Liberalizacija..sloboda..kako to sve zvuči krasno.nekako liberalno. lagano. bez problema,bez utega, bez ograničenja,ikakvih negativnosti–kakva varka ! u zagradi ( da mi je netko u pubertetu rekao da ću ja ovoliko rogoboriti protiv modernih shvaćanja “sloboda”,rekla bih mu da je lud..eee…)
jedna od najoštećenijih stvari u pomaknutim vrijednostima zasigurno su muško-ženski odnosi. jedan veliki dio ljudi danas ulazi u veze,i još gore, brakove-s ljudima koji iza sebe imaju cijele historije iznevjerenih očekivanja, prekršenih obećanja, prevara , izdaja više ili manje crnih..bilo da se radi o osobama koje su imale duge,stabilne veze ili-još gore-promiskuitetne nizove mijenjanja partnera, kao da,brate,hodaš sa svim tim osobama s kojima ti je partner bio,htjeli mi to priznati ili ne. jer su tu, na tisuće načina. u usporedbama, sjećanjima, tragovima na mozgu i duši.
i stvara se cijela nevidljiva arena natjecanja. Sadašnji partneri natječu se s bivšima, bivši sa sadašnjima, a kako je u toj mreži veliki broj križanja između ljudi, količina jala,zavisti i bolesne borbenosti među ljudima gotovo da se može opipati u gradu,na ulici, svugdje..u tome svemu, još postajemo i izbirljivi perfekcionisti. od veze do veze,kupimo po nešto dobro i jurcamo dalje u potragu sastavljajući negdje u mašti nepostojeći sveti gral koji će se sastojati od najboljih osobina prijašnjih partnera.
u tome svemu najveću žrtvu još podnesu djeca, osobe male koje se eto dese,dok ‘oslobođeni’ ljudi tragaju za svojim vizijama
ne znam, naravno,koje je rješenje. ljudi ga pokušavaju pronaći oduvijek. ne znam kako je bilo u prošlosti, zasigurno isto jako teško,ali i ovo što smo sada postigli je daleko od sreće. ma koliko new age šutio o tome.
Marijana Perković
