KURIKULUM – UNAPREĐENJE, OBLIKOVANJE, REFORMA ŠKOLSTVA

99

Zagreb, 16.09.2017.g.

Već odavno donose zahtjev kurikuluma i nikako da se dogovore. Naše školstvo po naravi provođenja i metodama datira iz 1967. godine, vremena teškog komunističkog nasilja u ideološkom smislu  i ere socijalističke ekonomije. Taj izraz jedan krezubi starček sa Dolca, tamo sam svaki dan, uporno i stalno naziva “KUKURUKULUM”. Taj njihov naziv asocira me na kukurikanje pijetla u zoru ili po danu kad se vrijeme mijenja. Pijetli nove generacije (galofak – generacija) kukuriknu svaki put poslije skakanja na kokoš, važni i ponosni nakon obavljenog posla. To me podsjeća na naše aktere kurikuluma koji uživaju skačući na bespomoćne škole, fakultete i druge obrazovne ustanove. Za nošenje jaja i leženje pilića ih nije briga.

  1. KAKO ĐACI I STUDENTI DOŽIVLJAVAJU ŠKOLE, FAKULTETE, NASTAVNIKE, PROFESORE I PRATEĆE SLUŽBE?

Skoro isključivo u gradu koristim tramvaje, autobuse, a kad treba uzmem i taxi. Volim slušati razgovore i priče tih mladih ljudi. Osim ZET-a slušao sam na igralištima, u hodnicima i školskim igralištima, na druženjima u kafićima, na odmoru ili poslije škole. Znao sam se od srca nasmijati kako su inteligentni i duhoviti. Ministra zovu – nedodirljivi šejtan i šef centralnog komiteta, službenici ministarstva – kokoši, ravnatelj/ravnateljica – Hitler/Hitlerovka, pedagoginja – kokoš, psihologinja – otkačena, tajnik/tajnica – štreber/štreberica, pravnik – zanovijetalo, domar – gmizavac, čistačice – tračerice i halapače, prof. hrvatskog – jezičar/ka, matematike – nerazumljiv/a, kemije – cijankalij, biologije – živina, latinskog – Neron, grčkog – drama, ako ima naočale – naočarka, vjeronauk – kršćanin/ka, inkvizicija, povijest – klepetalo, tjelesni – bestjelesni/a, pedagogija – mučilište, logika – beskičmenjak/njakinja, psihologija – tucanje u mozak, filozofija – zanešenjak, ako ima jaku pozadinu – guzara, ako ima jače grudi – duda, ako je bez empatije – goloprda, ako je visoka i mršava – vretenuša, ako je vegetarijanac/ka – smrt na dopustu, ako je profesor zaljubljen u svoj predmet – fanatik, ako je dosadan – proljev, ako daje previše jedinice – egzekutor, ako stalno ponavlja isto – drkadžija, ako je ženskar – minđolovac, ako je homić – ormar, ako je sklon mlađima – pedofilčina, ako je lezbijka – lezi – bizi, frend, ako voli popit – pijandura, ako je lijen/a – krepalina, zbornica je – komora – aluzija na Auschwiz ili na komorni ansambl, matura je – jebada na državnoj razini, ponavljanje godine – teroristički akt, cinkaroši – šupčine, dnevni red – osmrtnica uz mogućnost preživljavanja, rektor – šakal, lešinar, ispitivanje – deranje na živo itd.. Ovo je malo prosto ali je istinito i malo smiješno. Morao sam ovako napisati da bih dočarao s čim su suočene te mlade duše – naša djeca. Psihološki to je njihova obrana od terora i strah kojima su izloženi. To je taj model od 1967. godine do danas oko kojega se lome koplja. Politika je apsolutno u to uključena, a modeli kojim odgajaju društvena, slobodna i kreativna bića nemaju baš toliko upliva politike. Imaju kosemzus sa pozitivnim ciljem odgoja i obrazovanja mladih. Naši su se odmah pobrinuli da iz obrazovnog sustava izbace odgoj. Lakše im je raditi, a to i pogoduje njihovim nastojanjem da zadrže taj sustav iz 1967. godine – da od mladih ljudi stvore suvremene robove i ovisnike, nesigurne i nesretne stvorove kojima će manipulirati. Po svemu tome to je đavolski a nositelji su komunistički ideolozi, liberalna ideologija svake fele, protukršćanska alijansa svih razina, mrzitelji hrvatskog naroda i države, nositelji specijalnog rata protiv Hrvatske. Nelogični su, jer upravo oni hoće dobro i bezbrižno živjeti u Hrvatskoj, uhljebljeni bez puno rada i odgovornosti. Na drugoj strani su oni koji hoće pozitivne promjene sustava koje bi se sastojale u vrednovanju tržišne ekonomije, više rada, reda i poštenja, ispravni identitet Hrvata sukladno povijesnoj istini, vjeri, tradiciji i činjenici da pripadamo Europskoj kulturi (ta Hrvati su apsolutna većina u svojoj državi.) Koplja se lome u domeni društvenih predmeta i što unijeti u udžbenike; povijesti, hrvatskog jezika, pedagogije, psihologije, logike, filozofije, geografije, vjeronauka, etike. Najviše ih boli povijesna istina – II. sv. rat, komunističko doba – titoizam i istina o domovinskom ratu na kojem i počiva Hrvatska država. Svim silama žele produžiti i zapečatiti laži i obmane, zločine počinjene hrvatskom narodu, neminovnost lustracije za koju nikada nije kasno, jer zločini ne zastarijevaju. Preporučio bih i jednoj i drugoj strani da dobro prouče ustav države Hrvatske. Nepridržavanjem ustavnim načelima zaslužuje se kazna; zakonita i društvena, koja bi mogla biti i širih razmjera.

