Pitanje:
Voljela bi okupiti žene na molitvu krunice i preporučiti svoju mamu u toj molitvi, ali ne znam koliko žena mora biti, gdje se molitva mora održati, koliko dana se mora moliti i je li to uopće važno. Bog Vas blagoslovio!
Odgovor:
Poštovana gospođo!
Vaše pitanje je hvale vrijedno i smatram da bi naše društvo bilo izuzetno napredno kada bi se raspitivalo kako moliti. To je pitanje koje su i učenici postavili Gospodinu Isusu Kristu. Interesantno je da nisu od Isusa tražili kako da čine čudesa, nisu ga tražili da ih nauči silnim i jakim govornicima, već tražili da ih Isus nauči moliti kao što je i sam molio.
1. Što je molitva?
Netko je definirao molitvu kao disanje duše. Meni se sviđa ta definicija, jer nam ona govori da naš cjelodnevni život svakog dana bi trebao biti molitva. Čuo sam i drugu definiciju koja kaže da je molitva razgovor s Bogom. To bi značilo da molitva treba biti takva i da s Bogom razgovarate kao sa prijateljem. U takvoj molitvi iznesite Bogu sve što vas tišti, što Vas raduje , nad čime strepite, sve vaše sumnje i sve ono što život čini životom. Pred Bogom ništa ne trebate tajiti. On voli čuti vaše potrebe. S druge pak strane, molite i posredničke molitve. To su molitve za rodbinu, prijatelje, i ostale. To ćr Vam pomoći da se oslobodite sebičnosti i da uvidite i potrebe drugih ljudi.
2. Kakvu formu molitva treba imati?
Danas mnogi kod molitve imaju svoju vlastitu formu. Ona je uglavnom vezana uz tradiciju ili kulturu naroda i denominacije kojoj pripadamo. Npr. Muslimani mole klanjajući, dok kršćani mole klećeći, sjedeći ili stojeći. Kada su Isusa pitali kakva treba biti molitva, On je odgovorio: “Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. “Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Matej 6,5-8. Iz ovih Isusovih riječi vidljivo je da je molitva jedan intimni razgovor s Bogom. Nakon toga Isus daje jednu uzor molitvu „Očenaš“ u kojoj je rečeno sve za naš ovozemaljski i duhovni život, i to u samo nekoliko rečenica.
Vjernici katolici često mole krunicu. Osobno nisam od onih koji prihvaćaju takvu molitvenu formu. Bilo je to dosta dugo dok nisam počeo sa zatvorenicima proučavati Sveto pismo. Jednom mi je jedan zatvorenik ispričao svoje iskustvo kako je jedan njegov kolega bio u depresiji i on mu je predložio da mole krunicu. Bog ih je uslišao i njegovom kolegi depresija je prestala.
U toj je grupi bio i jedan zatvorenik koji je bio više protestantski orijentiran i on je onako javno izjavio da je po njemu molitva krunice čista mantra, a on prema mantri ima odbojnost jer mu je njegova djevojka, dok je još bio mlad, umrla od bulimije jer je mantrala u nekoj istočnjačkoj sekti. Naravno, među njima je nastala prepirka, jer su se gotovo svi katolički vjernici koji su bili na toj biblijskoj grupi našli nekako uvrijeđeni i smatrali su da sigurno ovaj zatvorenik nije u pravu. Budući da sam im ja bio kao neki vjeroučitelj, tražili su od mene da prosudim tko je u pravu, a tko u krivu po pitanju molitve krunice.
U svakom slučaju kao kršćanin koji po pitanju molitve krunice imam poseban stav, našao sam se kao u minskom polju. S jedne sam strane želio ostati dosljedan samome sebi, ali s druge strane sam imao svjedočanstvo o uslišenju molitve. Bilo što da kažem, zasigurno sam u opasnosti da stvar eksplodira. U duhu sam se molio da mi Duh Sveti pomogne odgovoriti na to pitanje. Otvorio sam svoju Bibliju i pronašao događaj kada je Isus istjerao legion demona iz čovjeka i demone poslao u svinje. U tom događaju mi je privuklo pozornost tkzv. molitva ovog bijesnog čovjeka: I gle, povikaše: “Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?“ Marko 8,29.
Kao grom iz vedrog neba, sinula mi je misao. „Pa ovaj se čovjek moli Isusu. Kakva je to bila molitva? Da je Isus slušao riječi ove molitve, on bi ovog opsjednutog čovjeka ostavio istog trena. Umjesto toga, on ga liječi i istjeruje demone. Krist sluša molitvu srca, bio je moj zaključak.
