FRANZ JOSEPH HAYDN (1732.-1809.) (3.)
GOSTOVANJE U ENGLESKOJ
Posredovanjem njemačkog skladatelja i violinista Johanna Petera Salomona (1745.-1815.), Haydn u dva navrata gostuje u Londonu. Kada je Mozart čuo za to, reče mu: – Vi niste obrazovani za veliki svijet, a uz to, slabo govorite strane jezike, na što mu on odgovara: – Samo jezik kojim se ja izražavam, razumije čitav svijet. – Prije prijateljeva putovanja, Mozart kao da je predosjećao svoj skori kraj pa mu reče: – Bojim se, da ćemo posljednji put, reći zbogom jedan drugome. – Pedesetosmogodišnjeg Haydna oduševljeno su primali, dok ga Oxfordsko sveučilište imenuje počasnim doktorom. U kratkom vremenu pod utjecajem Georga Friedricha Händla (1685.-1759.), piše dvanaest svojih najzrelijih simfonija, tzv. Londonskih. Dodir s drugim sredinama, veliki uspjesi i svijest o vlastitoj vrijednosti, dali su mu nova stvaralačka nadahnuća. Tada započinje najznačajniji period Haydnova stvaralaštva. Njegove obveze prema knezu Nikolausu II. Esterházyu, ograničile su ga na skladanje tek šest misa u šest godina. Kad su ga nekom prigodom zapitali, zašto su mu mise tako vedre odgovorio je: – Zato jer sam neopisivo radostan, kad mislim da dragoga Boga. – Nakon što su njegove riječi prenijeli pjesniku Johannu Wolfgangu Goetheu (1749.-1832.), niz lice su mu od radosti potekle suze.
UČITELJ LUDWIGA BEETHOVENA
Vrativši se iz Engleske u Godesbergu, Haydn upoznaje Ludwiga Beethovena (1770.-1827.), koji se s njim uputio u Beč da ga pouči glazbenoj teoriji. Od početka se nisu najbolje razumjeli, jer Haydn nije naročito volio mladog Beethovena, koga je nazvao «Veliki Mogul» jer je bio svjestan svoje vrijednosti. Kasnije kad su se bolje upoznali, više su cijenili jedan drugoga. Dok je umirao Beethoven je gledao sliku Haydnove rodne kuće govoreći: – Gle ovu malu kuću u kojoj je rođen tako velik čovjek. –
Poznato je da je Beethoven svoja djela stvarao u sobi u kojoj je vladao najveći nered. Međutim njegov učitelj Haydn, nije mogao napisati ni jednu notu, ako sve nije bilo u najvećem redu. Osim toga oblačio bi svoje najbolje odijelo i tek onda započinjao skladanje. Jednom prilikom nije mogao naći svoju periku, pa je uzviknuo: – Ako je odmah ne nađem, zauvijek ću izgubiti zvukove koje upravo sada čujem.
fra Mate Tadić, OFM
