Korijeni najdugovječnijeg katoličkog tjednika u Bosni i Hercegovini sežu u daleku 1922., a složenosti društveno-političkih gibanja proizvest će da bude dva puta zabranjivan i da izlazi pod tri različita imena: Nedjelja, Križ i Katolički tjednik.

Prvi broj Nedjelje

Osnivanje katoličke tjedne novine najavio je mons. Ivan Šarić 20. studenoga 1921. u Vrhbosni, službenom glasilu Vrhbosanske nadbiskupije, a ta se najava uskoro i konkretizirala. Već od 1. siječnja 1922. pred čitateljima se našao prvi broj tjednika Nedjelja koji je izlazio nedjeljom, a tiskala ga je Hrvatska Tiskara d.d. u Sarajevu. Poslije samo nekoliko brojeva Nedjelju je čitalo oko 3 000 pretplatnika. Početkom 1924. taj je broj narastao na 5 000, a dogodine je zabilježeno oko 6 000 ljudi stalnih pretplata, što je predstavljalo respektabilan podatak za onodobne prilike označene velikim analfabetizmom.

Cenzure, zabrane i oživljavanje

Zbog stavova zastupljenih u Nedjelji onovremena državna vlast Kraljevine SHS cenzurirala je pojedine sadržaje, a urednik ih je takve objavljivao, ostavljajući prazan prostor na „spornim“ mjestima u tekstu[1]. Vlast je više puta tjednik i plijenila, da bi mu krajem svibnja 1925. zabranila tiskanje, a primarni razlog te zabrane bio je u dugoj polemici ovog tjednika s tadašnjim ministrom vjera dr. Vojislavom Janjićem, inače pravoslavnim svećenikom[2].

Ipak, to nije pokolebalo entuzijaste okupljene oko Nedjelje, pa koristeći rupe u zakonu već sljedećega tjedna objavljuju novi tjednik nazvan Križ. No, i njega državna vlast ukida poslije samo jednog broja. Takvo stanje ostaje sve do 6. rujna 1925. kada se ove novine pojavljuju pod nazivom Katolički tjednik. To će ime ostati prepoznatljivo sve do 1945. kada su komunističke vlasti zabranile daljnje tiskanje, a posljednji broj izišao je na Uskrs 1945. To je, reći će upućeni, za ovaj katoličkitjednik bio „Veliki petak“ jer je uslijedilo 57 godina prinudne hibernacije, a „Uskrs“, tj. ponovno oživljavanje, dogodilo se 24. studenog 2002. kada je na poticaj vrhbosanskog nadbiskupa metropolita Vinka kard. Puljića ponovno počeo izlaziti Katolički tjednik.

Zbrojivši sve brojeve dolazimo do nominalne brojke od 1 199 tjednih izdanja Katoličkog tjednika koji je tiskan u razdoblju od 1. siječnja 1922. do 31. svibnja 1925. (Nedjelja), zatim 7. lipnja 1925. (Križ) i od 6. rujna 1925. do 1. travnja 1945. (Katolički tjednik). Tomu, dakako, treba dodati i ovovremeno 15-godišnje izlaženje obnovljenoga tjednika koji nikada nije imao diskontinuitet.

Kontinuitet Katoličkog tjednika

Bez obzira što je morao izlaziti pod različitim imenima, ovaj tjednik zadržao je kontinuitet misli te imao prepoznatljiv karakter. Nešto izmijenjene prilike, poglavito zahvaljujući drukčijoj samopercepciji Katoličke Crkve, izražene na Drugom vatikanskom saboru (1962. – 1965.), doprinijele su i drukčijem odnosu prema stvarnosti koji se može iščitati na stranicama suvremenoga Katoličkog tjednika.

