INTERVJU S MUSLIMANSKOM ZAJEDNICOM AHMADIJA

220
Foto: Pixabay

Poštovani gledatelji, ovo je intervju između portala PUT-ISTINA-ŽIVOT i muslimanske zajednice AHMADIJA.
Upoznajmo muslimansku zajednicu AHMADIJA!

1. Vaša zajednica Ahmadija, osnovana je krajem 19. stoljeća. Možete li ukratko opisati povijesni tok i napredak Ahmadijske zajednice?

 

Ahmadija muslimanska zajednica je dinamičan, brzo rastući međunarodni preporodni pokret unutar islama. Osnovana u 1889. nalazi se u 216 zemalja s desecima milijuna članova. Trenutno sjedište se nalazi u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ahmadija muslimanska zajednica je uspostavljena pod božanskim vodstvom Hazretija Mirze Ghulama Ahmada (as) kojeg Ahmadija muslimanska zajednica, sukladno proročanstvima, smatra Obećanim Mesijom i Mahdijem koji bi se trebao pojaviti. Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as) je uspostavio pokret 23. ožujka 1889. formalno prihvaćajući privrženost njegovih članova. Izvorište zajednice je Qadian, u Indiji.

Nakon smrti Hazretija Mirze Ghulama Ahmada (as), institucije kalifata (duhovna institucija nasljedstva proroka) je bila uspostavljena. Zajednica vjeruje da samo duhovno vodstvo predvođeno kalifom može ispoštovati istinske vrijednosti islama i ujediniti čovječanstvo pod jednim barjakom, kao i  za vrijeme kalifata nakon smrti Časnog Poslanika Muhameda (s.a.v.s.) u ranom formativnom dobu islama. Kada je Obećani mesija preminuo 1908. prvi duhovni vođa zajednice i nasljednik Mesije je bio izabran.

Prvi nasljednik hazretija Mirze Ghulama Ahmada (as) je bio Hazreti Maulvi Noor-u-din (ra), čuveni učenjak i poznavatelj Časnog Kur’ana. 1914 naslijedio ga je Hazret Mirza Bashir-u-din Mahmood Ahmad (ra) – čuveni učenjak islamskih studija kao i vrsni poznavatelj ostalih religija. Vodio je zajednicu 51 godinu i uspostavio čvrste temelje Ahmadijske zajednice kao međunarodne zajednice. Treći nasljednik je bio Hazreti Mirza Nasir Ahmad (ra), istaknuti edukator, koji je ostavio dubok trag svojim djelovanjem u Africi. 1982. Hazreti Mirza Tahir Ahmad (ra) je bio izabran za četvrtog nasljednika. Tokom njegova vodstva, prenio je divna islamska učenja islama u 21. stoljeće na istinski globalnom razmjeru kroz mnogobrojne projekte koje je zajednica provodila i stvaranje jedinstvenog satelitskog TV kanala „MTA“. Ahmadijska zajednica sada prolazi kroz još jednu zlatnu eru petog kalifa, Hazretija Mirze Masroora Ahmada (atba). On je posvetio svoj život kako bi osigurao da se islam percipira i cijeni u svojem „čistom“ tj. izvornom obliku – kao religija mira.

Govoreći o trenutnoj situaciji Ahmadije u Europi, Ahmadija ima najveću džamiju u zapadnoj Europi, u Londonu i domaćin je najvećeg godišnjeg muslimanskog okupljanja u europskim zemljama poput Njemačke ili Engleske, poznate pod nazivom Jalsa Salana (godišnje okupljanje) s oko 40 tisuća sudionika svake godine.

Ahmadijska zajednica emitira 24- satni TV kanal MTA (Muslimanska Televizija Ahmadija). Trenutno se sastoji od više kanala preko satelita ili ostalih servisa za praćenje i emitiranje programa poput MTA Al-Arabiyya za arapske govornike ili MTA Afrika za ljude koji žive u Africi.

Ahmadija ima vlastitu humanitarnu organizaciju Humanity First koja je aktivna u više od 60 zemalja i pomaže ljudima u potrebi bez obzira na religiju, rasu, boju, uvjerenja, nacionalnu ili etničku pripadnost. Humanity First je također aktivna u Hrvatskoj i često pokreće projekte u suradnji s lokalnim organizacijama.

Ahmadija slijedi islam u svojem čistom izvornom obliku, te ne predstavlja novu religiju. To je najbrže rastuća zajednica u modernom dobu i obilježava preporod islama u posljednjim danima. Njezina poruka „Ljubav za sve, mržnja za nikoga“ duhovno hrani i podupire rast zajednice na sve širem području. Ahmadija organizacijski implementira i stvara osjećaj jedinstva i suosjećanja na globalnoj razini. U ovo doba nitko drugi nije uspio to tako uspješno aktualizirati. Neka nam Bog pomogne da koračamo putem ka jedinstvu s Njime.