 

  1. SADAŠNJA OBILJEŽJA

U ministarstvu znanosti, kulture i obrazovanja vlada strah i nepovjerenje, svi se svih boje; profesori i ravnatelji boje se ministarstva, profesori ravnatelja i međusobno kolega, djeca svih njih zajedno, a pogotovo jednog dijela opakih i zlih profesora i nastavnika koji samovoljno siju strah i trepet i nekažnjeno se šepure hodnicima i razredima škola i fakulteta, namjerno obaranje na godinu je zločin protiv čovječnosti. U takvom slučaju ministarstvo brani profesora svim silama. Reakcija roditelja se tumače kao remećenje javnog reda i mira ili kazneno djelo. Tu i tamo ih se pretuče kad nitko ne vidi, ima nažalost i ubojstava. Psihoza straha i nepovjerenja je isto u ostalim, resursima; ministarstvo pravosuđa, MORHA, policije, zdravstva itd. Što god se plaća iz državnog proračuna odnosi su straha i nepovjerenja. To je zato što djelatnici moći uzurpiraju (skoro redovito na političkoj osnovi) ta radna mjesta, a često je sposobnost i struka upitna. Sloboda i dostojanstvo nižih djelatnika se doživljava kao pobuna, nedisciplina i neodgovornost. Samo priznaju one koji im se uvlače, koji im laskaju ili sudjeluju u toj raboti. Na djelu je masovna egzistencijalna ucjena radnika; konstantna prijetnja otkazom, uskrata zarade, uskrata radnih prava itd. Sve je to znatno uzrokovano neprimjerenog pravog odgoja i obrazovanja od 1967. godine. Psihoza straha, nepovjerenja i nepravde na radnom mjestu izaziva psihičke i fizičke posljedice, nezadovoljstvo, agresiju i bunt radnika. Time se stvara negativna radna klima koja djeluje na nisku produktivnost rada. To je začarani đavolski krug koji treba prekinuti da ljudi odahnu, da odahnu djeca u školi koja su isto pod stalnim štresom.

