si kupiti sve što želi, ali si kupi uvijek sve što joj treba. Jeli ta umirovljenica bogata ili siromašna?
2.Obitelj, gdje muž radi i dobiva relativno prosječnu plaču, ima kuću, bez velikog luksuza, vozi klasični i ne tako skupi auto. Ne mogu si kupiti sve što želi ali si mogu kupiti sve što im treba i zadovoljiti nešto malo od svojih želja. Jeli ta obitelj bogata ili siromašna?
3.Vlasnik firme, čija firma relativno dobro posluje, vozi vrlo skupi i luksuzni auto, živi u velikoj i komfornoj kući. Može si kupovati mnogo stvari, ali još uvijek ne sve što želi. Jeli taj čovjek bogat ili siromah?
Odgovor na ta pitanja možemo dati jedino uspoređivanjem sa nekim drugim. Možemo reći da je radnička obitelj bogatija od umirovljenice ili da je poslovni čovjek bogatiji od radničke obitelji. Pravi odgovor na to pitanje može dati samo onaj kome je to pitanje postavljeno. Ja jedino za sebe mogu na to pitanje odgovoriti. Ja sam taj koji sebe vidi bogatog ili siromašnog. Koliko sam zadovoljan sa onim što imam utoliko će ovisiti moj odgovor. Sveti Pavao je rekao:“Ja sam navikao obilovati i biti u neimaštini.“ On jednostavno kaže: u svom životu nisam dozvolio da bilo što, a ni materijalna dobra, sa mnom upravljaju. Jednostavno ja sam upravljao situacijom.
Isus je rekao: „Ne brinite se tjeskobno što ćete jesti ili piti, ili u što ćete se obući. Mnogi su taj tekst krivo razumjeli. Opustili su se i ništa ne rade. Isus ovdje govori o brizi koja stvara tjeskobu. On nas želi oslobodili briga i problema iz dva razloga:
Svojom tjeskobnom brigom nećemo riješiti problem. Kvaliteta života nam se ne će poboljšati suvišnim bogatstvom. Ona tri primjera koja smo spominjali u koliko su svi zadovoljni sa svim što imaju, mogu se smatrati bogatima. Kvaliteta njihovog života je gotovo ista. Svi mogu jesti samo onoliko koliko mogu. Svi mogu spavati samo u jednoj sobi i u jednom krevetu bez obzira na cijenu ležaja. Jedina razlika je ta što je njihov materijalni status određuje i neki društveni status, što za sobom povlači i određene odgovornosti.
Slušao sam primjer jednog liječnika koji je iz Hrvatske otišao raditi u Švicarsku. Budući da je bio vrlo dobar kirurg, obećali su mu plaču 25 000 šv. Franaka. Prvog dana kada je došao na posao našao je mjesto parkirajući ispred odjela u kojem je trebao raditi, ali je čuvar mjesnog parkirališta zahtijevao da se preseli na drugo parkiralište. Sve to je kroz prozor gledao njegov šef odjela, i kad je novi doktor došao na odjel, šef ga je pozvao u svoj ured. Objasnio mu je zašto nije mogao parkirati ispred odjela. Tu su bili parkirani vrlo skupi i luksuzni auti. Njegova Astra se nije u to uklapala. Šef mu je izrazio očekivanje kako će uskoro i on voziti skupi auto i živjeti u stanu elitne četvrti u gradu. Naravno, za sve to treba potrošiti veliki dio svoje plače, i vrlo malo novaca ostaje.
Pokušajmo analizirati Isusovu priču o talentima. Gospodar je podijelio svojim slugama veće količine zlata. Prvi je dobio 35 kg, što od prilike vrijedi 8 milijuna kuna. Drugi je dobio 70 kg, što vrijedi 16 mil. Kuna a treći je dobio 175 kg, što vrijedi 40 mil kuna. Pretpostavljam da nitko od nas ne može sebi predočiti koliko je to novaca. Kada bi vam netko dao onaj najmanji iznos i rekao vam, evo ti 8 mil. kuna, koristi ga dvije godine, a možda i više dok se ja ne vratim, pa ćeš mi dati to što zaradiš a ti si uračunaj plaću i troškove, što bi mi uradili?
Srećem se s ljudima koji kada im ostane nešto novca, ulažu ih u kupovinu dionica. Tada idu na Internet i gledaju cijene svih dionica. Gledaju njihov rast, pad i pokušavaju donijeti odluku koja bi od tih dionica bila najprofitabilnija. Ako saznaju da je dionica nakon kupnje pala, ne stvaraju od toga problem, jer se radi o malim ulaganjima. Ali kada bi bili zaduženi za ulaganje od 8mil. Kuna, nisam baš siguran što bi tada uraditi, s obzirom na činjenicu da se ipak radi o tuđem novcu, za koji je zadužen i koji će morati vratiti.
Sluga, koji je dobio jedan talent, je primio veliku količinu novca. Mnogi ga smatraju ne odgovornim i ne poštenim, jer sa povjerenim novcem ništa nije uradio. Kada ga bolje analiziramo, vidjet ćemo ga da je bio vrlo odgovoran, savjestan i pošten. Onog trenutka kad je dobio novac, mogao je taj novac trošiti za svoje potrebe, za svoje užitke, i ne obazirati se na to što će biti kad se njegov gospodar vrati. Da je to radio, tada bi ga smatrali nepoštenim, neodgovornim i nemarnim. Ali on nije bio takav, već na protiv. On nije mogao sebi dozvoliti da bilo kome preda novac koji bi ga mogao upropastiti.