2. Kako biste, u nekoliko glavnih točaka, predstavili osnovno učenje Islama, prema Kur’anu Časnom?

Časni Kur’an poučava da postoji samo jedan Bog i da nema drugog Boga pored Njega. Islam naglašava vjeru u anđele, u sve Proroke, u Svete knjige, u Sudnji dan i dobro i zlo. Riječ islam doslovno znači „mir“ i daje smjernice o načinima sjedinjavanja s Tvorcem i njegovim stvorenjima kako bi se uspostavio mir na zemlju.

Časni Kur’an otkriva visoki moral i duhovne vrijednosti. Ohrabruje međureligijski dijalog, i marljivo inzistira na uklanjanju nesporazuma među svim vjerama. Zastupa mir, međusobno poštovanje, ljubav i shvaćanje među sljedbenicima raznih vjera. Čvrsto nalaže da ne smije postojati prisila u pitanjima vjere. Strogo odbacuje nasilje i terorizam u bilo kojem obliku i pod bilo kakvim izgovorima.

Ukratko, temeljna poruka Časnog Kur’ana, islama i Ahmadijske muslimanske zajednice je : „Ljubav za sve i mržnja za nikog“.

 

3. Poznati ste u svijetu po Vašim pacifističkim stavovima i humanitarnim aktivnostima (HUMANITY FIRST) te širenju suradnje i zajedništva s ostalim religijama u svijetu uključujući kršćane! Recite nam nešto o tome!

Promicanje vjerskog dijaloga

Osnovnu tradiciju Ahmadijske zajednice čini vjerski dijalog. To je osnova koju čine razmjena vrijednosti, mišljenja i učenja, a ujedno je i temeljni dio Časnog Kur’ana.

Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as) je osnivač Ahmadijske zajednice, u samom početku uložio je mnogo napora promičući vjerski dijalog među klerom iz Indije ali i šire.

Na primjer, tokom njegova života, predložio je kraljici Viktoriji da organizira svjetsku vjersku konferenciju u Londonu, pošto je bila carica velikog dijela svijeta te su sljedbenici mnogih religija živjeli pod njenom vlašću. Iako se to nije moglo dogoditi tokom njegova života, čak ni za vrijeme života kraljice Viktorije, Konferencija svjetskih religija, održana 1924. pod pokroviteljstvom Britanskog Carstva u Londonu je bila upravo ono što je on predložio nekoliko desetljeća prije.

Kako bi prisustvovao na konferenciji,  njegov nasljednik, ujedno i njegov sin, Hazreti Mirza Bashiruddin Mahmud Ahmad (ra), putovao je od Kadijana do Londona kao predstavnik islamske Ahmadije, te je tamo pružio svoj govor. Govor je održao pod nazivom „Ahmadija – istinski Islam“, te je bio srdačno prihvaćen od svih prisustvujućih, i uz posebne pohvale cijenjenog Sir Dennison Rossa koji je predsjedao sjednicom.

Ahmadija muslimanska zajednica nastavlja svoje bogato iskustvo i povijest promicanja međuvjerskog dijaloga. Pod vodstvom trenutnog čelnika Ahmadije muslimanske zajednice, Hazretija Mirze Masroora Ahmada (atba), Ahmadija organizira konferencije pod nazivom „Mirovni simpozij“ u mnogim zemljama. Predstavnici svih religija i članovi ostalih vjerskih zajednica su pozvani kako bi dijelili svoja razmišljanja, kao i učenja, o postizanju mira u svijetu. Osim toga, Ahmadijske zajednice održavaju mnoge druge aktivnosti na međunarodnoj razini s ciljem promicanja vjerskog dijaloga. MTA-TV kanali (Muslimanska televizija Ahmadija) također su bitan dio promicanja vjerskog dijaloga. Postoje različiti prijenosi na više svjetskih jezika poput urdua, engleskog, francuskog, arapskog, bengalskog i mnogim drugim jezicima. Još jedno važno sredstvo u promociji mira Ahmadijske zajednice je distribucija literature. To je uobičajena praksa svih ahmadijskih misija diljem svijeta. U Hrvatskoj Ahmadija također distribuira literaturu povodom raznih okolnosti i zbivanja, poput sajmova knjiga. Neke knjige mogu se kupiti po simboličnim cijenama, a mnoštvo, tj. većina knjiga, besplatno je. Naš ured je otvoren 6 dana u tjednu. Ahmadija u Hrvatskoj je osnovana s ciljem suradnje s ostalim vjerama i vjerskim zajednicama kako bi zajedno promicali mir u društvu

Zbog toga je motto Ahmadijske muslimanske zajednice: „Ljubav za sve mržnja ni za koga“.

Praktični rezultat ovog slogana je organizacija „Humanity First“. Obećani Mesija (as) je rekao: „Ako član moje zajednice ne spasi život napadnutog kršćana, on sigurno ne pripada mojoj zajednici“.

