FOTO: Ankica Čolić

Majko, ti koja Isusa rodila i ljubavlju svojom bodrila, koja si ga svim srcem ljubila, reci mi Majko kako je srcu tvome bilo dok si slušala lažne optužbe protiv Sina svoga!?!
Mada si u Hramu prilikom prikazanja svoga Sina gorku istinu saznala, koju ti je prorekao starac Šimun čim ga je u ruke primio. Ti koja si sve to u srcu nosila i s tom istinom živjela.
Dok je bio dečkić od ok 12 godina tad ti je prvu bol i strah zadao, jer je u Hramu ostao a ti si mislila da je sa dečkićima u hodočasničkoj povorci.
Mogu zamisliti tvoje strahove i boli kad si saznala da ga među vršnjacima nema. Tri dana potrage i pješačenja u brizi i agoniji šta li mu se moglo desiti i gdje li bi mogao biti. Jest da te Sveti Josip tvoj djevičanski muž tješio i hrabrio, ipak majčino srce strašno je strepilo. Sreća je bila velika kad si ga u Hramu spazila kako propovijeda u krugu starješina i hramskih svećenika.

Majko, koliko je tvoje srce boli pretrpjelo kad je Isus u svijet krenuo. Kad se odazvao propovjedničkom pozivu da obrati grešnike. Kao majka bila si svjesna da On mora ići tim putem, no dal’ si mogla zamisliti da će baš tako biti teška i bolna zajednička Kalvarija. Tebe kao majku znajući da je On Sin Božji i Janje nevino. Ljudi su ga slijedili da bi ga slušali i za mnoge pomoć tražili. Svima je na usluzi bio, mnoge bolesne izliječio, mnoge gladne nahranio, pa čak i mrtve u život povratio. No, ipak je zloba bila velika i strah koji je paniku među svećenicima izazvao, do te mjere da su ga odlučili krivo optužiti, kako da bi ga mogli lakše razapeti i nemilosrdno ubiti.
No nisu znali niti htjeli vjerovati da On uistinu bijaše Sin Božji. Zato i je tako strašnu i mukotrpnu patnju križnog puta podnio, od samog predanja na Maslinskoj gori, pa sve do razapinjanja na križu.
Majko, divim se tvome majčinskom hrabrom i ustrajnom srcu kad si sve te sinove strašne optužbe i mučenja s molitvom na usnama ponizno Ocu prikazivala. Znam da te mač boli više puta ranio i tvoje majčinsko srce probilo. Kako je tvome srcu bilo kad si ga nevinog ispod križa krvlju oblivenog, bičevanjem iznakažena ugledala? Koliko je tvoje srce cviljelo, koliko je boli u tom trenu osjetilo,? Pa dok je jadan pod križem padao, a ti mu kao majka nisi mogla pomoći i bolno tijelo zaštititi. Sve dok s križa nije te učeniku kao majku dao, a po njemu i svima nama, koji smo sudionici Njegova razapinjanja.
Koliko je boli bilo Majko u biću tvome kad si mrtvog Sina u krilu držala i Njegovo beživotno bićem iznakaženo tijelo milovala?!?
Majko, koliko boli, koliko patnje, koliko gorčine zbog naših opačina, zbog naših grijeha, zbog naše oholosti…?

Majko, dal’ si znala da će se proročanstvo ispuniti kad su teški kamen na Isusov grob stavili? Dal’ si znala da će od mrtvih ustati i svima nama spasenje donijeti? Da će nas ispuniti Duhom Svetim koji će nas po Njemu jačati i s Ocem ujediniti.?
Kakvo je bilo Majko srce tvoje kad si Sina ponovo o uskrsnuću vidjela? Kako je bilo sretno lice tvoje zbog spoznaje ispunjenja proročanstva Sina svoga? O Majko, ti koja si nagradu dobila i tijelo ti Anđeli u nebo uznesi, da kraljuješ u kraljevstvu Očevu.
O, Marijo Majko ljubavi i boli, Majko neizmjerne patnje i trpljenja moli za nas siromašne duše da se osvijestimo i tvome Sinu vjerujemo. Da živimo po zakonima ljubavi koje nam je s ljubavlju darovao !

 

Ankica Čolić – 05.03.2020.

PODIJELI