U nakladi „Matice hrvatske“ s predsjednikom prof. Matom Kelavom u
Tomislavgradu i tisku „Fram-Zirala“ u Mostaru s ravnateljem Ivicom Božićem, objavljene
su 23. listopada 2023. velike i male (ne)zgode franjevaca fra Mate Tadića pod naslovom
„Anegdote malog fra Mateja“. Autor je sakupio 460 anegdota koje su prepričane i
ovjekovječene u likovima malog fra Mateja, starijeg i mlađeg brata s vjernikom
župljaninom, dok ih je 80 popraćeno ilustracijama ak. slikara Mate Ljubičića iz Zadra koji
je osmislio naslovnicu kao i zadnju stranicu knjige.
Autor u predgovoru definira anegdotu: „Kao kratku i duhovitu priču o nekom događaju,
osobi ili skupini njih. Interpretirana uglavnom usmenim izričajem, opisuje nesvakidašnje
zanimljiv, neobičan, nerijetko komičan, a katkad i čudnovat događaj iz života manje ili
više poznatih ljudi.“ U razgovorima i druženjima kad bismo se prisjećali nekih od starijih
franjevaca, redovito smo prepričavali i razmjenjivali anegdote o njihovim proživljenim
zgodama. Zbog svega toga fra Mate je neke zapisivao, a protokom vremena u njemu se
rodila misao da ih prepriča i ovjekovječi. Ističe se da je: „Za prikupljanje i objavljivanje
anegdota iz franjevačkog života, ideju i poticaj dobio od neke subraće, na što je svesrdno
prionuo. Gotovo sve zapisane zgode, osim onih iz turskog vremena, koje izgledaju
nevjerojatno, istinite su i pripovijedane među franjevcima, dok su neke od njih i osobno
doživljene.“ Autor zahvaljuje svima koji su se prisjetili zanimljivih zgoda, strpljivo ih
pripovijedali dok ih je bilježio i obrađivao u nadi da će i drugima biti zanimljive, poučne i
na duhovit način obogaćujuće.
U pogovoru knjige dr. sc. fra Mario Knezović uz dodatno ispričane anegdote s
mislima nekih autora o humoru ističe: „Nakon što je fra Mate u tiskanom obliku zaokružio
četiri knjige propovijedi iz ciklusa ABC te svetkovina i blagdana, ovaj uradak dolazi kao
svojevrstan začin svemu.“ Već u njegovim knjigama „Propovijedaj riječ – uporan budi“
nalaze se brojne priče i zgode iz života ljudi. Te priče su uvijek u funkciji razumijevanja
biblijske poruke, one nisu otok za sebe. Fra Mate se trudi čovjeka ne ostaviti gladna i
žedna pokraj kruha i vode. On se, to i ove pročitane anegdote potvrđuju, često pretvara u
„magarca“, kako bi onim tvrdoglavim „magarcima“ pokazao kako se pije s izvora vode.
Fra Mario nadalje ističe: „Anegdote su ključ koji otvara vrata ulaska u nepoznato. Kratkom komunikacijskom formom izgovori se mnogo. Anegdote ne treba tumačiti, one su priča za
sebe. Tko ne shvati anegdotu, nije potrebno dodatno tumačenje (…) Jer je poznato kako u
samostanima često odjekuje smijeh. Šale, pošalice i zgode stanari su redovničkih kuća,
župnih ureda (…) Anegdote koje je prikupio fra Mate su pitke i ne opijaju. Anegdote se
najčešće vežu uz stvarne događaje i to im daje dodatnu životnost i autentičnost. Anegdote
katkad iznose nespretnosti ljudi u govoru i postupanju.“ Autor pogovora čitatelje s pravom
upućuje kada kaže: „U vremenu kad su ljudi sve više zaokupljeni novim tehnološkim
pomagalima u komunikaciji, jedna ova anegdota uživo ispričana može biti veliko
bogatstvo u obiteljskim okupljanjima, prijateljskim druženjima.“
Osvrt na knjigu pod naslovom „Franjevački grop smijeha“ napisao je Mladen
Vuković, dugogodišnji urednik i voditelj humoristične emisije „Kad se smijah – tad i bijah“
hrvatskog radija studio Split. Uz Matoševu izreku da je „Anegdota, uspomena kao