Čvrsto je uvjerenje Ahmadija, prema učenju Islama, da su čovječanstvo i vrijednosti pojedinca bitni u društvu. Dakle, ne dopuštaju se razlike ili diskriminacija prema nikome. Sva ljudska bića su jednaka i vrijedna, svaka duša je važna. Stoga, mi moramo djelovati s poštovanjem i uvažavanjem kako bismo postigli ljubav i suosjećanje jedni s drugima.

Primjer ovakve ljubavi prema dijeljenju se može naći u radu humanitarne organizacije Humanity First u Hrvatskoj, i njenog djelovanja za vrijeme Adventa u Zagrebu 2018. Humanity First u suradnji s Malim Zmajem i Rehabilitacijskim centrom je uspješno završio projekt, pritom pomažući 160 potrebitih obitelji s prehrambenim paketima te ostalim potrepštinama kako bi te obitelji mogle kvalitetnije provesti blagdane. Ahmadije za to vrijeme (kao članovi Humanity First) nisu primili nikakva sredstva u obliku donacija. Projekt je privukao pozornost medija, te je čak rezultirao i kratkotrajnom dokumentarnom reportažom, emitiranom na HRTu i Jabuka TVu. Humanity First konstantno stremi prema tome da podijeli svoj temeljni motiv rada s ostalima, a to je stavljanje čovječanstva ispred svega ostalog, te naglašavanja ljubavi prema svakoj osobi kao jedinog pouzdanog načina borbe protiv mržnje u svijetu.

4. Status Isusa (as) u Islamu?

Islam je religija koja zahtijeva vjeru u sve božje proroke, uključujući i Isusa (as), ne samo u proročanstvo koje nam je prenio Muhamed (s.a.v.s.) (Kur’an 2:137)[1]

Sveta knjiga Islama, Kur’an, detaljno prenosi životnu priču Isusa (as), uključujući njegovo rođenje, misiju i svrhu kao proroka Izraelcima, i naposljetku, njegovo razapinjanje na križ. Muslimani vjeruju da je ova priča u skladu s Biblijom. Dapače, cijelo poglavlje u Kur’anu nazvano je prema majci Isusa (as) (Poglavlje 19 – Maryam).

5. Rođenje Isusa (as)

U Islamu, Marija je opisana kao pobožna i pravedna žena koja simbolizira vjernike blagoslovljene božjim nadahnućem. Islam potvrđuje djevičansko rođenje Isusa i potpuno odbacuje suprotne tvrdnje o njegovu rođenju izvan braka.

Budući da Islam prepoznaje djevičansko rođenje Isusa (as) kao božje čudo, ipak ga ne smatra neprirodnim; zakoni prirode se nikad ne mogu prekršiti. Time se samo odražava čovjekova nemogućnost potpunog razumijevanja znanosti u pozadini raznolikih prirodnih fenomena. Mnogobrojni znanstvenici su objasnili djevičanska rođenja.

U Islamu se djevičansko rođenje Isusa (as) ne tumači kao znak njegove božanske naravi, već ga se smatra ljudskim bićem (Kur’an 19:31).

6. Božanska priroda Isusa (as)

Islam predstavlja Isusa (as) kao čovjeka koji je vjerovao u jedinstvo i nedjeljivost božju (Kur’an 3:52). Muslimani smatraju doktrinu Božanske prirode Isusa (as) i Svetog Trojstva kao kasnije izmjene Isusova učenja. U Novom zavjetu postoji mnogo dokaza koji  u više navrata proturječe doktrini božanske prirode Isusa (as), te ukazuju na to da je Isus (as) bio samo ljudsko biće koje je Bog odabrao da obnovi vjeru Njegova naroda. Isus (as) je uvijek govorio za sebe da ga je Bog poslao (Ivan 17:3)[2] i njegovi su ga sljedbenici također smatrali čovjekom poslanim od Boga (Kur’an 19:37; Djela apostolska 2:22, Ivan 3:2[3]).

Njega su, bez ikakve sumnje, zvali božjim sinom, ali u metaforičkom smislu taj naziv se je koristio za sve božje poslanike (Matej 5:9; Izlazak 4:22[4]). Doslovno shvaćanje „božjeg sina“ kao božanskog bića, a s time i naknadan razvoj dogme Svetog Trojstva su posljedice širenja helenističkog utjecaja na kršćanstvo. Upotreba riječi „božji sin“ iz semitskih jezika bila je pogrešno shvaćena i zaboravljena, a prijepori oko egzaktnog statusa Isusa su izbili u ranoj povijesti Crkve.

Isus (as) molio se Bogu poput svih ostalih bogobojaznih pojedinaca (Luka 5:16[5]) i obavljao je duhovne vježbe poput posta (Matej 4:2)[6]. Nadalje, Isus (as) nije imao spoznaja o budućnosti (Marko 13:32)[7], jer samo božanska bića posjeduju savršeno i potpuno znanje.

