Datum: 11.05.2016.
Pitanje:
Jedna osoba me upitala “Možeš li nabrojati jednu stvar u kojoj si blagoslovljen?” Misleći na to što sam vjernik i što molim i pomažem drugima. Tim pitanjem me je potaknula na razmišljanje o sebi, svojoj vjeri i svome životu. Naime,vjernik sam od malih nogu i kao dijete još u osnovnoj školi počeo sam ministrirati i čitati pod sv. Misom čitanja i Molitvu vjernika. Pohađao sam vjeronauk od prvog razreda osnovne škole pa sve do srednje škole (u moje vrijeme nije bilo vjeronauka u školi) i moram reći otvoreno, nisam svetac ali sam se trudio i trudim se biti dobar kršćanin. Osim u molitvenim zajednicama djelovao sam dosta i humanitarno. Odlazio sam na seminare, duhovne obnove i razne molitvene susrete i uz to redovno molim kod kuće i povezan sam s mnogim ljudima u molitvi kojima ponekad proslijedim molitvene nakane da se i oni pomole. Posebno me veseli kada se molitva usliši i kada urodi plodom.
Mogu tako posvjedočiti mnogim ozdravljenjima, obraćenjma, blagoslovima, izmoljenim brakovima, izmoljenoj djeci (za bračne parove koji nisu mogli imati djece a da su po našim molitvama dobili dijete koji je Božji dar.) Bog se proslavljao preko naših molitava.
Ipak, pitanje ove osobe je zapravo pogodak koji me potaknuo na razmišljanje. Ono što je kod mene zanimljivo, to je da kada molim za druge, molitva se uslišava ali kada molim za sebe kao da se ništa ne događa.
Istina, blagoslov imam u zdravlju i to je najbitnije ali u egzistencijalnom smislu osjećam se kao da nemam blagoslova. Radim kao zaštitar i to je stvarno, na žalost, nezahvalan i ponižavajući posao. U svom poslu susrećemo se s provalnicima, opasnim situacijama po život (nekoliko zaštitara je platilo i životom čuvajući banke) a bolno je vidjeti mladića i djevojku koji se šeću gradom i pred bankom kada ugledaju zaštitara mu se rugaju i podrugljivo i cinično smiju. Ponekad sa svojim kolegama radimo i po 300 sati, stojimo po 15 sati na mjestu, po kiši i po suncu a za to dobijemo 3.300 ili 3.400 kuna. Kada mi stigne plaća upitam se jesam li ja blagoslovljen ili me snašlo kakvo prokletstvo. Pokušao sam raditi dva posla pa sam uzeo manje sati u noćnoj kako bi radio drugi posao honorarno jer sam morao vraćati kredit. Tu sam par mjeseci imao dobru plaću ali ta firma na žalost nije opstala. Za posao sam se morao snalaziti sam i samo sam se u životu oslanjao na Dragoga Boga jer nisam imao čovjeka ni vezu s kojom bi radio nešto što je normalno plaćeno.
Na području financija mi baš i ne ide. Prešao sam četrdesetu a ništa u životu nisam stekao, nemam nikakve svoje imovine i živim kod roditelja. Ta osoba mi je i to prigovorila i to također smatra da nije blagoslov. Također i u ljubavi nemam sreće. Nisam upoznao pravu djevojku za brak pa sam u svojim zrelim godinama ostao samac. Nisam blagoslovljen niti s ženom niti s djecom.
Uglavnom da skratim ja stvarno nemam blagoslova kada se radi o meni i mome životu. Radim pošteno, trudim se živjeti pošteno ali radi toga ne prolazim baš najbolje u životu. Što da radim kako bi bio blagoslovljen i sretan u svome životu? Zašto ne dobivam blagoslov od Boga? Kako bi trebao moliti da me Bog blagoslovi i učini sretnim i ispunjenim?
Odgovor:
Poštovani!
Izuzetno sam oduševljen Vašom iskrenošću i gotovo da ste u ovom kratkom obraćanju iznijeli svoju ispovijed. Jesam li ja blagoslovljen? To je očito pitanje koje zaslužuje odgovor. Ako sam Božje dijete, zbog čega mi se onda događaju takve stvari koje se događaju? Zašto nekome tko radi nepošteno, tko izrabljuje svoje radnike, tko uzurpira tuđe uspjehe ide tako dobro. Djeca su mu zdrava, čak mu se ni zubi ne kvare, i sve mu ide kako treba. Očito život nije fer. Slično takvo pitanje postavio je psalmista Azaf i pitao se: Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca! A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji? Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću. Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, izdao bih rod sinova tvojih. Promišljah tada da bih spoznao: al` mi se učini mučno u očima mojim sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni, bezumnik bijah bez razbora, k`o živinče pred tobom. Al` ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske. (Psalam 73)
Ovaj psalam kao da opisuje Vašu situaciju pjesničkim riječima. Mnogi ljudi vjeruju da zato što su vjerni Bogu, i zato što rade za Boga, Bog ih treba nagraditi nekim posebnim blagoslovima. Oni misle da će im život biti bez briga i živjet će zbog toga lagodno. Na žalost zaboravljaju da žive na teritoriju gdje se vodi rat. Zaboravljaju da žive na okupiranom teritoriju neprijatelja, a oni se javno izjašnjavaju za drugu stranu.