ključanica, kroz koju se više vidi, no kroz širom razjapljena vrata“, ističe da nema čovjeka
iz čijega se života ne prepričava poneka neobična i duhovita zgoda. Vuković je uvjeren da
se i Isus našalio sa svojim apostolima i tijekom Posljednje večere, samo što evanđelisti to
nisu zabilježili jer su imali važnijih poruka. Zdravstvene preporuke za dug život i zdravo
tijelo starih Latina drže i svećenici. Iznosi da su: „Mudroslovne i duhovite misli i aforizme
u našoj književnosti dali brojni svećenici u čiju se kolajnu vedropisja ucjepljuje i fra
Mate.“ Vukoviću se nameće pitanje: „Što je to u franjevačkom biću, koje ga vodi prema
humornom piću? I zašto se toliko šaljivog zgodopisja ukazuje baš u Hercegovini, jer su
petorica spomenutih anegdotičara (trojica su blagopočivajući) rodom iz Hercegovine? Jesu
li u onaj bijeli konopac s tri čvora, koji nose oko svojeg habita, upleli i zaziv privrženosti
vedrini? (…) Možda se u tom uzvišenom trojstvu prikrio i četvrti zavjet, poslušnost dobroj
volji i gledanju s optimizmom u ovoj dolini suza.“ Autor osvrta ističe: „Taj spavajući
zavjet u franjevačkom gropu probudio je i fra Mate Tadić, zapisavši poneku možda
poznatu, ali uglavnom širem čitateljskom krugu nove i svježe franjevačke anegdote,
trgajući od zaborava obilje štiva koje je krijepilo duh braći redovnicima tijekom raznolikog
pastoralnog rada ili objedovanja i odmora u samostanima i župnim kućama.“
Utvrđuje da će nam svaka od njih na usnama izvući barem najmanji smiješak, a
često istodobno i duboko zamisliti nad nekim ironičnim i sarkastičnim poantama. Zapaža da su: „Fra Matini zapisi dijelom zanimljivi i iz jezičnog kuta jer su neki ispričani
zavičajnom ikavicom, a poznato je da humor ljepše, prisnije i uvjerljivije miriše kad se
rađa u ozračju regionalnog gnijezda, u kojima zgode njihovim vinovnici slađe zvuče ako
su izrečene lokalnim idiomom.“ One se i događaju diljem svijeta, od malih i prijestolnici
dalekih župa preko samostanskih zdanja u većim mjestima i zapadnoeuropskim
gradovima, u kojima misionare hrvatski franjevci, do bogoslovija, gdje su se školovali i
upili brojne duhovite pošalice, poruge i poruke svojih učitelja i odgajatelja. Vuković je
uvjeren da: „Ovom knjigom franjevci još jednom svjedoče da se znaju šaliti na vlastiti
račun, da nisu prikazani kao sveci, već obični ljudi od krvi i mesa koji, nekoncentrirani,
griješe i u prodikama. Ovu zbirku uskladištenog smijeha mogli bismo preporučiti kao
godišnju ljekarušu – za uljepšati raspoloženje svaki dan pročitati po jednu anegdotu, a
nitko vam ne smeta i predozirati se smješnicama.“
U prilogu umjesto zaključka doneseno je nekoliko anegdota o potrebi šale, kao i
molitva za bolji humor što će dobro doći svakom kod čitanja. Knjiga anegdota tiskana je u
nakladi od 600 primjeraka s tvrdim šivanim koricama na 320 stranica u formatu 140 x 200
mm s ukrasnom vrpcom. Uz autora su u snošenju troškova kod objavljivanja među ostalim
sudjelovali kao sponzori, načelnik općine Tomislavgrada i Franjevački samostan
Tomislavgrad kao i ak. slikar Mate Ljubičić iz Zadra. U knjizi je donesena zahvala
sponzorima s logom koji će s posvetom dobiti određeni broj knjiga, dok je isto tako
priložena autorova biografija sa stvarnim i abecednim kazalom za bolje snalaženje. Knjigu
je lektorirala prof. Dubravka Mamić iz Zagreba, a korekturu s dopunama odradio je sam
autor.
