Tvoja Krv se prolijeva za nas grešnike… 
Ljubiš čovjeka,
prihvaćaš čovjeka baš takvoga kakav je..
I nisu ti bitni nedostatci,
bijeda i siromaštvo čovjeka..
Samo tražiš u toj bijedi da Te ljubimo…
O, kako čezneš za ljubavlju jednog čovjeka…
Žeđaš…
Tražiš…
Kucaš…
Neprestano..
Neprestano…
Zoveš čovjeka,
zoveš da Te ljubi,
da ublaži Tvoju žeđ…
Želiš prebivati u srcu čovjeka..
Bog traži boravište sebi..
Vapije za srcem čovjeka,
Bog koji je dovoljan sam sebi…
Bog koji je sama Ljubav…
Želi srce čovjeka…
To bijedno srce, to ranjeno srce…
To odbačeno srce…
Ma sve je to Bog prošao prije nas…
Ljubimo Ga…
Ljubimo Ga takvi kakvi jesmo…
Jer dostojan je Jaganjac
da primi svu ljubav ovoga svijeta,
svu Ljubav svakog čovjeka…
Ljubim te Bože moj…
BB svima…
Žana Sureta
