Iz stoljeća –
pod kraljevima i tuđim vladarima
o slobodi i pravici učismo
– u stoljeće
zakinuti u svojim pravima
kao zrelo žito na zemlju polijegasmo
zmijskim stiskom zagrljeni
u samoću se svoju zbismo
jarke i grobove pod zadahom
što vonja izdajom iskapasmo
i prestali do danas za Zrinskim i Frankopanom,
Kvaternikom…i Radićem…
brisati suze nismo
u potjerama il’ s povezima na očima
zakinuti mučki za Istinu
al’, gle, čuda! Hrvatski barjak
između lokava krvi niknuo
pod Tuđmanom.
Iz stoljeća –
pod kraljevima i tuđim vladarima
zaboravili riječi pjesme nismo
– u stoljeće
kad ogulismo klečanjem koljena
i znječismo prste od moljenja
za usnulu među oblake domovinu
– jedne za drugima dok je
Sinove svoje na Golgoti gubila
napuštena i zaboravljena
ranjena nemilošću ljudskom
u bijegu pred svojim progoniteljima
Ona živi!
Samo pogleda uprta na pusta polja
koja pjevuše pjesmu mrtvima
tako nježnu da se nebo rasplakalo
al’ ljudsko srce pomaknulo
ispod kamena nije
ni kroz stoljeća.
Nela Stipančić Radonić