7. Isusova (as) misija

Misija Isusa (as) bila je ograničena na djecu Izraela (Kur’an 3:50; Matej 10: 5-6; 15:24[8]). Poslan je od Boga kako bi oživio vjeru u istinski duh Tore u srcima Izraelaca i pročistio je od bilo kakvih nesporazuma o Božjem zakonu. On je pročistio i ponovno oživio Judaizam. Pošto je Isus (as) bio Mojsijev (as) sljedbenik, on nije odbacio ili mijenjao Mojsijev Zakon. On je došao tek kako bi ispunio Zakon (Matej 5:17)[9]

8. Isusova čuda

Časni Kur’an spominje nekoliko čuda Isusa (as), uključujući njegovu sposobnost da stvara ptice, njegovu sposobnost da izliječi gubave i slijepe, i da vraća mrtve u život. Sposobnost stvaranja ptica zapravo predstavlja metaforu kojom se opisuju obični ljudi koji su prihvatili Isusovo (as) učenje i time su duhovno transformirani u ptice koje lete u visoka duhovna prostranstva iznad svih svjetovnih briga. Njegove iscjeliteljske moći mogu se shvatiti u duhovnom smislu. Vratio je vid onima koji su bili duhovno slijepi, i podario je život onima koji su bili duhovno mrtvi. Isus (as) je posebno navodio duhovno sljepilo Farizeja koji su, izuzev ostalih oboljenja, bili licemjerni po naravi.

Doista, prema islamskom učenju, svi božji poslanici bili su duhovni iscjelitelji jer su liječili gluhost, nijemost i slijepost nevjernika (Kur’an 2:19)

9. Razapinjanje Isusa (as)

Nevjernici u Isusa (as) htjeli su prikazati njegovu smrt na križu kao prokletstvo, u skladu s onim što je izjavljeno u Ponovljenom zakonu 21:23: „Neka ne ostane truplo njegovo preko noći na drvetu! Isti još dan moraš ga pokopati, jer je proklet od Boga tko je obješen. Ne oskvrni zemlje, koju ti Gospod Bog tvoj, daje ga baštinu!“. Njegova smrt na križu bi, dakle, ukazala da je lažni Mesija. Islam se suprotstavlja toj tvrdnji da je Isus (as) umro na takav način, tj. smrću koja bi ukazivala na božje prokletstvo.

Ahmadijski muslimani vjeruju da je Bog namjerno uništio planove Isusovih (as) nevjernika. Iako su pribili  na križ, on nije umro na njemu.  U nesvjesnom stanju uklonjen je s križa (Kur’an 4:158). U Evanđelju se također nalaze mnogi dokazi njegova bijega iz prokletstva smrti na križu.

Prema Islamu, Isus (as) nije propovijedao spasenje iskupljenjem grijeha njegovom smrću na križu. Ova filozofija kojom se netko iskupljuje za grijehe drugih je jasno odbijena i u Starom Zavjetu (Ponovljeni zakon 24:16, Ezekiel 18:2 i 20)[10]

Ahmadijski muslimani vjeruju da je Isus (as) bio zbrinut od strane njegovih predanih sljedbenika nakon njegova otklanjanja s križa. Smješten je u grobnicu gdje se je oporavio od mučenja. Evanđelje također opisuje kako je Isus (as) još bio u svom tijelu nakon izlaska iz grobnice (Luka 24:39)[11]. Analiza perioda nakon razapinjanja, opisana u Evanđelju, otkriva da je Isus živio prikrivenim tj. zatajnim životom. Žurno je otputovao od mjesta pribijanja na križ (Kur’an 23:51; Matej 28:10; Marko 16:7)[12]

10. Migracija na istok

Ahmadijski muslimani vjeruju da je tjelesno uzašašće Isusa (as) kasniji dodatak. Pojam „raja“ korišten je za stanje duhovnog blaženstva u kojem uživaju pravednici nakon života.

Isus (as) je poslan izgubljenim ovcama kuće Izraela (Matej 15:24)[13]. Od 12 izraelskih plemena, samo dva bila su u području u kojem je propovijedao Isus (as). Ostalih deset plemena, kao rezultat progona, nastanio se u istočnim zemljama, posebice u Afganistanu i Kašmiru. Bilo je krajnje nužno za Isusa da migrira na istok kako bi ispunio svoju misiju.

Postoji ogroman broj dokaza da su narodi Afganistana, Kašmira i susjednih regija, izraelskog podrijetla. Njihov vanjski izgled, jezik, folklor, običaji i festivali idu u prilog tezi o izraelskom nasljeđu. Dokazi također dolaze i od nazivlja koja daju njihovim selima, spomenicama i drevnim povijesnim djelima i napisima.