Knjiga anegdota kao i ostale do sada objavljene bit će dostavljene samostanskim
franjevačkim i nekim drugim knjižnicama, a može se nabaviti u knjižari i papirnici „Aniv“
ul. Brigade kralja Tomislava bb u Tomislavgradu, tel. 034 / 352 – 951, frizerskom studiju
„B&I“ ul. Kralja Zvonimira bb u Tomislavgradu, tel. 034 / 354 – 596, ljekarni „Tabak“ ul.Mijata Tomića bb u Tomislavgradu, tel. 034 / 352 – 888, „Bilje sestre Ljubice“ Batin –
Posušje, Rižinovići bb, tel. 039 / 200 – 220. Dostupna je u knjižarama „Naših ognjišta“:
Tomislavgrad, ul. Mijata Tomića bb, tel. 034 / 352 – 524 i Široki Brijeg, Trg sv. Ante bb (Klanac), a može se naručiti i poštom u knjižari „Fram-Zirala“ ul. Put za Aluminij bb
88000 Mostar, tel. 036 / 325 – 988, faks: 036 / 333 – 563, E-mail: [email protected] .
BIOGRAFIJA AUTORA
Fra Mate Tadić OFM rođen je 13. prosinca 1972. na Kolu u Župi Sv. Mihovila
Arkanđela u Tomislavgradu, u obitelji Ilije (Ile) i Anice (Ane) rođ. Ćavar. Osnovnu školu
(1980. – 1988.) i srednju školu tehničara elektroenergetike (1988. – 1992.) završio je u
Tomislavgradu, kada od listopada 1989. do listopada 1992. pjeva u župnom višeglasnom
zboru »Tomislav«. U postulaturu na Humcu ulazi 22. listopada 1992., dok je franjevačko
odijelo odjenuo 15. srpnja 1993. na Humcu i stupa u novicijat. Pjeva u humačkom zboru
»Sv. Ante«, uz sviranje glasovira i orgulja. Lektorat i akolitat prima u Zagrebu 27. veljače
1999., a svečane zavjete polaže u Zagrebu 17. rujna 1999., kada postaje punopravni član
Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja B. D. Marije sa sjedištem u Mostaru.
Filozofsko-teološki studij pohađao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u
Zagrebu od 1994., gdje je i diplomirao 25. studenoga 1999., na katedri Moralne teologije s
temom »Ovisnost o pušenju u moralno-etičkoj prosudbi«, pod vodstvom mentora prof. dr.
sc. fr. Marijana Biškupa OP, što je prvi rad na KBF-u o toj tematici, kada prima i
dekanovu nagradu. Rad je u skraćenom obliku objavljen u zborniku Obnovljeni život, br. 1,
Zagreb, 2000. godine. Jedno vrijeme (od 1994. do 1995.) pjeva u višeglasnom zboru u
zagrebačkoj Župi Sv. Jeronima u Maksimiru, kao i cijelo vrijeme studija u zboru
bogoslova. Uz kolegij Liturgijske glazbe na teologiji izvanredno od 1995. do 1999. pohađa
i sviranje orgulja na Institutu za crkvenu glazbu »Albe Vidaković« kod prof. mr. mo. Ruže
s. Domagoje Ljubičić ASC, a jedno vrijeme i tehniku pjevanja solfeggio. Ujedno u
franjevačkoj crkvi Bezgrješnoga začeća B. D. Marije u zagrebačkoj Dubravi, cijelo to
vrijeme redovito pjeva i svira na svetim misama u tjednu, nedjeljama i zornicama te
klanjanju Svetootajstvu.
Nakon đakonskog ređenja 30. listopada 1999. u zagrebačkoj prvostolnici i
pastoralne godine u Ingatestonu pokraj Londona u Engleskoj, za svećenika ga je 10. lipnja
2000. zaredio zagrebački nadbiskup i kardinal msgr. mr. Josip Bozanić. Mladu misu
proslavio je 16. srpnja 2000. ispred spomen-bazilike Sv. Nikole Tavelića u rodnoj Župi s
kolegom fra Stipom Markovićem, kada propovijeda fra Filip Sučić, dugogodišnji misionar
2
u Kongu u Africi. Tom prigodom franjevci duvanjskoga samostana povjeravaju velik križ
Nikoli Nevistiću Bilom da se zauzme za njegovo postavljanje kao spomen-znaka u
sjećanje na kapelicu na raskrižju prometnica rodnoga mjesta Kola, podignute 1930., s
kipom B. D. Marije i sv. Antuna Padovanskoga. Kod prometne nezgode, početkom
sedamdesetih godina 20. stoljeća, kapelica je prilično oštećena, a zbog neobnavljanja od
tadašnje vlasti maknuta pod izlikom da ometa promet na magistralnoj cesti. Nakon
konačnog dobivanja dopuštenja, križ je postavljen pa ga je fra Mate 13. kolovoza 2011. i
blagoslovio.
