Propovijed povodom 3. nedjelje po Bogojavljenju
Danas obilježavamo 3. nedjelju po Bogojavljenju koja je posvećena iskrenosti i kontroli govora.
Govor, koji svakodnevno koristimo i koji je naš neizostavni dio, nas definira kao misaona bića. Govorom, ako smo iskreni, iskazujemo naše misli, želje, znanje, talente, raspoloženje, emocije, odnosno ono što uistinu jesmo. Razotkrivamo se, u većoj ili manjoj mjeri. S druge strane, ako smo u verbalnom izražavanju neiskreni, pokazujemo iskrivljenu verziju sebe, ono što nismo u nikakvom pogledu, no jedno je sigurno – verbalnom neiskrenošću, bez obzira o sadržaju našeg izlaganja, lažemo sami sebe.
Sposobnost govora a time i verbalnog izražavanja s kojom se rađamo prvenstveno je Božji dar nama, da izrazimo prave sebe. Pravilnim korištenjem tog dara, otkrivamo ono što mi uistinu jesmo, ne samo drugima nego i sebi. Također, pravilnim korištenjem dara govora možemo pozitivno utjecati na druge ljude, motivirajući ih da promijene svoje živote u svakom pogledu. Riječima tješimo i utjeha smo ljudima kojima je potrebna naša pomoć u, za njih teškim trenucima. Govorom imamo jedinstvenu priliku očitovati Boga u sebi prema drugima.
Nasuprot tome, zloupotrebom dara govora, stvaramo temelj za degradacijom prvenstveno vlastite ličnosti, a potom i otežavanjem životnog puta osoba koji nas slušaju. Ogovaranjem, laganjem, klevetanjem, kritiziranjem, osuđivanjem drugih, zapravo ogovaramo, lažemo, klevećemo, kritiziramo, osuđujemo sebe. Zloupotrebom dara govora, zaboravljamo na zlatno pravilu uzroka i posljedice: „Što posiješ, to ćeš i požnjeti.“ Neminovno, sve što govorom izađe iz naših usta, bilo sukladno Bogu u nama i protiv njega, će nam se na neki način i u nekom obliku vratiti.
Zapitajmo se: na koji način koristimo svoj dar govora? Koristimo li ga isključivo za dobrobit drugih i sebe, u skladu s božanskom prirodom u nama, ili u svakodnevnici, u većoj ili manjoj mjeri, ga zloupotrebljavamo, na kakav god to način bilo? Vidimo li konkretne plodove naših verbalnih izlaganja koja su u službi Boga u nama, i vidimo li konkretne posljedice zloupotrebe naših izlaganja, te kako se s njima nosimo? Ima li u našim govornim navikama prostora za napredak?
Unatoč čudima i ostalim vidljivim znakovima, temelj javnog djelovanja Gospoda Krista je bio govor. Darom govora, u ostavštinu nam je predao svo znanje i učenje koje nam je, ako ga slijedimo, potrebno da živimo u Božjoj punini. Činom lomljenja kruha i pripadajućim riječima, govorom je izrekao posvetnu molitvu i time ustanovio najveći sakrament od sviju – svetu euharistiju. Mi, njegovi učenici, danas govorom slavimo svetu euharistiju i time nastavljamo vršiti duhovnu praksu koja nas zbližava Bogu, a koja nam je dana u naslijeđe. Pravilnom i iskrenom upotrebom dara govora, mijenjamo prvenstveno sebe, a time i svijet oko sebe. Postajemo jedno s Bogom.
Uvijek, u svakom trenutku, prije svake izgovorene riječi koju namjeravamo prevaliti preko vlastitih usana, pokušajmo se sabrati i zaključiti je li to što namjeravamo učiniti sukladno Bogu u nama. Nastojmo u svakom trenutku, dok vršimo govor, na umu i srcu imati za primjer našeg učitelja i uzora Gospoda Krista. Zamolimo Krista za dar mudrosti kod korištenja dara govora, i naš duhovni napredak u Bogu je neminovan.
