J E S E N!

72

 

Obukla se jesen
U haljinu od lišća,
Ofarbana tako
U tisuću boja.
A u korpi svojoj
Darove donila,
Najljepša je ljudi
Ta jesen baš moja.

I Sunce se s njome
Stapa u te boje,
Na zrakama zlatnim
Kao da baš gore.
Ni Duga im danas
S Neba nije ravna,
O tako je lijepa
Ta baš jesen slavna.

I mirisi su bajni
Baš jeseni ove,
Od plodova njenih
Mirišu i zore.
Jeseni su uvjek
Ispod njena skutam
Zasute baš lišćem
Podno našeg puta.

Dok pod mojom nogom
Lišće šušti, vene,
U deveto Nebo
To baš nosi mene.
Pa koracam često
Putevima tako,
O jeseni moja
Ja te volim jako.

Obukla se jesen
U tu je haljinu,
I sad čeka ona
Na tu bjelu zimu.
Dok mirisi njeni
Ostat će u meni,
Do proljeća tako
Ko na lijepoj ženi!

22.10.2017. Brat Bojan.

PODIJELI