Do kolovoza 2005. s kolegom fra Stipom djeluje kao župni vikar u Župi bezgrešnog
začeća B. D. Marije u Posušju, gdje predaje vjeronauk u osnovnim školama u Posušju,
Čitluku i Batinu, kao i srednjoj školi u Posušju, priprema krizmanike, vodi ministrante i
čitače, surađuje s polaznicima zajednice »Molitva i Riječ«, voditelj je biblijsko-
meditativno-molitvenih susreta. Prema potrebi svira i pjeva, poglavito na svetim misama
zornicama, i surađuje s višeglasnim župnim zborom »Fra Grga Martić«. Od 28. lipnja
2003. zadesili su ga veliki zdravstveni problemi, koje su izazvale tri vrste opasnih
bakterija, zbog čega je bio na rubu života i smrti pa doživio križ i iskusio patnju. Usprkos
rehabilitacijama, stalnim nastojanjima da se vrati u normalnost života i nuspojavama,
nastoji nesmetano obavljati obveze i dužnosti.
Od 2000. redovito surađuje s katoličkim listovima Naša ognjišta, Glas koncila,
Katolički tjednik, Brat Franjo, Svjetlo riječi, Mali koncil s informativnim i formativnim
prilozima, predstavlja đačke radove i razmišljanja mladih. Osobito je aktivan u hrvatskom
katoličkom mjesečniku Naša ognjišta u Tomislavgradu, u kojem je od rujna 2001. u
uredničkom vijeću, a od listopada 2002. jedno vrijeme uređuje stranice za djecu i mlade
»Mlade nade«. Od rujna 2001. do rujna 2005. u spomenutom listu objavljuje serijal o
klasičnoj glazbi i skladateljima pod naslovom »Male zgode iz života velikih glazbenika«.
Piše i prikuplja te u istom listu objavljuje osobna poticajna razmišljanja, iskustva vjernika i
svjedočanstva vjere. Redovito prati i izvješćuje u katoličkim listovima o godišnjim
susretima župnih zborova, »Zlatnoj harfi«, koncertima zborova i osnovnih glazbenih
škola.
3
Od kolovoza 2005. djeluje kao župni vikar u rodnoj Župi Tomislavgrad. I tu vodi
ministrante i priprema krizmanike, surađuje sa zajednicom »Molitva i Riječ« te je
inicijator pri osnivanju njezina ogranka u Župi, što je i ostvareno 16. studenoga 2006., u
čemu aktivno sudjeluje, vodi odrasle i djecu čitače te biblijsko-meditativno-molitvene
susrete.
Sam ili sa suradnicima, od lipnja 2001. godine, prikupljao je različita ratna
svjedočenja s Bleiburga i Križnog puta od političkih uznika i skupina, koji su u
namještenim političkim procesima osuđivani na zatvorske kazne od komunističke vlasti.
Velik broj članaka i svjedočanstva objavljen je u glasilu HDPZ-a Politički zatvorenik, na
različitim internetskim portalima, od kojih su neki postali i dijelom internetske
enciklopedije Wikipedije. Na taj način od zaborava nastoji otrgnuti i javnosti predočiti
svjedočanstva ljudi iz različitih mjesta sa svih stradanja hrvatskoga naroda.
Zapažen mu je istraživački rad prema izvorima o političkom uzniku dr. fra Smiljanu
Zvonaru, koji je, uz ostalo, objavljen u dvama nastavcima u zborniku radova Hercegovina
franciscana, »Franjevac čvrstoga kova i velikih snova«, br. 4, Mostar 2008., prvi dio, i br.
5, Mostar 2009., drugi dio. Nakon dvanaestogodišnjeg nastajanja s dvadeset suradnika
sakupljača svjedočanstava s prilozima i prosudbama povjesničara, objavljeni su u knjizi
Svjedočanstva o stradanjima Hrvata, u Zagrebu 2013. godine, koju je fra Mate uredio u
nakladi izdavačke kuće »Dva i dva«. Projekt je samostalno financiran s poduzetnikom ing.
