jedemo istu hranu
i tupo se gledamo
gazimo istu zemlju
i ljuto se znojimo
gorimo istim željama
kaskamo za istim čežnjama
gledamo se očima
koja plamte istim žarom
tonemo u ista pitanja
dičimo se istim kvarom
puni smo iste životne snage
koja struji istim uvirima
kad nas nestane
s grmova trnja
utonut ćemo u nama nepoznato
koje je bilo
i bit će isto
Krešimir Čepo