Svjedoci smo da je u Hrvatskoj normalno da radnik radi za 2700 kuna a da mjesecima ne dobiva plaću a s druge strane poslodavac vozi najnoviji BMW-e ili Mercedes i nije ga briga hoće li mu radnik dolaziti gladan na posao ili sit. Za mnoge poslodavce “Vrijeme je novac” a od radnika stvaraju robove svoga rada. Razmišljao sam puno o Bibliji i Knjizi izlaska pa sam malo razmišljao o tome kako su živjeli robovi u starom Egiptu. Moje pitanje glasi:” Jeli bolje bilo robovima u starom Egiptu i jesu li oni iako robovi imali normalno za život mislim redovne obroke,doručak,ručak i večeru?Jesu li robovi u Egiptu plaćali poreze i namete poput današnjih režija?Stvarno imam osjećaj da su se stari Egipćani iako nisu bili pravedni prema robovima bolje odnosili nego pojedini poslodavci u današnjoj Hrvatskoj. Jesu li radnici u Hrvatskoj robovi svoga rada?
Hvala Vam na vašem pitanju.
Budući da sam rođen početkom druge polovice dvadesetog stoljeća, proživio sam veliki dio svog života u sustavu koji je materijalne vrijednosti stavljao na pijedestal životnih vrednota. Mislili smo tada, „joj samo da padne ovaj sustav i da dođe sloboda pa da slobodno stvaramo bez ikakvih ustezanja. Tada su došle devedesete i sve ono što se događalo tog povijesnog trenutka. Bili smo u euforiji vjerujući da ćemo izgraditi sustav koji će braniti dostojanstvo čovjeka. Očekivali smo da će Hrvatska biti slika raja kojeg opisuje Biblija, tim više jer se većina stanovništva u Hrvatskoj identificira kao kršćani. To bi značilo da će se sve kršćanske vrednote isticati u društvu kao poštenje, ljubav, tolerancija, sažaljenje i sl. Očito smo se gadno prevarili. Većina stanovništva se ponaša gotovo potpuno identično opisu ljudi koji će živjeti u posljednjem vremenu a koji je opisao sv. Pavao: Ali ovo znaj, da će u Posljednje dane nastati vremena teška; Jer će ljudi biti samoživi, lakomi, hvališe, oholice, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, opaki, Neljubezni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdržljivi, nemilosrdni, okrutni, Izdajnici, drzoviti, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga, Koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli; i ovih se kloni! 2. Timoteju 3,1-5.
Kada uspoređujemo robove u Egiptu i današnje radnike, ne možemo ih usporediti. Bez obzira na situaciju u kojoj su bili nakon izlaska iz Egipta, bilo je nekih koji su se htjeli vratiti u Egipat. To bi samo značilo da im i nije bilo toliko loše, ili su patili od amnezije pa su zaboravili kako im je bilo.
Ipak želio bi to usporediti s robovima koje su imali Izraelci. Njihov status je bio gotovo obiteljski. Imali su čak i neka prava i njihov vlasnik ih nije mogao samo tako iskorištavati kako je htio. Nakon određenog vremena njegov gospodar mu je morao dati slobodu. Bilo je situacija kada je rob odbio slobodu i tražio da doživotno ostane rob kod svog gospodara. Očito je bio zbrinut i imao je sve zadovoljene potrebe kod svog gospodara da jednostavno nije vidio da bi bolje živio slobodan.
Interesantno je to da u Bibliji nigdje nećemo naći da je Bog mijenjao kulturu nekog naroda, ili njihov društveno pravni poredak. Bog je uvijek mijenjao ljude koji su to mijenjali. Stoga Bogu je svejedno kako se neki društveno pravni poredak zove, već kakve su mu karakteristike. Stoga ste dobro procijenili da je današnji obespravljeni radnik postao rob, dali svog rada ili nečeg drugog. Svi smo svjesni da nismo slobodni, jer svakog trenutka nas netko može ugroziti, bilo da nas istjera s posla koji je mizerno plaćen, s druge strane nitko nas neće primiti na posao ukoliko smo malo stariji. Banka nam može prodati nekretninu ukoliko nismo platili tri rate kredita, i td.
Ipak, najvažnije je pitanje, koje je tu rješenje. Plakanjem nad svojom sudbinom neće riješiti naš problem. Ono što znam je da je Bog dao obećanje: Mlad bijah i ostarjeh, al` ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose. Psalam 37,25. Jedino rješenje je da se pouzdamo u Boga i On će nas izvesti iz tih problema. Bog će nam uvijek riješiti naše egzistencijalne potrebe. Drugog rješenja ne vidim. Ostaje nam još da se i molimo za svoje poslodavce i možda ih Božja milost uspije dotaknuti da shvate svu svoju sebičnost.
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