Bitno je istaknuti da je Katolički tjednik koji se pojavio 1925. nastavio tradiciju Nedjelje i tijekom svoga izlaženja imao zapaženo mjesto, ne samo u katoličkom medijskom prostoru već i šire. Kad je riječ o čuvanju tradicije, spomenimo i kako je crtež križa, s ulogom logotipa na prvoj stranici starog tjednika, postao nit vodilja kreiranju modernoga izgleda novine. Osim toga, i sadržaj ove tiskovine upućuje na kontinuitet katoličkih tjednih novina u razdoblju od 1922. do 1945. Navedene činjenice nalažu da se Nedjelja, Križ i Katolički tjednik ne smiju gledati kao tri različita, već samo kao jedan katolički list koji je svoju suvremenu inačicu dobio 2002.

Da se Katolički tjednik smatrao logičnim nastavkom Nedjelje svjedoči i niz kasnijih tekstova koji se osvrću na njegovo višegodišnje postojanje.

Neslužbena novina Vrhbosanske nadbiskupije

Prvotni format novine bio je A4, a tiskan je od 12 do 16 stranica. Takav trend vanjskog izgleda nastavljen je do 1928. kada je tjednik dobio format A3 te kasnije imao najmanje osam, a nerijetko i 24 stranice prigodom Božića, Uskrsa i Papinog dana, dok je jednom prigodom tiskan na čak 28 stranica[3]. Međutim, kroz 1945. izlazio je na samo četiri stranice, osim dvostruko opsežnijeg posljednjeg broja.

Novi Katolički tjednik uzeo je A4 format te uglavnom imao 40 stranica. Ponekad je tiskan i na 44, a rjeđe na 36 stranica, dok prigodno obuhvaća 48, 56, pa i 64 stranice. Naklada ponovno oživljenog tjednika bila je 10 000 primjeraka, ali se s vremenom smanjila na upola manju brojku.

Da ova tisovina nije proizvod nekih slučajnih entuzijasta katolika, nego plod promišljene pastoralne strategije, vidi se i po tome što je već u prvom broju, odmah uz uvodnik, stajala i preporuka čitateljima (ponajprije svećenstvu i redovništvu) nadbiskupa Ivana Ev. Šarića, a prigodom ponovnog pokretanja 2002. svoju je preporuku uputio i nadbiskup Vinko kard. Puljić. Obojica su, kao dionici svoga vremena, na različite načine pomagali ovu tiskovinu koja je po svom sadržaju, a o čemu će u nastavku biti riječi, neslužbena novina Vrhbosanske nadbiskupije.

Vlasnik i izdavač

Od početka Katolički tjednik je u vlasništvu Vrhbosanskog ordinarijata koji je naveden i kao izdavač. Objavljivanje Nedjelje 1922. povjereno je u ime Ordinarijata tadašnjem kanoniku mons. Stjepanu pl. Hadroviću.

Ordinarijat je u svrhu izdavaštva krajem 1931. pokrenuo i svojevrstan medijski centar – Akademiju Regina Apostolorum pod vodstvom svećenika dr. Marka Alaupovića, s ciljemsveobuhvatne potpore i promicanja katoličkog tiska u Sarajevu. Pod okrilje Regine Apostolorum (koja je izdavala službeno glasilo Vrhbosnu i ilustrirani mjesečnik Katolički svijet), od 24. siječnja 1932. biva stavljen i Katolički tjednik. Nešto više od godinu dana pred državnim zakonom ovu Akademiju zastupao je dr. Smiljan Čekada, a od 27. kolovoza 1933. pa do 1943. na tom je mjestu bio njegov brat dr. Čedomil Čekada, „ideolog“ i najplodniji autor u Katoličkom tjedniku. Ostatak vremena, do komunističke zabrane lista i ustanove pod čijim je krovom izlazio, na čelu Akademiji bio je urednik Franjo Kralik.

Poslije obnove Katoličkog tjednika 2002. vlasnik i izdavač je Vrhbosanski nadbiskupski ordinarijat, a Banjalučki biskupski ordinarijat bio je suizdavač do 2012.

Po uzoru na Reginu Apostolorum, 30. listopada 2006. formiran je Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije, koji je potom preuzeo brigu o izdavanju Katoličkog tjednika. Na čelu ove ustanove je vrhbosanski svećenik Miroslav Ćavar.