11. Isus u Indiji

Prisutnost Isusa (as) u Indiji zabilježena je u drevnoj indijskoj literaturi, i Kašmirskim zapisima. Isus (as) je došao u Kašmir iz Svete zemlje tijekom vladavine Raje Gopadatta (49-109) kako bi obznanio svoje proročanstvo Izraelcima. Poznavali su ga kao Yusu (Isus) od djece Izraelove. Zabilježeno je kako je velik broj ljudi prepoznao njegovu svetost i pobožnost, te su postali njegovim učenicima.

12. Isusova grobnica

Prema Ahmadijskim muslimanima, Isusova (as) misija je bila završena. Umro je prirodnom smrću u približnoj dobi od 120 godina u Kašmiru, u Indiji (Hadis: Kanzul Imal). Isusova grobnica, poznata kao grobnica proroka Yus Asafa, i dalje postoji u Khanyar četvrti grada Srinagara u Kašmiru. Mjesto je bilo obožavano stoljećima, a lokalni stanovnici grobnicu zovu Rauzabal, što znači „Poštovana grobnica“.

Obećani Mesija Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as) raspravljao je o tom Isusovu putovanju u detalje u svojoj knjizi „Isus u Indiji“. Danas možemo primijetiti kako se broj članaka i istraživačkih radova povjesničara i liječnika povećao. Svi sumnjaju u Isusovu smrt na križu ali svaki od njih potvrđuje bar neke dijelove njegova puta na istok, baš kako tvrdi Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as) u svojoj knjizi „Isus u Indiji“.

13. Kakvo je stajalište Ahmadije o Isusovu drugom dolasku – što o tome tvrdi Hazreti Mirza Ghulam Ahmad, osnivač Ahmadijske zajednice?

Ahmadijska muslimanska zajednica je jedina islamska organizacija koja vjeruje da se dugo očekivani Mesija pojavio u osobi Mirze Ghulama Ahmada (as) iz Qadiana. Govorio je kako predstavlja metaforički drugi dolazak Isusa iz Nazareta i da je Božji vodič čiji je dolazak predvidio Prorok Islama Muhamed (s.a.v.s.). Ahmadijska muslimanska zajednica vjeruje da je Bog poslao Hazretija Mirzu Ghulama Ahmada (as) kao Isusa (as) s ciljem da okonča vjerske ratove, osudi krvoproliće i ponovno uspostavi moralnost, pravdu i mir. Njegov dolazak donio je do tada nezabilježenu eru islamskog preporoda. Odvojio je Islam od fanatičnih uvjerenja i običaja žustrim promicanjem istinskog i suštinskog učenja Islama. Također, prepoznao je plemenita učenja velikih osnivača religija i svetaca, poput Zaratustre (as), Abrahama (as), Mojsija (as), Isusa (as), Krišne (as), Bude (as) i Guru Nanaka, te je objasnio kako se njihova učenja spajaju u Islamu. Sljedbenici svih velikih religija čekali su dolazak Obećanog izbavitelja u posljednjim danima, predviđenog njihovim svetim spisima. Hindusi očekuju dolazak Krišne, Židovi i kršćani očekuju dolazak Mesije, budisti dolazak Bude a muslimani očekuju dolazak Mahdija (al-Imam al-Mahdi) i Mesije. Pod Božjim vodstvom Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as) obznanio je svijetu važno otkriće da će se, u stvari, pojaviti samo jedna osoba koja će predstavljati sve obećane izbavitelje, te da će se čovječanstvo u konačnici dovesti pod okrilje jedne univerzalne religije. Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as), osnivač Ahmadijske muslimanske zajednice, tvrdio je da je on Obećani izbavitelj kojeg su čekale razne religije diljem svijeta.

14. Neki znaci dolaska Mesije iz svetih spisa

Kršćanstvo:

U Bibliji Isus (as) je govorio o ratovima i glasinama o ratu tijekom dolaska Mesije. Govorio je kako će se nacija dići protiv nacije, i kraljevstvo protiv kraljevstva te da će uslijediti sveopća glad, mnogobrojne pošasti i potresi na raznim mjestima (Matej 24:3-7)[1]

Prvi i drugi svjetski rat, te trenutna zbivanja diljem svijeta dovoljan su dokaz ispunjenja tih predviđanja. Također, Isusov (as) opis stanja vjere tijekom Sudnjeg dana jasno uprizoruje drugi dolazak. Isus je rekao:

„A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni!“ (2. Timoteju 3:1-5)

Nije li to odraz onoga što opažamo u današnjem društvu? Biblija također opisuje mjesto drugog dolaska Isusa (as).

