LEDENO IME NADE

10

na grani drveta moga života
svjetlucaju iglice ledenog inja
ledeni lahor šuljajuć se mota
noseći snagu što nadom tinja

a kad dođu tople zrake sunca
postaju kapljice lagane i meke
blago padajuć na lišće što bunca
žareći raskoš harmonije neke

o kaplje moje stoput oplakane
padoste na zemlju s mirisom groba
bile ste meni znane i neznane
tuga i radost sad staračkog zgloba

o inje moje danoga mi svijeta
što huči daljinom razdora i sreće
iz vaših kapi opet cvijeće cvjeta
samom Stvoritelju radi slave veće

u mome srcu još tinja tuga
i tinjat će do konačnog pada
u plavom šumarku zlo se ruga
al do pobjede neće doć nikada

ipak sam pun nutarnjega mira
kojim za vas molim silnog Boga
i u tuzi čujem kako svira
radost raja punog srca moga

zdravo nado čežnjo duše moje
kojom čezniste na granama inja
zdravo mjesto gdje anđeli poje
i gdje nada više ne tinja

Srdačan pozdrav!

(Krešo Čepo, rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina – BiH)

PODIJELI