Jeremija
Naslov
1 1 Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. 2 Njemu dođe riječ Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: 3 zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva.
1. PROROČANSTVA PROTIV JUDEJE I JERUZALEMA
U DANE JOŠIJE
Poziv Jeremijin
1 4 Dođe mi riječ Jahvina: 5 “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.” 6 A ja rekoh: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.” 7 A Jahve mi odvrati: “Ne govori: `Dijete sam!` Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. 8 Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina. 9 I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: “Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje. 10 Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.” 11 I dođe mi riječ Jahvina: “Što vidiš, Jeremija?” A ja ću: “Vidim granu bademovu.” 12 Tada mi Jahve reče: “Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!” 13 I dođe mi riječ Jahvina: “Što vidiš?” A ja ću: “Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever.” 14 I Jahve mi reče: “Sa sjevera buknut će zlo protiv svih stanovnika ove zemlje. 15 Jer evo, ja ću sazvati sva sjeverna kraljevstva” – riječ je Jahvina. “I ona će doći: svako će od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih. 16 I sudit ću im za sve opačine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih. 17 Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. 18 Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k`o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. 19 I borit će se s tobom, al` te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina.
Prve Jeremijine propovijedi
Otpadništvo Izraelovo
2 1 I dođe mi riječ Jahvina: 2 “Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. 3 Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe” – riječ je Jahvina. 4 “Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. 5 Ovako govori Jahve: `Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postadoše. 6 Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit` se tko nastanjuje?` 7 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste. 8 Svećenici ne govorahu: `Gdje je Jahve?` Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše. 9 Zato ću još parnicu voditi s vama – riječ je Jahvina – i parbit ću se sa sinovima sinova vaših. 10 Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo. 11 Je li koji narod mijenjao bogove – oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! 12 Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite,” riječ je Jahvina. 13 “Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. 14 Je li Izrael rob il` sluga u kući rođen? Zašto plijenom posta? 15 Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja. 16 Čak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme. 17 Nisi li to sam sebi učinio otpavši od Jahve, Boga svojega? 18 A sad, zašto krećeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto krećeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke? 19 Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi” – riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama. 20 “Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reče: `Neću da robujem.` Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k`o bludnica. 21 A ja te zasadih kao lozu izabranu, k`o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! 22 Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom” – riječ je Jahve Gospoda. 23 “Kako samo možeš reći: `Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala.` Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si učinila. Deva brza što krstari stazama svojim, 24 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu. 25 Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: `Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići.` 26 Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako će se zastidjeti sinovi – dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, svećenici i proroci njihovi 27 koji govore drvetu: `Ti si otac moj!` a kamenu: `Ti si me rodio!` jer mi leđa okreću, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: `Ustani, spasi nas!` 28 Gdje su bogovi što ih ti sam načini? Nek` ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika. 29 Zašto hoćete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste” – riječ je Jahvina. 30 “Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: mačevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik. 31 Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il` zemlja mračna? Zašto moj narod govori: `Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!` 32 Zaboravlja li djevica svoj nakit il` nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana. 33 O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla. 34 Čak su i ruke tvoje omašćene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti ćeš odgovarati. 35 A govoriš: `Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.` Evo me da ti sudim jer govoriš: `Nisam zgriješila.` 36 Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipćani će te posramiti kao što te posramiše Asirci. 37 I odavde ćeš morati otići s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti nećeš biti sretna s njima.”
Pjesma o obraćenju
3 1 ”Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludničila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?” – riječ je Jahvina. 2 Podigni oči na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih dočekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opačinom svojom, 3 zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Čelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. 4 Ne dovikuješ li mi sada: `Oče moj, ti si prijatelj mladosti moje! 5 Hoće li zauvijek plamtjeti, vječno tinjati gnjev tvoj?` Tako govoriš, a činiš i dalje zla koliko god možeš.”
Poziv na obraćenje
6 Jahve mi reče u dane kralja Jošije: “Vidje li što učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. 7 A ja mišljah: `Poslije svega što učini vratit će se k meni.` Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. 8 A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. 9 I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem. 10 I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno” – riječ je Jahvina. 11 I reče mi Jahve: “Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. 12 Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv – riječ je Jahvina – neću se gnjeviti dovijeka. 13 Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuđincima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega – riječ je Jahvina.
Mesijanski narod na Sionu
14 Vratite se, sinovi odmetnici – riječ je Jahvina – jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. 15 I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. 16 A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji – riječ je Jahvina – više se neće govoriti: `Kovčeg Jahvina Saveza` i nitko neće na nj misliti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti ga ponovo graditi. 17 U to će se vrijeme Jeruzalem zvati `Prijestolje Gospodnje`; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim. 18 U one dane slagat će se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno će krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu.”