Tada sam im rekao: „Dečki moji, ako vaša molitva krunice ne bude molitva srca, tada će to biti mantra. Međutim možete se u molitvi izražavati biranim pjesničkim riječima, ukoliko to ne bude iskrena molitva srca, njen domet je najviše strop prostorije u kojoj molite.“
Isus je rekao: Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Ivan 4,23.
Nije prošlo dugo, sreo sam se sa jednim svećenikom koji me je u istinu oduševio. Sve o čemu on zna pričati je Isus Krist, a s takvim čovjekom ja uvijek imam zajedničku temu. On mi je tada spomenuo da je molitva krunice ustvari molitva evanđelja što baš ja i nisam razumio. Nedugo nakon toga moj jedan prijatelj također svećenik objasnio mi je kako katolici tradicionalno moleći krunicu prisjećaju se evanđeoskih događaja od Isusovog začeća pa do njegovog uznesenja.
Shvatio sam tada i svrhu takve molitve. Očito u vrijeme dok je malo tko od ljudi bio pismen, da bi se prisjećali evanđelja i svih evanđeoskih događaja, uvedena je molitva krunice koja je na jedan vrlo kreativan način pobuđivala u ljudima tu spoznaju evanđelja. Molitva krunice postala je i ostala tradicija kod katoličkih vjernika i bez obzira što se pismenost gotovo iskorijenila, molitva se i dalje tradicionalno prakticira. Ne želim ulaziti u raspravu i analizu je li ona potrebna, i je li ona treba biti u takvom obliku. Primijetio sam da iskreni katolički vjernici mole i na drugi način i drugom formom. Nije mi želja raspravljati o ispravnosti molitve krunice, već bi želio da istaknem one evanđeoske elemente koje ta molitva sadržava. Umjesto forme molitve, želja mi je da fokus naše molitve, naše duhovnosti i cijelog našeg života isključivo bude evanđelje.
Da je to tako, to potvrđuje i papa Franjo koji je dao jednu vrlo zanimljivu i nadasve korisnu uputu o molitvi na prste umjesto molitve krunice. Vjerujem da je većini taj oblik molitve poznat, ali mene konkretno ta je ideja toliko oduševila, te želim tu ideju ponoviti i s vama.
(Sastavio ju je papa Franjo dok je još bio argentinski biskup)
1. Palac ti je najbliži prst, tako od njega počni moliti za one koji su ti najbliži. Njih se najlakše sjetiti. Moliti za one koje volimo, «slatka je zadaća».
2.Slijedeći prst je kažiprst:
Moli za one koji poučavaju, odgajaju i liječe. Njima je potrebna podrška i mudrost u vođenju drugih pravim putem. Sačuvaj ih u svojim molitvama.
3. Treći prst je najveći. Podsjeća nas na naše vođe, naše vladajuće, one koji imaju ovlasti. Njima je potrebno Božje vodstvo.
4. Slijedeći prst je prstenjak. Iznenađujuće, ovaj prst se pokazao najosjetljivijim. On nas podsjeća da molimo za nemoćne, bolesne i opterećene problemima. Potrebna im je tvoja molitva.
5. I na koncu, preostao nam je mali prst, najmanji od sviju. Mali prst, morao bi te podsjetiti da moliš za sebe. Kad završiš s molitvom za prve četiri grupe, sagledat ćeš pravilnije svoje potrebe i bit ćeš pripravan učinkovitije moliti za sebe.
U svakom slučaju bi želio razmišljati o evanđelju koje su zapisali evanđelisti a koje je dio molitve krunice. Želio bi da svaka molitva koju bilo tko moli bude molitva srca. Bez toga biti će to izgubljeno vrijeme.
3. Gdje se moliti i koliko vas treba za zajedničku molitvu?
Da bi na to pitanje odgovorili, ponovno nam je tu uzor naš Spasitelj Isus Krist. On je ponekad i cijelu noć proveo na molitvi. Bilo je to nekada pod maslinom, nekada bi se povlačio u osamu, na neko brdo ili slično. To bi značilo da svako mjesto može biti mjesto molitve.
Po pitanju broja molitelja, Isus je dao vrlo jasan naputak: Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima. Matej 18,20.
Stoga želite li moliti, svako mjesto je za to pogodno. Dovoljno vas je minimalno dvoje i da Krist bude nazočan sa vama.
I još nešto, molitva nije monolog gdje mi Bogu recitiramo svoje potrebe i želje. Bilo bi dobro da se u vrijeme molitve zamislimo nad nekim biblijskim tekstom i pokušamo odgonetnuti što nam Bog s njime poručuje. Tada će ta molitva uistinu biti razgovor s Bogom.
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
S iskrenim poštovanjem
Zvonko