U današnje vrijeme, ulaganja su mnogo sigurnija, dok u Isusovo vrijeme bankarstvo nije bilo institucionalizirano kao što je danas i svako ulaganje bilo je u stvari davanje novca nekim osobama koje su se bavile financijskim inženjeringom. Takva ulaganja su bila sigurno veoma riskantna. S druge pak strane postojala je opasnost od nasilnog otimanja od odmetnika i cestovnih razbojnika. Kako god okrenuli rizik je bio veći od moguće dobiti. Ovaj čovjek uradio je sve kako bi zaštitio kapital svoga gospodara. Zašto je onda nagrađen jednako kao i da je sav novac prokockao.
Danas ima ljudi koji na poslovnom području a i na drugim životnim područjima se toliko osiguravaju da jednostavno ništa ne mogu uraditi. Informatičari to najbolje znaju kako se štiti od virusa. Jednom prigodom moj nećak koji mi je formatirao kompjutor instalirao mi je tako sigurnu antivirusnu zaštitu da mi ni jedna poruka nije mogla stići na moj e-mail. Upravo takav je bio i ovaj sluga. Očito je puno pričao sa svojim kolegama kako je on osigurao kapital svog gospodara hvaleći se svojom velikom savjesnošću jer njegovi kolege budući da su uložili u raznorazne investicije izložili su gospodarev kapital propasti.
Na prvi pogled druga dvojica sluge izgledali su neodgovorno. Davanje novca trgovcima bilo je previše riskantno. Međutim svi oni koji se bave investicijama i koji su stručnjaci na području investiranja tvrde kako rizik ne postoji, jer svaki investitor koji investira veliki novac će kontrolirati kretanje tog novca od njegovog ulaza pa sve do finalne zarade. To znači, postoji rizik, postoji opasnost od gubitka, ali pravi investitor koji zna upravljati kontrolirati će cijelu situaciju od početka do kraja.
Još bi istakao jednu važnu činjenicu. Prvi sluga, „odgovorni“ sluga, je cijelo to vrijeme oskudijevao pored velikog bogatstva. Za razliku od njegovih kolega koji su cijelo vrijeme obilovali u svemu, jer su imali od čega naplatiti sve troškove koje su napravili prilikom rada.
Druga prednost. Ova dvojica koja su radila stekla su dragocjena iskustva u upravljanju sa novcem koja su njima sigurno bila na korist u njihovim životima.
Kraj ove priče donosi vrhunac svega. Onaj koji je imao puno, koji je puno uradio za gospodara, zaradio mu je još toliko, iako nisu znali, kod konačnog obračuna gospodar im je poklonio početni kapital i ukupnu zaradu za razliku od onoga koji se je smatrao poštenim, savjesnim. Gospodar je uzeo taj talent, tih 8 mil kuna, i dao ga onome koji imao već 80 mil kuna. Možda se nama čini nepravednost sustava u kojem koji ima dobiva još, a onome koji nema uzima se mu što ima, ali ovdje se ne govori o osnovnim životnim potrebama već o upravljanu kapitalom. 8 mil kuna koji je dobio prvi sluga sigurno nije iznos kojim se rješavaju osnovne materijalne potrebe, već je iznos kojim se može vrlo dobro raditi i zaraditi drugi novac.
Koliko puta nam se dogodilo da nam je dobro išlo u životu, bar što se tiče materijalnoga. Da li smo tada pitali u molitvi Boga; „Bože, što da radim sa time, kako da upravljam sa povjerenim?“ Dali bi tada došli u molitvenu zajednicu i rekli, „Braćo, molite za mene jer dobio sam neko nasljedstvo i ne znam kako da ga uložim. Rijetko kada se sjetimo upućivati takvu vrstu molitve Bogu kada nam dobro ide. Ako bi pak bili u materijalnoj krizi, tada bi tražili i molili cijelu našu zajednicu da moli za nas da iz toga nekako izađemo. Češće se molimo Bogu kada nam ne ide baš najbolje.
Kao i ovim slugama Bog nam je povjerio pored svih duhovnih darova i materijalna sredstva i očekuje od nas da sa njima upravljamo i bogatimo se u milosti Gospodnjoj i iskustvima s njim. Kakvu ćemo danas donijeti odluku. Bilo u duhovnom ili tjelesnom Bog želi s nama surađivati. Hoćemo li prihvatiti suradnju i raditi s onim što nam je Bog darivao bez obzira koliki je taj dar, ili ćemo žaliti što nemamo veći dar. Bog nas je obdario darovima kakve možemo nositi i kakve možemo upotrijebiti. Onaj koji ima više darova ima i veće odgovornosti. Onaj koji ima manje darove ima i manje odgovornosti. Ako s malim budemo naučili upravljati, bilo da se radi o duhovnim darovima, ili materijalnim dobrima, tada jedino možemo očekivati uvećavanje i bogaćenje u Božjoj milosti. Ne propustimo iskoristiti prilike koje nam je Bog dao, da bi mu mogli omogućiti protok većih blagoslova.
Zvonko Presečan
