Korijeni mržnje

150

Mržnja je sporedni relikt nesreće i loše komunikacije. Iako je, na prvi pogled, usmjerena na drugoga, ona je zapravo u samom čovjeku i usmjerena je protiv njega, a ne protiv drugoga. Nesretan čovjek je onaj koji je nesiguran u sebe, koji se plaši, koji svoj unutrašnji strah “kompenzira” tako što traži očajnički dominaciju nad drugim ljudima, pri čemu ište komunikaciju, a zapravo je zarobljen u monologu, i to s onim najmračnijim dijelom vlastitog bića. Čovjek iskonski strah, koji nasljeđuje od svojih praotaca, može pobijediti jedino spajanjem sa Bogom, Prirodom. Način je ljubav, a do nje se dolazi komunikacijom. Jedini način da se dođe do Boga jest drugi čovjek. Taj drugi čovjek nije samo individua, poseban i zaseban entitet, nego i odraz nas samih. Ono što projiciramo na njega, zapravo, osjećamo kod sebe. Zato, kad ne slušamo ili kad ignoriramo drugog čovjeka – mi ne slušamo i ignoriramo sami sebe. To nije patetika ni demagogija.

Nedostatak strpljenja da se sasluša i čuje drugi znači da mi nemamo strpljenja ni sami za sebe. I kad ga ignoriramo, jer nam se čini nevažan – mi, iz istog razloga, nesvjesno iskazujemo svoj pravi sud o sebi. To i jest razlog, ali i snažan pokazatelj koliko ne vjerujemo sami u sebe, odnosno koliko umanjujemo vrijednost sami sebi. Takvo srozavanje ugleda samog sebe uvijek se projicira na drugoga. I zato je naš odnos prema drugome uvijek najbolji pokazatelj što mislimo i osjećamo prema sebi. Mržnja prema drugome zapravo je sjenka onoga što je duboka mržnja prema sebi. I zbog toga je čovjek često nesretan.

Nesretan je jer se mrzi. Mrzi drugoga, jer mrzi sebe. Na kraju mrzi i Boga, ali to je sve isto. Mržnja je začarani krug i ne može je se malo imati i malo nemati. Odnosno, ne možeš biti selektivan s mržnjom. Nije potrebno da drugom verbalno priopćimo da nam je antipatičan, da ga smatramo glupim. On to osjeća. I zato prvo zauzima stav, a onda počinje i da se osvećuje. Tad se pitamo što mu je, zašto nas mrzi, što smo mu krivi. Ali, on reagira instinktivno i prirodno.

Komunikacija nije samo verbalna. I još kad čovjek ne voli samog sebe, a ti mu daš dovoljno razloga da se ne osjeća bolje sa samim sobom – ti si mu sljedeći „na repertoaru“. Osnovna zabluda je u tome kad čovjek misli da će zavoljeti sebe tako što će potvrditi veličinu koju nema u sebi prema sebi tako što će poniziti drugoga da bi uzvisio sebe. To je klasična šablona i zakon velike većine naših nesporazuma, potom i mržnji. Fokusirani smo na drugoga, ali ne zato da bi ga čuli, nego da bismo mrzili na njemu ono što zapravo mrzimo u sebi. Tako nas mržnja zarobljava, ne možemo da je se oslobodimo, sve nas više muči, a mi mislimo da je to sve baš zbog tog drugoga. I onda ga još više mrzimo.

“Kad te neko ošamari okrenu drugi obraz” nije zato da bismo izigravali ne znam kakve dobričine i svece, već da bismo se sklonili od uvrede. Uvreda bude, pa ako se skloniš od nje, tako te i prođe. Zaboraviš je. Ona tako bude jednokratna i, što je najvažnije – bez efekta. Kao da te nije ni uvrijedio. Ne zanima te to. I time mu najbolje uzvraćaš, jer pokazuješ da nema utjecaj nad tvojom voljom, osjećanjima i vremenom. Opet, ako stalno misliš na tu uvredu, ako ne zaboravljaš, ako osjetiš potrebu osvetiti se – postaješ zarobljenikom te uvrede. Ne samo da te je on jednom uvrijedio, ti tako stalno i iznova bivaš uvrijeđen. Postaješ bijesan, ljut, sve ti smeta. Diže ti šećer, tlak, pobolijevaš. A sve zato jer se nisi sklonio.

Voljeti sebe, voljeti druge, gledati svoja posla i poštovati tuđa, uživati u Lijepome, Prirodi, Smislu, Slobodi, Vjeri, Bogu, veliko je umijeće. Neopterećen čovjek je slobodan čovjek i čovjek kreativan. Tad je on fokusiran na pozitivne i stvari koje ga dalje ispunjavaju radošću i elanom. Zato je on uspješan, ali zato je i skroman, jer ne pati od nesigurnosti već je sjedinjen s Prirodom i Bogom koji su u svemu sve i sve u svemu.

Mržnja je bolest koja se stoga jedino liječi sklanjanjem od nje i ne razmišljanjem o njoj. Kad to jednom probaš, vidiš kako je dobro i koliko je besmisleno raditi ono što te opterećuje, a za to nema razloga.

 

Ladislav Ž., Canada

 

Nedavno objavljeno:

Vjera u svoje mogućnosti

Ljudski osjećaji i ljudske kvalitete

PODIJELI