„Jer kao što se munja pomoli na istoku i zasja do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina čovječjega.“ (Matej 24:27)

Islam:

U Kur’anu se spominje drugi dolazak Mesije nakon Časnog Poslanika Muhameda (s.a.v.s.). Tamo piše:

„On je Taj koji je poslao jednog uzvišenog Poslanika nepismenom narodu između njih, on im uči Njegove ajete, i čisti ih, i uči ih Knjizi i mudrosti, iako su prije toga bili u očitoj zabludi; i drugima (je njega poslao) međi njima koji im se još nisu priključili. On je Moćni, Mudri“ (62:3-4)

Ovaj stih opisuje dolazak Časnog Poslanika Muhameda (s.a.v.s.) nepismenim Arapima onog vremena. Ali na kraju stiha spominje se osoba koju Časni Poslanik (s.a.v.s.) i njegovi bliski sljedbenici još nisu sreli. Zbog toga što njegovi sljedbenici nisu poznavali Osobu spomenutu na kraju stiha, jedan od njih je u više navrata pitao Časnog Poslanika (s.a.v.s.) o kome se radi, tj. tko je obećani izbavitelj? U to vrijeme Salman, iz Perzije je sjedio do Časnog Poslanika (s.a.v.s.). Časni Poslanik (s.a.v.s.) se okrenuo prema njemu i prislonio ruku na njegovo rame, te izjavio da čak ako vjera i napusti Zemlju do Plejada, ostati će jedan čovjek koji će obnoviti vjeru i vratiti je na Zemlju (Bukhari).

U jednom drugom slučaju, Sveti Prorok Islama (s.a.v.s.) opisao je stanje Islama za nadolazeća stoljeća. Rekao je da će Islam cvjetati tri stoljeća nakon njegove smrti, a nakon toga će doživjeti pad koji će trajati sljedećih 1000 godina. Potom će doći Mesija i obnoviti Islam do svoje početne slave. Rekao je: „Doći će do pada vjere u religiju i od Islama neće ostati ništa osim njegovog imena, i od Svetoga Kur’ana neće ostati ništa osim njegovog teksta. Džamije, iako pune štovatelja, bit će bez vodstva. Vjerski učenjaci bit će najgora stvorenja pod nadstrešnicom Neba.“ (Mishkat-ul Masabih, str. 88 & Kanaz-ul Ummal, 6. svezak str. 43).

Kao što smo vidjeli Biblija određuje istok kao mjesto drugog dolaska Mesije, a iste dokaze nalazimo i u Hadisima, izrekama Časnog Poslanika (s.a.v.s.). On je rekao da će Mesija doći sa Istoka (Ibn Majah). U nekim izrekama Svetog Proroka (s.a.v.s.) čak se spominje da će narod Mesije dolaziti iz Indije. Časni Poslanik (s.a.v.s.) je rekao da će se: „Narod dići sa istoka i ostale obavijestiti o mjestu iz kojeg dolazi njihov vođa Mahdi, te će time objaviti svoju odanost i potporu njegovom pozivu“ (Bihaarul Anwaar Svezak 13. str. 21 i Abu Daud Svezak 2. Bab Khoroojil Mahdi i Ibn Maja, tiskano u Kairu, str. 519).

Nadalje, zabilježeno je da će Mahdi započeti sa svojim pohodom za obnovu običaja koje je uspostavio Časni Poslanik (s.a.v.s.), i on će ukinuti sve inovacije i suvremena božanstva koja su posvećena učenjima vjerskih vođa i učenjaka, na što će ga oni optužiti da želi upropastiti njihovu vjeru i muslimansku zajednicu i ustati će protiv njega te će ga proglasiti nevjernikom.“ (HuJajul Karamah, str.363, Nawab Siddique Hasan Khan)

U potpunom suglasju s gornjim proročanstvima svih svetih spisa, Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as) izabran je Božjom voljom kao Obećani Mesija i Mahdi, Svjetski obnovitelj četrnaestog stoljeća muslimanske ere. Pojavio se istočno od Damaska i proglasio se podanikom Časnog Poslanika (s.a.v.s.) te nije imao nikakvih drugih vlastitih motiva ili ciljeva, već samo da slijedi put i misiju Hazretija Muhameda (s.a.v.s.). Također, rekao je: „Onaj tko me želi odvojiti od Hazretija Muhameda Mustafe (s.a.v.s.) ne može razumjeti mene i ne može imati ispravan pogled na moju misiju“.

Objašnjavajući svrhu njegova dolaska Hazreti Mirza Ghulam Ahmad je rekao:

„Kad je Svemogući Bog vidio da je svijet prepun bezakonja, prijestupa i pogrešaka, podigao me da ga izvučem iz ovog stanja propasti i naredio mi da propovijedam istinu i preuzmem svijet od zla u koje je pao. Dakle, točno u vrijeme kada se trinaesto stoljeće hidžre bliži kraju i svijet je ušao u četrnaesto stoljeće, najavio sam svoju misiju u poslušnosti prema Božjim zapovijedima i svojim riječima i spisima dao do znanja ljudima da sam Reformator koji je obećao da će se pojaviti na početku četrnaestog stoljeća kako bih obnovio vjeru, tako da bih na zemlji trebao ponovo uspostaviti vjeru koja je nestala s  njena lica, a Bogom ojačan mogao bih privući svijet snažnom privlačnošću Njegove ruke ka istinskoj vrlini, pobožnosti i pravednosti i ukloniti prevladavajuće pogreške u nauci i praksi.“ (Svezak 1. Review of Religions 1903.)

