Utemeljitelj logoterapije, psihijatar Viktor Emil Frankl, rođen je u Beču 1905. godine. U holokaustu ratnih stradanja izgubio je članove svoje obitelji, a iskustvo patnje ojačalo ga je u uvjerenju kako je smisao života jači od svega. Stvorio je sustav logoterapije koja se bavi smislom postojanja i terapeutskom tehnikom pronalaženja toga smisla, a teoriju je sažeo u tri pojma: slobodna volja, volja za smislom i smisao života.
Glavni uzrok mnogih bolesti današnjice Flankl vidi u pomanjkanju svrhe i smisla života, što uzrokuje duševni nemir besciljnosti, besmisla i praznine (noogene neuroze). Logoterapija naučava kako u životu postoji objektivni i opći smisao koji vraća ljudima vjeru u život i budi smisao za odgovornost. Budući da je čovjek slobodno i odgovorno biće, Frankl ne priznaje nikakav determinizam koji bi upravljao njegovom sudbinom. Čovjek je kovač svoje sreće i sposoban je otkrivati vrednote života, u čemu ga vodi savjest koja je njegov ‘organ smisla’. Frankl se obilno služi mišljenjima, spoznajama i otkrićima drugih autora, a njegova psihološka i filozofska razmatranja vrlo su zanimljiva i rado se čitaju. On ne zataškava suprotnosti među pojedinim psihološkim pravcima i psihoterapijskim metodama. Poštuje druge pravce, slobodno iznosi zamjerke i kritičke primjedbe i ne prihvaća isključivosti. Dobro je pripravljen ne samo u filozofiji i medicini, nego i u drugim granama prirodnih i društvenih znanosti – u etici i psihijatriji, terapiji i psihologiji. Iz njegovih knjiga, članaka i predavanja zrače nepokolebljivi otpimizam i nada. Logoterapija stoga nije samo tehnika; ona je i umijeće kojim se uspješno pomaže ljudima u pronalaženju smisla.