Profil Katoličkog tjednika (1922.-1945. i 2002.-2012.)

U definiranju sadržaja i usmjerenja tjednika, koji je nastao 1922. kao Nedjelja i kao Katolički tjednik doživio zabranu 1945. pa oživljen 2002. moramo poći od činjenice složenosti društveno-političkih i vjerskih prilika na prostoru BiH. Upravo one su uvelike utjecale na apologetsko-obrambeni na stranicama Tjednika do 1945.

Od oživljavanja 2002. situacija je dosta drukčija i u tome smislu se ne bi mogao pratiti kontinuitet od 1922., poglavito kada je riječ o odnosu prema onima koji drugačije vjeruju.

Novi Tjednik više naglašava potrebu sveobuhvatne duhovne obnove društva i pojedinca utemeljenu na kršćanskim načelima moralnosti i ljudskosti. Osim toga, za razliku od starog u „oživljenom“ se ističe potreba izgradnje suživota i tolerancije.

Iako je nesumnjivo da Katolički tjednik živi označen dvama pojmovima: katoličko i hrvatsko, kroz njega se zrcali i dimenzija bosanskoga. Među svojim zadatcima tjednik ima i stvaranje, odnosno posvješćivanje, hrvatskog identiteta ukorijenjenog u bosanskom i hercegovačkom biotopu. To je jedan od osnovnih ciljeva usmjerenih k ostanku i opstanku Hrvata katolika na ovim prostorima.

Odmah se u početku vidjelo da je orijentacija ovih novina hrvatska i katolička (Stadlerovo starčevićanstvo) omeđena riječima Sv. Pavla: „Uglaviti u Kristu sve!“ (Ef 1,10)[4].

To dobro ocrtava i prvi uvodnik pod naslovom Šta hoće Nedjelja?, te zrcali i prvotnu uređivački politiku koja se nije mijenjala do 1945. Cilj je širiti i braniti Kristova načela te daleko od svake dnevne politike upoznavati ljude s istinama i ljepotama katoličke vjere. Također, može se kazati da je borba za očuvanje čistoće katoličke vjere i borba protiv onih koji ju napadaju ili obezvrjeđuju, prvotna nakana Nedjelje.

Rubrike u Katoličkom tjedniku (1922.-1945.)           

Katolički tjednik od početka nudi šarolik sadržaj, što je vidljivo kroz njegove rubrike koje su se vremenom mijenjale, dopunjavale i ukidale. Na samom početku (1922.) postojalo je nekoliko rubrika koje su ostale sve do 1945., a u određenom obliku su nastavile živjeti i u obnovljenom tjedniku. Tu su, u prvom redu: Uvodnik, Podlistak, Iz svete Mise, Misli na razmišljanje, Spasonosni primjeri, Smotra (vijesti), Iz Knjige nad knjigama, Naši dopisi, Strelimični odgovori i Prosvjeta. Pojedine rubrike do 1945. uređivali su i vodili ljudi koji nisu bili u Sarajevu, a njihova i imena autora članaka u načelu nisu potpisana, što je tada bila uobičajena praksa.

Uređivačka politikai urednici (1922. – 1945.)

Značajan, ako ne i najznačajniji udio u životu Katoličkog tjednika dali su njegovi glavni urednici – protagonisti kreiranja uređivačke politike novine. Kroz njihova se djelovanja može iščitati odnos ovog tjednika prema Crkvi i društvu, a poglavito odnos Crkve prema državnim vlastima i nekatolicima.

Od pokretanja novina (1922.) do njihove zabrane (1945.) izmijenilo se šest urednika. Izuzevši prvoga mons. Karla Cankara (koji je s 55 godina postao urednikom), uglavnom su to bili mlađi svećenici: vlč. dr. Dragutin Kamber (25), vlč. dr. Smiljan Čekada (27), vlč. Dragutin Jurić (32), vlč. Andrija Kordić (26) i vlč. Franjo Kralik (32).