Ivanom Stanićem Švabom iz duvanjskog Luga. Održano je trinaest promocija i jedna
prezentacija ove knjige u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i inozemstvu. Objavljuje radove
u zborniku Šestog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa »Hrvatskog žrtvoslovnog
društva«, »Vrijeme žrtve« u Zagrebu 2015., Susreti, br. 9., ogranka Matice hrvatske u
Grudama 2015., kao i u zborniku Sveti Dominik u Hrvata, naklade Istina u Zagrebu 2021.
godine.
Od ožujka 2011. na kršćanskom internetskom portalu »Putevi milosti«
( http://putevimilosti.com ), čiji je suosnivač i član uredništva, uz priloge o Bibliji, redovito
piše nedjeljna biblijska razmatranja, misli i duhovna razmišljanja, dok od prosinca 2012.
djeluje u istoimenoj humanitarnoj udruzi. Od 2. veljače 2017. stranica je preimenovana u
rimokatolički ekumenski portal »Put, istina i život« ( http://put-istina-zivot.com/ ), u kojem
4
je pročelnik uredništva rimokatoličkog dijela portala, kao i homiletičar. Od internetskog
portala prima priznanje za homiletičara godine i dugogodišnju suradnju s mnogobrojnim
prilozima. Od 2. rujna 2022. surađuje s internetskim portalom: »Hrvatsko društvo crkvenih
glazbenika« (https://crkvena-glazba.hr/) s prilozima o povijesti glazbe i biografijama
klasičnih glazbenika.
Novinske članke i priloge s različitim temama informativnog i formativnog
sadržaja na osobit način objavljuje na internetskim portalima rodnog Kola ( www.kolo-
tg.com ), Tomislavgrada ( www.tomislavcity.com ), gdje od 13. siječnja 2015. ima i svoju
kolumnu i (www.tomislavnews.com). Od srpnja 2012. sa skupinom svećenika uređuje
emisiju »Duhovne minute« na Radiju Kupres ( www.kupreskiradio.com ). Njegov putopis o
glazbi i susretu s glazbenicima u posjetu Beču i Salzburgu iz srpnja 2011. godine, među
ostalim, objavljen je i u zvučnom časopisu »Kameni vrhunci«, br. 28., srpanj-kolovoz
2011., glasila Saveza slijepih osoba Herceg-Bosne.
Od srpnja 2007. zagovara osnivanje općinskih povjerenstava za istraživanje žrtava
svih ideologija, čega je inicijator u općini Tomislavgrad, što se i ostvaruje, prema
načelnikovoj odluci 22. veljače 2012. godine, koju Općinsko vijeće konačno potvrđuje
rješenjem 21. veljače 2014., a čiji je fra Mate član. Nažalost, Povjerenstvo je ostalo tek
slovo na papiru bez ijednog sastanka ili ostvarenog projekta.
Aktivno sudjeluje u manifestaciji »Dani Kola« od 2010. do 2013., u prisjećanju na
sve poginule i nestale sumještane u Prvom i Drugom svjetskom ratu, na Bleiburgu i
Križnom putu te uspomenu na mučenog i ubijenog hrvatskog dobrovoljca i branitelja
Davora Tadića u Domovinskom ratu 1992. godine. Za aktivno sudjelovanje u manifestaciji
2010. godine dobiva zahvalnicu, kao i 2011. godine, s potporom kod podizanja spomen-
obilježja u središtu rodnoga Kola. Fra Mate ga je uz prisutnost mnoštva sumještana
blagoslovio 13. kolovoza 2011. godine uz uređeni okoliš ispred stare česme, sagrađene
1883. godine.
Homilije Propovijedaj riječ – uporan budi liturgijske godine C te iz božićnog i
korizmenog vremena i Veliki tjedan, objavljene u Mostaru 2018., liturgijske godine A,
objavljene u Mostaru 2019., liturgijske godine B, objavljene u Mostaru 2022., homilije za
svetkovine i blagdane, objavljene u Mostaru 2023., sa sponzorima u izdanju nakladničke
kuće i franjevačke tiskare »Fram-Ziral«. Aktivno je angažiran na još dva velika projekta:
životima, djelima i anegdotama klasičnih glazbenika, misli i razmišljanja na različite teme.
5
Pjesme piše od 2010., za što na 7. susretu hrvatskoga duhovnog književnoga stvaralaštva
»Stjepan Kranjčić« dobiva zahvalnicu, od kojih je jedna od njih »Ptice«, na 12. susretu,
uvrštena u zbornik radova »Biseri u zvijezdama«, Križevci, 2020. godine.