Proglasio je da postoji samo jedan Bog i da su sva ljudska bića njegova stvorenja. Religija Islama predstavlja pokornost Bogu i ona se nikome ne nameće jer su svi ljudi slobodni da izaberu što ih čini sretnima. On nije samo osudio rasizam i nasilje već je i osudio sve oblike nasilja i terorizma, bez obzira na cilj. Držao je govore i napisao preko 80 knjiga na arapskom, perzijskom i Urdu jeziku, razlažući učenja Časnog Kur’ana i otvarajući vrata vjerskom dijalogu s ciljem stvaranja atmosfere dobre volje između raznih religija.

Pristup njegovim knjigama je slobodno dostupan na stranicama www.alislam.org (tamo možete naći veliku zbirku radova na engleskom i Urdu jeziku), neke od hrvatskih prijevoda na alislam.hr i prijevode na druge jezike na nekoliko drugih internetskih stranica Ahmadijske zajednice u ostalim zemljama.

15. Velik broj muslimanskih zajednica diljem svijeta zapravo prezire Vašu zajednicu, nazivaju je sektaškom, također koriste oružje protiv vas! Objasnite nam taj fenomen i koja je osnovna razlika između učenja islama kako ga percipira Vaša zajednica i ostatka islamskog svijeta?

Istina je da se većina muslimana ne slaže s gledištem Ahmadijske muslimanske zajednice, dapače čak ih nazivaju ne-muslimanima. Imaju li pravo na takve izjave, to je u potpunosti drugo pitanje.

Ali sagledajmo argumente kako bismo razumjeli tu dilemu. Kategorizirat ću ovu diskusiju u tri dijela. Prvi dio će pokriti zajednička stajališta, drugi dio će ilustrirati razlike između Ahmadijske muslimanske zajednice i ostalih muslimana dok ću u trećem dijelu govoriti o progonu Ahmadije, koji proizlazi iz takvih razilaženja.

Započnimo sa sličnostima, svi muslimani vjeruju da postoji samo jedan Bog i da nema drugih bogova pored Njega. Muslimani vjeruju da je Časni Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) glasnik Allaha Svemogućeg i da islam predstavlja najčišći oblik ljudskog spasenja. Svi muslimani vjeruju da će islam nastaviti ispunjavati čovjekove duhovne potrebe. Svi muslimani vjeruju da je Zakon kojeg je otkrio Časni Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) nepromjenjiv, također, vjeruju da je Kur’an nepromjenjiv i savršen u svom obliku. Muslimani vjeruju da izreke Časnog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) nose sa sobom iznimnu vrijednost i autoritet.

Unatoč navedenim sličnostima, i dalje postoji jedna temeljna razlika koja razdvaja Ahmadijsku muslimansku zajednicu od ostalih muslimana – to je pitanje islamskog preporoda u kasnijim danima i dolaska Mesije. Sve ostale razlike proizlaze iz tog glavnog problema.

Pozadina:

Ahmadije vjeruju da, u skladu s proročanstvima danima u Kur’anu, izrekama Časnog Poslanika (s.a.v.s.)  kao i ostalim vjerskim tekstovima, Obećani Mesija i Mahdi su se manifestirali u osobi Hazretija Mirze Ghulama Ahmada (as), rođenog 1835. u Kadijanu, u Indiji. Ostali muslimani ga ne prihvaćaju, ali i dalje (u nekom obujmu) čekaju dolazak Mesije.

Zbog tog poricanja, iznose argumente kako bi falsificirali tvrdnje hazretija Mirze Ghulama Ahmada (as) te ga nazivali Ahmadije lašcima, i naposljetku ih prognali iz kruga islama.

Dakle, što je konkretno predmet diskusije napuštanja Ahmadije:

Razlika br. 1

Ne-Ahmadijski muslimani:

Svi muslimani vjeruju da će se u kasnijim danima, pojaviti veliki reformator, Mesija i Mahdi, te islamu vratiti prijašnju slavu. Ne-Ahmadijski muslimani vjeruju da Isus (as) nije umro na križu već se tjelesno uzdigao do neba (dok neki muslimani vjeruju da Isus (as) nikada nije ni bio stavljen na križ), i da će se vratiti kao Mesija u kasnim danima. Također, tvrde da će on proširiti islam mačem i voditi rat protiv nevjernika.

Ahmadijski pogled:

Ahmadijci vjeruju da je Isus (as) stavljen na križ, ali nije umro na njemu. Nije bio pri svijesti kada su ga uzeli s križa, a preminuo je, poput ostalih proroka prije njega, prirodnom smrću i nije se tjelesno uzdigao na nebo.