Osvrćući se na desetljeća povijesti Katoličkog tjednika, može se kazati da su svi urednici svojim nesebičnim i požrtvovnim radom dali svoj pečat ovoj novini. Bilo je tu markantnih intelektualnih figura – čak je jedan postao i nadbiskup – čije su životne priče, na svojevrstan način, odraz životnoga konteksta u kojemu je izlazio Katolički tjednik.

Život obnovljenog Katoličkogtjednika (2002. – 2012.)

Prvi glavni i odgovorni urednik nakon oživljavanja novina (24. 11. 2002.) bio je vlč. dr. Ivo Balukčić koji je tu funkciju obnašao do kraja listopada 2006. Ponajprije zahvaljujući njemu izgrađen je prepoznatljiv stil i postavljeni su temelji za vraćanje ugleda Katoličkom tjedniku kakvog je imao prije II. svjetskog rata. Redakcija je u početku bila smještena u prostorima Vrhbosanskog ordinarijata, sve do 2009. kada je preseljena u vlastite prostorije gdje je nekoć tiskan Tjednik na adresu Pruščakova 13 u Sarajevu.

Od rujna 2004. Katolički tjednik dobio je i direktora – vrhbosanskog svećenika vlč. Jakova Filipovića koji se trudio oko financijskog aspekta izdavaštva, a ulogu direktora i odgovornog urednika 29. listopada 2006. preuzeo je vlč. dr. Zdenko Spajić, dok je v.d. urednika postao katolički novinar laik Brane Vrbić. U ovom razdoblju, zbog nagomilanih financijskih poteškoća, došlo je do preustroja Tjednika koji prelazi na znatno nekvalitetniji papir i reducira nakladu.

Od 8. srpnja 2007. (br. 27/ 2007.) dužnost direktora i odgovornog urednika je od dr. Spajića preuzeo vlč. Miroslav Ćavar koji je na toj funkciji do danas.

Glavni urednik od 1. listopada 2007. do danas je vlč. mr. Josip Vajdner, a uz stalne list ima i nekoliko vanjskih suradnika te dopisnika, među kojima osobe različitih profila – od teologa i novinara do profesora i književnika.

I danas ova novina kroz raznovrsne rubrike donosi prepoznatljive sadržaje – od novosti i tema vezanih za Crkvu u Hrvata i Katoličku Crkvu općenito, preko znanstvenih i kulturnih tekstova, do meditativnih članaka i životnih priča.

Nastavljajući tradiciju i istodobno dišući u duhu prilika i postignuća ovog vremena, Katolički tjednik, kao što njegov aktualni podnaslov kaže, nastoji djelovati kao „glas u službi nove evangelizacije“.

[1] Nedjelja je najprije bila cenzurirana, a potom i zaplijenjena zbog teksta „Otimačina crkvenog imetka“ (15/1925.,str. 5). Stoga su iz uredništva apelirali na prijatelje i dobročinitelje „da se sjete našega ‘fonda’“. Ista stvar, bila je i nakon teksta „Novi atentat na slobodu katoličke Crkve. Interkonfesionalni zakon“ (21/1925, str. 3). Tjednik je ponovno zaplijenjen, „A razlog? Svaki put isti: teška povreda javnoga morala i izazivanje mržnje protiv države kao cjeline“ (22/1925, str. 5).

[2] Ministar Janjić optužuje Nedjelju da je ne samo protusrpska nego i protudržavna. Time je pripremio teren za zahtjev zabrane rada ovog tjednika. Usp. „Sarajevo: Jedno neobično priznanje Nedjelji“, u Nedjelja 22/ 1924, str. 5.

[3] Usp. Katolički tjednik, br. 51/1935.

[4] Usp. VUKŠIĆ, TOMO, Katolički tjednik (1922.-1945.) i njegov ponajbolji glavni urednik Čedomil Čekada u JOSIPOVIĆ M.-ZOVKIĆ M. (priredili), Život u službi riječi – Čedomil Čekada, Sarajevo, 1997., str. 142.