Između pustinje i visoke gore

92

 

 

 

Isusovo probraženje

Opis Isusova preobraženja poziva na prijelaz iz pustinje na visoku goru. Osobno smatram da nije velika razlika, u duhovnom smislu, između pustinje i visoke gore. I na jednom i na drugom mjestu nema života. Čovjek je uvijek prepušten sam sebi. Jedno i drugo mjesto iziskuje ljudski napor i odricanje. Prema tome, pustinja i visoka gora su simboli duhovnog iskustva i duhovnog rasta.

Duh Sveti je izveo Isusa u pustinju i ostao je uz njega. Tu su, prema Markovom izviješću, bile samo divlje zvijeri i zavodnik po imenu Sotona. Pustinja, iako mjesto iskušenja i teške probe, otkriva Isusovu pobjedu nad sotonom. U tom pogledu iskustvo visoke gore ohrabruje Isusove učenike, koji su još uvijek puni neznanja. Na visoku goru Isus ne ide sam. Vodi sa sobom učenike. Nije nam jasno zašto samo trojicu, ali to ćemo ostaviti Isusu. Ima i on pravo imati svoje tajne. Međutim, ta ista trojica učenika bila je prisutna kad je Isus uskrisio Jairevu kćerkicu (Mk 5,37) i bit će također s njim na Maslinovoj gori (14,33). Pred učenicima je bio naporan put. Na visoku goru ne ulazi se tek tako. To zahtjeva ljudskog znoja i razmišljanja. Zašto na goru? Biblijske gore su uvijek ozračje za objavu Boga. Učenici nisu još ništa naslutili dok nisu vidjeli Isusa u slavi, a pokraj njega Iliju i Mojsija i dok nisu čuli glas iz oblaka „Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!“ Oni su bili svjedocima Isusova preobraženja. Divili su se bijelim, blistavim i sjajnim haljinama. Isusovo je lice bilo drukčije nego što su ga prije gledali. To je bio kraljevski lik. Takvo će Isusovo stanje biti vječno nakon njegove smrti i uskrsnuća. Čitav prizor ostavio ih je bez riječi. Bili su zbunjeni: Što se to događa s Isusom? Koje li metamorfoze? S druge pak strane bili su sretnici što su mogli već unaprijed vidjeti Isusa kako će izgledati nakon okrutnih tortura i smrti. Nije im bilo sve to jasno. A govor o Isusovim uskrsnuću vrlo ih je zbunjivao. Moguće da prije nisu ni čuli za tu riječ. Odmah su prepoznali Mojsija i Iliju koji su razgovarali s Isusom. Ta dva velika proroka predstavljaju Zakon i proroke i tako su dokaz da je Isus kralj i da je Božje kraljevstvo među ljudima, iako nije još uvijek u potpunoj sili – ispunilo se starozavjetno Božje obećanje. To iskustvo susreta s Bogom i čudesnim prizorom neba i uskrsnuća učinilo je od Isusovih učenika svjedoke. Ali tek nakon Isusova uskrsnuća i silaska Duha Svetoga. Isusovo preobraženje je ohrabrilo učenike. Sada su upravo vidjeli s kim imaju posla. Isus nije samo običan čovjek, nego on je i Bog. Koliko su to mogli shvatiti i usvojiti?

Izgleda da je i Petar malo omekanio. Njegovo je priprosto ribarsko srce postalo izvorom lijepih riječi. Nije se više grubo ponašao prema Isusu kao što znamo iz drugih dijelova Evanđelja. „Učitelju, dobro nam je ovdje biti!“ To su riječi oduševljenja i povjerenja. Tako visoka gora koja je nalik pustinji povlašteno je mjesto susreta s Bogom. Visoka gora je najava još jedne pobjede. Na Golgoti Isus je pobijedio zauvijek Sotonu i oprao čovjeka svojom krvlju. Golgota nas podsjeća na starozavjetno brdo na kojem je Abraham trebao žrtvovati svojega sina Izaka. No Bog je dopustio tu kušnju kao bi isprobao Abrahamovu vjeru i nije dozvolio ubiti dijete. Na Golgoti Bog dozvoljava da čovjek ubije njegova ljubljenoga Sina! To je Božja „drama“, kao bi spasio roba darovao je svog Sina. Sve što Bog očekuje od čovjeka je slušanje njegova Sina: „Slušajte ga!“

I dok osluškujemo Isusove riječi često prolazimo kroz pustinju penjući se na visoku goru. Tu se događa osobno iskustvo susreta s Isusom, to će reći sa živim Bogom. To je trenutak kada čovjek osjeća po svome tijelu trnce iako Boga ne vidi. Nije riječ o osjećaju nego o dubokim uvjerenju. Nažalost, između pustinje i visoke gore trnci nestaju. Život nas umara. Ništa se ne zbiva onako kako mi bismo to htjeli. To nam oduzima volju za životom. I dalje osjećamo nasrtaje zloga duha. I što onda? Marko je slikovito opisao penjanje na visoku goru nakon šestog dana. To me podsjeća ne nedjeljno okupljanje na euharistiju, gdje svatko ima pravo u zajedništvu pristupiti živomu Bogu. Svaka je nedjelja najava našega uskrsnuća. Isus svojim preobraženjem mijenja i mene. Ni jedan kozmetički salon ne preobražava čovjeka tako kako to može učiniti Božja milost. Kršćanin po krštenju već je preobražen, no u hodu u vjeri bijela haljinica, znak preobraženja, često se zaprlja. Zato tražimo Isusove lice među nama, u njegovoj riječi, u sakramentima, kako bi se zajedno s nama preobrazio čitav svijet. Prema tome svaka nas misa preobražava, a Isus svojim preobraženjem nas ohrabruje.

 

Pater Arek Krasicki

 

 

{fshare}

 

 

PODIJELI