Potaknut nastalom situacijom u Hrvatskoj i svijetu glede koronavirusa (i ostalih negativnih posljedica pripadanja globalnom selu da ih sad ne nabrajam) i sve izglednijim paničnim ponašanjem pojedinaca kako u Hrvatskoj tako i u svijetu ovim napisom dajem svoj doprinos kako praktično
u svakodnevnom životu živjeti svoju vjeru i kako dati doprinos da ovaj svijet postane iako malo bolji i ugodnije mjesto za život imajući na pameti da smo za vječnost stvoreni.
Ja sam član Zajednice Molitva i Riječ koju je utemeljio prof. dr. Tomislav Ivančić. I ako sam na čemu zahvalan prof. dr. T. Ivančiću onda je to taj njegov praktičan način kako doći do susreta sa živim Bogom, kako primiti Silu odozgor i kako u tome rasti. Kako živjeti ovaj život. To vrijedi više nego sva blaga svijeta. Kako sve događaje u darovanom životu gledati Isusovim očima. Pomagati ljudima u potrebi. Živjeti stvarnost koju je Isus živio, koju su apostoli živjeli.
Moje je iskustvo ne samo susreta s Isusom, nego i cjelodnevnog drugovanja s njime u životnim situacijama (poslovi, susreti s ljudima, problemi, objedi,…) i mogu reći da je to duhovna zakonitost koja funkcionira. Čovjeka nekako sve više glad i čežnja za Isusom hvata. U razgovoru s Isusom tako lijepo Isus samo odmahne rukom na pitanje o tom sadašnjem korona virusu kako je to nevažno. Zapravo kad je čovjek povezan s Isusom svi križevi i problemi ovoga svijeta su nevažni,
jer Isus je tu i pomaže nositi križeve. Kad je čovjek povezan s Isusom njemu ne mogu ništa virusi i bakterije. Nekako nam je svima u sjećanju slika Majke Tereze i silnih gubavaca s kojima je bila okružena. Dakle, svima nam je živjeti ovaj darovani život imajući u mislima, riječima i djelima riječi „Dobar sam boj bio, trku završio, a vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac, ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak”. (Tim.4.6-8). A vijenac je uz krunu jedan od hrvatskih prijevoda latinske riječi corona.
Hrvoje Petrić