 

  1. POLITIČKE PERIPETIJE

U novije vrijeme ministar Barišić je bio spreman i kompetentan da provede pravi kurikulum. Ali su se skočile lijeve snage da ga smjene optužujući ga za plagijat. Kao njima je stalo do ispravno obrazovanih ministara! Iz Njemačke su javili da je s njim sve u redu. Ali oni nisu stali. Iskoristili su knap – situaciju vlade i Plenkovića i ucjenom HNS-a (koji je u raspadu), a koji se priklonio Plenkoviću uz uvjet da smijeni Barišića i postavi za ministricu gospođu Divijak, koja je za ovu priliku “neovisna”. Plenković je sve uzeo u svoje ruke a Divijak je zamjenica. Možda i nju mora premjestiti u Novsku kao i HOS-ovu ploču (za jedno vrijeme)? Tada bi sam radio kurikulum. Kada dođu na red povijesne teme morati će se domoljubno odrediti, jer HDZ se predstavlja kao domoljubna stranka. Možda i on frkne za Novsku, a tako bi želio ponovno za Brisel. Ali za Europski parlament se biraju kandidati? I ljevica se umorila. Ispucala sve adute. Ode Milanović, ode Mesić, a evo umri i Slavko Goldstein ostavivši silne knjige o revolucijama koje nitko nije ni čitao a što je najporaznije ode Tito iz Zagreba. Milorad Popovac sav pocrnuo u licu oslabio. Kako će okupiti  stručnjake za kurikulum? Opet su palili “Srpske novosti” i to u kanti da se ne zaprlja pločnik. Na prvoj strani je pisalo da Hrvatska gori. Neda se ni Pupovac, ako je netko suprotno mislio. Spreman je do kraja izgoriti za srpsku stvar. Ovih dana sam gledao na RTS – Beograd posjet gosp. Tuska za proširenje EU. Došao je i izviditi kako stoji stvar za priznanje Kosova. Vučić traži komsenzus sviju za mogući referendum. Bolje i to nego atentat. Novinari su pitali Tuska što misli i da li ima stav o paljenju novina u Zagrebu i o ploči “Za dom spremni” u Hrvatskoj. On je odlučno odgovorio da ne komentira te stvari. Albanci jedva čekaju priznanje Srbije. time bi ih priznale i druge velike zemlje; Rusija, Kina, Španjolska i druga sitnarija. U znak trijumfa već pripremaju turističku sezonu za navalu iz Srbije, koji bi masovno došli na koljače, tuljumbe i bakljave. Na kraju će kurikulum morati napisati crkva – katolička i pravoslavna. Pripremaju se kako će pasti ničice pred kardinala Bozanića i episkopa Porfirija. Bozanić smjenjuje urednika “Glasa koncila” Miklenića da mu ne smeta, jer bi se onako neodlučan i nedorečen mogao uvaliti u kurikulum. Porfirije, simpatični i svjetski Srbin, već obrađuje pomalo krutog patrijarha Irinieja, jer Pupovac sada mora biti kuš. Utihnule i perjanice “Večernjeg” i “Jutarnjeg”; Milan Ivkošić, ta čudna egzistencija – mješavina ljevice i desnice (prema potrebi), Nino Raspudić sa svojim “espresom” neuvjerljivo glavinja po balkanskim gudurama pazeći da se ne zamjeri poslodavcima, Miljenko Jergović – ta blasfemična figura piše i melje dugačke kolumne koje nitko ne može razumijeti, kriza identiteta koja dugo traje, a možda zauvijek, Ivo Tomić (u Splitu ga zovu “GOVNAR”) može razbijesniti samo nekog slabije informiranog desničara, koji naivno vjeruje u kvalitetu ovih listova, Jelena Lovrić ta zakašnjela partizanka koja nije svjesna da ju je vrijeme pregazilo ali je vjerojatno svjesna da nigdje više ne može dobiti posao. Ima puno dobrih modela; Njemački, Austrijski, Švicarski, Finski, Švedski, Danski pa nek se ti budući “eksperti” ugledaju na njih. Ovaj put moraju stvoriti pravi kurikulum, inače će padati vlade i desne i lijeve. I može se svašta dogoditi.

 

 

(Krešo Čepo, Tihaljina, Hercegovina)

PODIJELI