Nastavak pjesme o obraćenju
19 A ja rekoh: “Kako da te ubrojim među sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser među narodima! Pomislih: Ti ćeš me zvati `Oče moj!` i nećeš se više odvratiti od mene.” 20 “Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov” – riječ je Jahvina. 21 Čuj! Po goletima plač se čuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviše. 22 Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izliječit ću odmetništva vaša! – Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naš! 23 Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo! 24 Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, nihove kćeri i sinove. 25 Lezimo u sramotu svoju, nek` nas pokrije ruglo naše! Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.
4 1 ”Ako se, Izraele, želiš vratiti – riječ je Jahvina – k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene. 2 Ako se zakuneš: `Živoga mi Jahve!` istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.” 3 Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: “Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. 4 Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer će bijes moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina što ih počiniste.
Uzroci najezde
5 1 Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu” – riječ je Jahvina. 2 Pa kad i govore: “Živoga mi Jahve!” doista se krivo zaklinju. 3 Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al` oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate. 4 Rekoh: “Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. 5 Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega.” Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. 6 I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. 7 “Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše. 8 Oni su k`o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga. 9 Pa da to ne kaznim – riječ je Jahvina – narodu takvu da se ne osvetim? 10 Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Iščupajte sve čokote jer nisu Jahvini. 11 Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin” – riječ je Jahvina. 12 Zanijekaše Jahvu, rekoše: “Nema ga! Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača! 13a A proroci su poput vjetra, govornika nema među njima!” 14 Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: “Zato što su tako govorili, 13b evo što će im se zbiti: U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre. 15 Evo, dovest ću na vas narod izdaleka, dome Izraelov – riječ je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik nećeš znati, ni razumjeti što govori. 16 Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci. 17 On će proždrijet` tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kćeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožđe i smokve tvoje, razorit će ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš.”
Dva dodatka
18 “Ali ni tada – riječ je Jahvina – neću te posve uništiti. 19 A kad budu pitali: `Zašto nam Jahve, Bog naš, učini sve ovo?` ti ćeš im odgovoriti: `Jer ste mene ostavili da biste služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, služit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaša!`”
Opomena
20 “Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji: 21 Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju! 22 Zar se mene nećete bojati – riječ je Jahvina – zar nećete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vječnu među koje nikad neće prijeći: ono se biba, al` je nemoćno, valovi mu huče, ali prijeći neće. 23 No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše – to je snaga njihova! 24 Ne rekoše u srcu svome: `Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za žetvu.` 25 Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje.
Bezakonje
26 Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude. 27 Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, 28 tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje. 29 Pa da to ne kaznim – riječ je Jahvina – narodu takvu da se ne osvetim? 30 Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: 31 proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al` što ćete raditi na kraju?
Još o najezdi
6 1 Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreća, propast velika. 2 Može li se Kći sionska usporedit` s nježnom tratinom? 3 K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome. 4 S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a večernje sjene duljaju! 5 Na noge! Navalimo usred noći, razrušimo dvore njene!” 6 Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: “Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlačenje. 7 Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opačina izvire. U njemu se čuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane. 8 Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu.” 9 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput berača pruži ruke među čokote!” 10 Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu čuti. Gle, riječ Jahvina postade im porugom, nije im mila. 11 Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! – Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladića. Sve će ih obuzeti: muža i ženu, starca i čovjeka zrele dobi. 12 Njihove će kuće pripasti drugima, a tako i polja i žene im. “Da, ispružit ću ruku svoju – govori Jahve – na stanovnike ove zemlje, 13 jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. 14 I olako liječe ranu naroda moga, vičući: `Mir! Mir!` Ali mira nema. 15 Nek` se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati” – govori Jahve. 16 Ovako govori Jahve: “Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim! Al` oni rekoše: `Ne idemo!` 17 I postavih im stražare: `Pazite na glas roga!` Al` oni rekoše: `Nećemo paziti!` 18 Zato čujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih! 19 Čuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu riječi moje, Zakon moj odbaciše. 20 Što će mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše.” 21 Zato ovako govori Jahve: “Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje će se spotaći, oci i djeca zajedno, poginut će susjed zajedno s prijateljem.” 22 Ovako govori Jahve: “Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje: 23 u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buči kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kćeri sionska. 24 Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju. 25 Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer mačevi dušmanski prijete, užas sve uokolo. 26 Kćeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, nariči k`o za jedincem tužaljku pregorku. Jer će doći nenadano na nas pustošnik. 27 Postavih te za ispitivača naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove. 28 Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveću i mjed i željezo, svi su pokvareni. 29 Mijeh sopće da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevač trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izlučiti.” 30 “Srebro odbačeno”, tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!
