Loretska Gospa

129

Loretska Gospa

 

sveta kuca loretoMeđu velika marijanska svetišta ide i ono u Loretu u Italiji. Onamo još i danas hodočasti godišnje preko milijun pobožnih hodočasnika. Njega su pohodili i mnogi sveci kao: sv. Brigita, sv. Ivan Kapistran, sv. Karlo Boromejski, sv. Franjo Ksaverski, sv. Petar Kanizije, sv. Franjo Borgija, sv. Fidelis, sv. Alfonz Liguori, sv. Alojzije, sv. Josip Benedikt Labre i sv. Mala Terezija. Svetište Loretske Gospe pohodio je 4. listopada 1962., tjedan dana prije početka II. vatikanskog sabora, i papa Ivan XXIII. da bi isprosio blagoslov saborskom radu.
Kako je nastalo loretsko svetište? – Pobožna predaja pripovijeda kako su 10. svibnja 1291. sveti anđeli prenijeli nazaretsku kućicu Svete obitelji na Trsat, gdje se danas nalazi glasovito svetište Majke Božje od Milosti, kamo je toliko hodočastio a hodočasti i danas pobožni hrvatski puk. Nakon 3 godine i 7 mjeseci, to jest 10. prosinca 1294., anđeli su prenijeli svetu kućicu u Loreto kod Ankone. I tako je ondje nastalo veliko marijansko svetište. Hrvati, kao pobožan hodočasnički narod, hodočastili su mnogo i onamo pa im je ondje stajao uvijek na raspolaganju hrvatski ispovjednik. U svetištu u Loretu nastale su i glasovite Lauretanske litanije koje su uz krunicu najpoznatija marijanska molitva.
Kako živimo u doba veoma slabe vjere, koje u sve sumnja, sve kritički promatra, navedimo i mišljenje profesora Bihlmeyera i Tüchlea o postanku i razvitku loretskog svetišta: »Podrijetlo Loreta, jednoga od najslavnijih svetišta Svete Djevice, seže u posljednje godine XIII. stoljeća. Kuća Svete nazaretske obitelji (Santa Casa) bila je prenesena od anđela u godini 1291., kad je nestalo kršćanske vlasti u Palestini, najprije na Trsat u Hrvatskoj, a zatim odatle g. 1294. u Recanati i napokon g. 1295. u Loreto kod Ankone. Prva bilješka o tom događaju pojavljuje se oko 170 godina kasnije (između g. 1465. i 1473.) u opisu loretskog okružnog upravnika Teramanusa te predstavlja tipičan primjer srednjovjekovnih pripovijedanja o čudesima. Prema rezultatima arheološkog proučavanja crkve Navještenja u Nazaretu, do kojih je došao franjevac Prosper Viaud g. 1908–1909., sveta kuća u Loretu nikako nije mogla sačinjavati dio originalne Marijine kuće pa, prema tome, i nije mogla biti objekt prenošenja na Zapad. Zapisi hodočasnika iz doba križarskih vojna poznaju jedino špilju Navještenja, koja se od starine smatra mjestom tajne, a ne kuću, koja je u svakom slučaju bila već davno porušena, vjerojatno već za provale Arapa u Palestinu u VII. stoljeću. Putnički opisi poslije god. 1291. ne znaju ništa o kakvoj promjeni svetoga mjesta u Nazaretu. Jedna crkva Svete Marije u gaju Laurete sigurno se nalazi u Loretu na današnjem mjestu od god. 1193., kako to svjedoči jedan dokument. Ona je postala početkom XIV. stoljeća mjesto brojnih hodočašća. U svakom slučaju, nijedan papinski dokument koji se odnosi na Loreto – a čuvaju se ondje pisma koja daju oproste počevši od Ivana XXII. – ne označuje ga kao nazaretsku kuću Navještenja prije bule Julija II. iz godine 1507. Ali i ta bula ima restrikciju: »Ut pie creditum et fama est« (Kako se pobožno vjeruje i propovijeda). Jedna bula oproštenja od Pavla II. iz god. 1470. govori ipak o crkvi Bl. Djevice u Loretu koja je čudesno utemeljena; ali ta se izreka odnosi na čudnu odsutnost temelja stare kapele…« Tako, eto, pišu učene glave o Loretu.
Što ćemo, dakle? – Hoćemo li prestati hodočastiti na Trsat ili, koji mogu, u Loreto? Bože sačuvaj! Iako se ne može povijesno dokazati prijenos nazaretske kućice, ipak je Božja providnost htjela da se i na Trsatu i u Loretu razvije Gospino svetište u kojem se čini mnogo dobra. Glavno je da se u tim svetištima poštuje Majka Božja, ispovijeda i pričešćuje, a to je svakako dobro, Bogu ugodno, a hodočasnicima spasonosno. Nek bude spomenuto i to da je papa Benedikt XV. proglasio Loretsku Gospu zaštitnicom zrakoplovaca. U mjestu Kuni, na poluotoku Pelješcu, u franjevačkoj crkvi također se veoma štuje kip Loretske Gospe.

 

Izvor: Župa sv. Josipa – Službene stranice Župe Vela Luka

PODIJELI