˝Isus im reče:˝Zaista, zaista, kažem vam: ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam Otac moj daje kruh istiniti s neba.˝
Po dolasku iz zemlje Egipatske Izraelci dođoše u pustinju. Prešli su dalek put do nje. Tužili su se na Boga i na Mojsija jer su mislili da će tu pomrijeti od gladi i žeđi, Takvi smo i mi danas, ako naiđemo na neki manji ili veći problem odmah se tužimo na Boga, ne vjerujemo mu. Svaki dan svatko od nas je kušan i najmanjom sitnicom, ako pak pokleknemo tome Bog nam je kriv i gubimo vjeru i nadu. Bog je velik i uvijek je uz nas. Nikada i nikome neće dati veći križ ili kušnju nego što može podnijeti. Dok su bili tlačeni mrmljali su da im je teško i da ih je Bog ostavio, a kad ih je izbavio iz ropstva i pokazao im svoja velika djela opet su bili nezadovoljni i nevjerni jer su mislili da Bog nije uz njih. Ipak On je uvijek uz nas i kada ga ne vidimo On je tu. Vjerovati u Boga znači i skrušeno se moliti i vjerovati i kada nam je teško ili Bog ne rješava naš problem odmah. Ali Bog za nas uvijek ima neki plan samo Mu moramo pokazati da smo Njegovi. Ljudi su često gladni kruha zemaljskog, a rijetko kruha nebeskog. Kada tražimo zemaljsko brzo ćemo ogladnjeti, a Bog nam daje kruh nebeski koji nas priprema za život vječni: ˝Reče im Isus: Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.˝ Bog je rekao da će im dati hrane, ali da uzimaju samo koliko im je potrebno. On nam time želi reći da nam nikada neće prestati davati, samo da vjerujemo. Uvijek ćemo imati točno koliko nam treba, ni previše ni premalo, ako pak pokušamo dobiti više no što nam treba to će nam se ˝ucrvati, pokvariti˝, neće se moći koristiti jer kada uzimamo više i mi smo pokvareni, crvljivi, pohlepni, a to nas udaljava od vječnog života s Bogom.
“Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac-Bog-opečati.”

 

Jelena Stanković

PODIJELI