Ponekad mi se čini da mnogi ljudi misle kako im je Bog nešto dužan, jer su oni Njemu služili. Jeli Bog stvarno nekome nešto dužan. Stoga pitanje koje su Vam postavili, „Jesi li ti blagoslovljen?“ a nakon toga Vam navode probleme koje imate, pa čak i probleme u kojima su osobno doprinijeli i učestvovali , smatram čisto sotonsko iskušenje. Htio bi da malo usporedimo život najpoznatijeg propovjednika evanđelja, svetog Pavla apostola, koji je ostavio takav trag vjere, kojemu se još i danas divimo.
Kao mlad upoznao je Krista, a prije toga je bio Njegov progonitelj. Počeo je propovijedati bez straha. Imao je i određene privilegije, jer bio je rimski građanin. Gledajući njegov uspjeh u propovijedanju rekli bi da je bio blagoslovljen. Međutim on navodi svoje stanje i piše kako je živio. Sluge su Kristove, da reknem kao lud, ja još više, više sam se trudio, više po tamnicama bio, preko mjere izbijen bio, mnogo puta u pogibli smrtnoj bio. Od Židova primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac. Tri puta sam bio šiban, Jedanput kamenovan, tri puta san doživio brodolom, noć i dan proveo sam u dubini morskoj. Često na putovanjima, u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od zemljaka, u pogiblima od neznabožaca, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće, U trudu i muci, u mnogom nespavanju, u gladu i žeđi, u mnogom postu, u zimi i golotinji. 2 Korinćanima 11,23-27. Čitajući ove tekstove, ne bi se moglo zaključiti kako je Sveti Pavao živio lagodno. Kao propovjednik evanđelja imao je ipak previše nevolja. Stoga slobodno postavimo pitanje jeli on bio blagoslovljen ili proklet?
Kao čovjek nije imao svoju obitelj. Nije bio oženjen. Nitko iza njega nije ostao. Međutim, on svojom obitelji smatra sve one koji su njegovim svjedočenjem došli Kristu. Budući da nije bio oženjen, jeli on bio blagoslovljen ili proklet?
Što se tiče financijskog stanja, puno puta je imao problema. Da bi mogao propovijedati, radio je svojim rukama da zaradi za ono što mu je potrebno. O svom materijalnom stanju on piše: Ne govorim zbog oskudice, jer se ja navikoh biti zadovoljan onim, što imam. Znam i oskudijevati, znam i obilovati; u svemu i u sve sam se uputio, i sit biti, i gladovati, i izobilovati i nemati! Sve mogu u onome, koji me krijepi. Filipljanima 4,11-13. Na kraju njegovog života na ostavinskoj raspravi, iza njega nije ništa ostalo. Jeli onda on bio blagoslovljen ili proklet?
Jeli stvarno ništa nije ostalo iza svetog Pavla. U to vrijeme živjeli su ljudi koji su bili bogati. Rekli bi blagoslovljeni. Sjećamo li se mi tih ljudi. Nakon svoje smrti vrlo su brzo zaboravljeni. Što se svetog Pavla tiče, mi se još i danas sjećamo njegovih riječi koje je pisao u svojim poslanicama. Još i danas nas njegove riječi hrabre i upućuju na Krista.
Jednom prigodom Pavao se žalio na svoj položaj. Smatrao je da bi bilo dobro kada bi ga bar neke nevolje mimoišle. Bog mu je tada odgovorio: I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 2. Korinćanima 12,7-9.
Sveti Pavao je prihvatio sve što mu je Gospodin priredio. Na kraju je pisao: Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. 1. Korinćanima 15,10. Njegov glavni zaključak je bio: Jer ja se već žrtvujem, i vrijeme moje smrti blizu je. Dobar sam boj vojevao, trku svršio, vjeru očuvao. Uostalom, meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospodin u dan onaj, pravedni sudac; a ne samo meni, nego i svima, koji su ljubili dolazak njegov. 2. Timoteju 4,6-8.
Sveti Pavao je uistinu bio posebno blagoslovljen. Iz opisa vašeg stanja i usporedbe sa svetim Pavlom mogu samo jedno zaključiti, Vi ste blagoslovljen čovjek. Bog je za Vas zainteresiran i stoga vas oblikuje na svoju sliku. Nevolje kroz koje prolazite imaju za cilj izgradnju Vašeg karaktera po Kristovom uzoru. Stoga neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
