Oprema i zastave
Hrvatska vojska ovog vremena bila je naoružana ugarsko-turskom ili poljskom sabljom, ravnim teškim mačem (paloš), dugim mačem s trobridnom ili četverobridnom šiljatom oštricom, buzdovanom, sjekirom i vatrenim oružjem (par pištolja s mehanizmom za paljenje). Jedan dio konjanika nosio je i duga koplja te ponekad i bič, luk i strijelu. Sablja je također bila dio opreme, a nosila se o pojasu na lijevoj strani. Ostalo naoružanje bilo je ispod sedla. Što se tiče zaštitne opreme, nju nisi nosili nešto previše, jer su se pouzdavali u svoju brzinu po kojoj su također bili poznati. Ipak, jedan dio je nosio ponekad štitnike za uši i vrat, prsni i leđni oklop.
Oružje Hrvata kao i oprema bila je spoj istočnih i zapadnih utjecaja, a vrlo često bila je ukrašena zlatom, srebrom, dragim i poludragim kamenjem. Često su brijali i glave ostavlajući na vrhu perčin kose, a kad nisu nosili kacige, onda su tu bile kao zamjena krznene kape. Ispod su imali košulju i prsluk, a preko svega plašt s kapuljačom najčešće crvene boje pa su ih zato nazivali i ‘’crvenim kapucinima’’.
Najzanimljiviji je jedan dio odjeće koji je posebno privukao pažnju Europe, a koji se održao i do dan danas. To je marama, odnosno rubac kojeg su vezivali u čvor oko vrata. Časnici su imali svilene, a obični vojnici vunene rupce. Služio je za zaštitu od prašine i znoja, a mogao se upotrijebiti i za previjanje rana.
Kako su hrvatske pukovnije ušle u službu francuskog kralja Luja XIV., rubac je stigao i u Pariz i ubrzo je postao popularan modni detalj koji se vrlo brzo proširio Europom, a kasnije i svijetom. Danas je poznat kao kravata. Samo ime nastalo je od imena Hrvat (Krawatten, Krabaten), a proširio se zahvaljujući onima koji su bili carski laki konjanici u Tridesetogodišnjem ratu – našim precima Hrvatima na koje moramo biti izuzetno ponosni.
Zanimljive su također i zastave hrvatskih pukovnija koje se danas čuvaju u Vojnom muzeju u Stockholmu i to su najstarije ikad sačuvane hrvatske zastave. Oblika su lastavičjeg repa i posebne su po tome što imaju samo gornji krak. Izrađene su od svile oslikane ukrasima. Crvena odnosno svjetlo plava pozadina označena je zlatnom carskom krunom sa slovom F (inicijali cara Ferdinanda).
Najstarija zastava pripadala je pukovniji Stjepana Dragija (Dragića) koja je ustrojena 1627., bila je crvene boje sa zlatnim plamečcima i natpisom SPE MEA IN DEO EST (Nada moja je u Bogu). U samom kraku smješten je grb – crveni štit s tri zlatne kugle.
Druge dvije su vjerojatno pripadale pukovniji Stjepana Petrosića (negdašnja pukovnija Keglević). Izrađene su od svijetloplavog vezenog damasta s inicijalima cara Ferdinanda. Pukovniju je 1632. godine ustrojio grof Petar Keglević, a već iduće godine preuzeo ju je Stjepan Petrosić.
Četvrta i zadnja zastava bila je svjetloplave boje s inicijalima na jednoj strani dok je na drugoj bio motiv borbe sv.Jurja sa zmajem u vijencu.
Na ostalim zastavama koje, nažalost, nisu sačuvane spominju se razni motive – sveti križ, Djevica Marija, sveti Mihovil, vučja glava, kao i riječ Victoria (pobjeda).
Sve u svemu, bili su poznati, a i priznati u tadašnjem svijetu. Unijeli su dosta noviteta, no najznačajniji je marama odnosno danas kravata.
Kazimir Ištuk
