Pitanje:
Dali mi možete malo konkretnije objasniti zašto mislite da je Isus “Bog”? I zašto toliko volite krst? Ralisa H.
Odgovor:

Poštovana Ralisa!

Očito je da iz Vašeg svjetonazorskog kuta Vam mi kršćani izgledamo malo čudno. Čak što više Vam možemo izgledati kao mnogobošci, jer mi imamo nekakva tri Boga i sl. Ipak to nije tako. Stvari treba razmotriti malo dublje, ući u njenu suštinu, i tada stvari postaju jasnije.

Bog je u svakog čovjeka usadio potrebu za Božanstvom i svatko od nas pokušava naći Boga. Sveti Pavao u svom poznatom govoru Atenjanima je rekao: Da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas. Djela 17,27. I Biblija potvrđuje da je naša potreba za Bogom prisutna. Međutim ono što kršćanstvo nudi i otkriva po pitanju Boga je izuzetno važno. Dok u svim religijama ljudi pokušavaju naći Boga, u kršćanstvu Bog čini prvi korak i traži čovjeka. Upravo zbog toga Bog se želi čovjeku otkriti na razne načine. On mu se otkriva kroz savjest, kroz prirodu, kroz Božju objavu preko njegovih vjesnika i proroka koja je zapisana u Njegovoj riječi koju zovemo Sveto pismo, i najveća objava je kroz svog Sina Isusa Krista. Očito sada imamo problem. Otkuda Bogu Sin (tim više što Bog nije imao ženu).

Odmah na početku bi želio naglasiti da mi ljudi nismo u stanju razumjeti neke stvari ukoliko ih nismo u stanju s nečim usporediti. Na kraju smo gotovo sve sveli na neke mjerne jedinice i s njima sve uspoređujemo. Jednako tako mi Boga nismo u stanju razumjeti svojim osjetilima jer je Bog veći od nas i mi ga ne možemo s ničim usporediti. Zbog toga Biblija ima pojam za Boga kao Otac, za Krista Sin i Duh sveti kao Božja osobnost sveprisutnosti. Biblija opisuje Krista kao Božjeg Sina koji je iste naravi, ili iste prirode kao i Bog Otac. Biblija kada opisuje Isusa tada piše: Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca. Filipljanima 2, 4-11.

Mi ne ulazimo previše u Isusov prapočetak kako je On postao Božji Sin. Biblija daje jednu vrlo kratku definiciju i kaže da je Isus rođen od Boga. Ma što to značilo to samo znači da su Bog Otac i Sin od iste materije (ako ju smijem tako nazvati) kako bi ljudski rekli oni su genetski povezani. Pitanje koje se nameće je zašto je Bogu u opće i potreban nekakav Sin. Upravo kroz Biblijsku objavu u stanju smo razumjeti tu Božju veličinu.

Jednog trenutka u svemiru pojavio se je grijeh koji je producirao Lucifer i koji je uspio zavesti čak jednu trećinu anđela. Njegova optužba Boga je bila da Bog nije takva ljubav kakvom se predstavlja, a nije ni pravedan kako se predstavlja. Smatrao je da Bog to ne može biti oboje u isto vrijeme. Nakon nekog vremena Bog stvara čovjeka i zemlju i sve što je na njoj. Sotona uspijeva prevariti prvog čovjeka i doslovno dovesti Boga u mat poziciju. Prvi čovjek je zgriješio. Ako Bog bude pravedan, tada će morati ubiti prve ljude a tada neće biti milostiv. Ukoliko Bog bude milostiv, tada će prvim ljudima tolerirati njihov grijeh, ali tada neće biti pravedan. Međutim Bog je imao jedan plan za koji Sotona nije znao. Ukoliko se nešto tako dogodi, Bog će osobno intervenirati na način da istovremeno pokaže svoju pravdu i milost. Budući da je bio prekršen Božji Zakon koji je odraz Božjeg autoriteta, prekršaj tog Zakona mogao je platiti netko tko je ravan Bogu. To je bio Njegov sin Isus Krist. Isus Krist je ustvari svojom smrću na Križu Golgote platio taj dug koji je čovjek napravio . Umjesto čovjeka umro je Isus Krist koji je ravan Bogu po svojoj naravi. Na taj način Bog je pokazao istovremeno milost i pravdu. Umjesto čovjeka umro je Božji Sin. (kada govorimo o smrti, tada ne mislimo o ovoj prirodnoj smrti, jer nakon nje dolazi uskrsnuće. Govorim o vječnoj smrti i potpunoj odvojenosti od Boga.)

Kako bi otprilike izgledalo provesti milost i pravdu navest ću jedan primjer.

Vozite se kroz naselje brzinom 80 km/sat i uhvati vas policija na radar da ste počinili prekršaj zakona o sigurnosti u prometu  i na osnovi toga dužni ste platiti kaznu u iznosu od 500 kn. Policajac vam objašnjava vaš prekršaj, a vi počnete plakati, jer plaćanjem te kazne upast će te u financijske probleme gdje je u pitanju vaša životna egzistencija. Policajac vas sluša i u njemu izazivate sažaljenje. Njegova je dužnost provesti pravdu. Ukoliko na tome inzistira, tada ne može biti milostiv. Ukoliko vam tolerira i pusti Vas bez kazne, tada će biti milostiv, ali neće biti pravedan. Da bi bio milostiv i pravedan, on uzima svoj novčanik i umjesto vas plaća kaznu. Vas na osnovi te uplate oslobađa krivnje, a on prihvaća kaznu umjesto vas. Tada je zadovoljio pravdu i istovremeno ostao milostiv.  To je upravo Bog uradio dozvolivši Kristu da umjesto čovjeka plati taj dug koji je čovjek počinio grijehom.

Upravo zbog toga, mi kršćani obožavamo pored Oca Nebeskog i Njegovog Sina Isusa Krista, jer je On naš spasitelj. On je umro umjesto nas i omogućio nam da se pozivamo na Njegovu pravednost. Križ na kojem je umro za nas kršćane postao je simbol spasenja i ogromne Božje milosti. Upravo zbog toga Krista držimo Bogom, ali nismo mnogobošci, jer to jedinstvo Oca i Sina je nešto što nismo u stanju u potpunosti objasniti, ali to osjećamo. Pored toga što je Isus Sin Božji, On je postao i Sin čovječji. On nam pomaže da shvatimo Boga u potpunosti koliko jedan čovjek Boga može shvatiti, jer On je najveće Božje otkrivenje. Stoga možemo ga prihvatiti i kao Božjeg poslanika.

Možda je sve ovo bilo dosta komplicirano za razumjeti, ali postoji nešto u što mi vjerujemo, a to je Sveti Duh koji je u stanju da nas u to osvjedoči. Stoga se mi radujemo tom najvećem daru Neba Isusu Kristu kojeg ne samo da opisuje Biblija, već ga opisuje i Kur’an.
Neka vas dobri Bog blagoslovi, (Seilam Aleikum).

Zvonko Presečan

PODIJELI