Ahmadijska zajednica tumači Isusov drugi dolazak na isti način kojim je Isus (as) tumačio proročanstvo drugog dolaska proroka Ilije (as). Isus (as) je rekao da se Ilija neće vratiti u tjelesnom obliku, već da će se drugi čovjek pojaviti u duhu Ilije. Tu osobu je Isus opisao kao Ivana Krstitelja. Na isti način Ahmadija shvaća da je Obećani Mesija Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as) ispunio duh i karakter Mesije nagovještenog u svim spisima. Ahmadije vjeruju da misija nadolazećeg Mesije neće biti ubijanje nevjernika, već da će se borba voditi argumentima i riječima koje će, u konačnosti, ujediniti čovječanstvo pod jednim barjakom. Ahmadija odbija lažni koncept krvavog rata.

Razlika br. 2

Između Ahmadija i velikog broja drugih muslimana postoji veliko nesuglasje oko tumačenja konačnosti Časnog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) – „Khataman – Nabiyyin“ (Pečat proroka) koji se spominje u Časnom Kur’anu – koji se spominje u ovom stihu Kur’ana: „Muhammed nije otac nijednog od vas ljudi, nego Allahov Poslanik i pečat Vjerovjesnika; a Allah ima dobro znanje o svim stvarima.“ (33:41)

Ne-Ahmadi muslimani tumače stih „da ne može postojati nijedan Prorok nakon Časnog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.)“ na način da su vrata otkrivenja nakon njega zauvijek zatvorena tj. da Allah više nikad neće govoriti svojim podanicima.

(Prijevod „Khataman Nabiyyin“, prema arapskim rječnicima, glasi: najbolji od svih Proroka; najizvrsniji među Prorocima; zadnje priopćenje dano Prorocima; krajnji autoritet među Prorocima; Pečat Proroka; onaj koji je sveobuhvatan i svjedoči o istini ostalih Proroka).

Ahmadi muslimani čvrsto vjeruju da im se Bog otkrio i da govori s njima danas, kao i svim ostalim Stvorenjima, kao što je govorio i prije i kao što će nastaviti govoriti do kraja vremena. Ahmadija tumači značenje pojma Pečata proroka „Khataman Nabiyyin“ kao oznaku pohvale koja pretpostavlja savršenstvo Vjerovjesništva. Ahmadi muslimani vjeruju da će se Vjerovjesništvo nastaviti, ali da se više nikada neće ponoviti Prorok koji donosi zakone, poput Časnog Poslanika Muhameda (s.a.v.s.). Nijedan drugi Prorok neće nadmašiti duhovni status Časnog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.). Svaki Prorok koji dolazi nakon njega mora biti njegov sljedbenik, prema tome, mora biti dio islamske pastve. Na isti način Isus (as) nije donio nijedan novi zakon, već je oživio Mojsijev (as) zakon na isti način kojim je Obećanom Mesiji dano Vjerovjesništvo pod Časnim Poslanikom Muhammedom (s.a.v.s.). To je jedina razumna i točna interpretacija u skladu s proročanstvima danim u Kur’anu i onima Časnog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) o drugom dolasku Mesije.

Zbog poteškoća ostalih muslimana koji pokušavaju argumentima osporiti Ahmadijino razumijevanje, radije se oslanjaju na cenzuru učenja Obećanog Mesije Hazretija Mirze Ghulama Ahmada (as) te pokušavaju zaustaviti Ahmadiju u prenošenju poruke mira i jedinstva.

Progon Ahmadija muslimana i opravdanje progona imaju duboke korijene u Proročanstvu Proroka Muhammeda (s.a.v.s.)

Prorok Muhammed (s.a.v.s.) je prorekao da će muslimani biti podijeljeni u brojne sekte tokom dolaska Obećanog Mesije (as), kao što su Izraelci bili podijeljeni u 72 sekte tokom pojave Isusa (as). Časni Poslanik (s.a.v.s.) je rekao da će postojati samo jedna razlika. Muslimani će biti podijeljeni u 73 sekte, a 72 sekte će se suprotstaviti jednoj. Ta jedna jedina sekta biti će pravednička i ispravno vođena.

U potpunosti u skladu s navedenim proročanstvom, 1974. u Pakistanu, okupilo se 73 muslimanskih sekti kako bi raspravljali o temi „Konačnosti Vjerovjesništva“ i o „Pečatu proroka“. Na kraju tih konferencija sve 72 sekte složile su se protiv Ahmadije i proglasile Ahmadiju ne-muslimanskom. Odluka zabilježena u narodnim i međunarodnim novinama spominje da nikada u 1400. godina povijesti islama nije zabilježen takav konsenzus islamskih klerika, kao tog dana kada su se 72 islamske sekte ujedinile i proglasile 73. ne-islamskom.

Ustvari, nijedna od tih sekti nije mogla argumentirano osporiti tvrdnje Ahmadijinih klerika. Svi muslimani su svjesni narednih zapovijedi:

U Časnom Kur’anu se jasno spominje da ne postoji prisila po pitanjima vjere i uvjerenja (2:257). Prema izrečenom ne postoji mogućnost alternativne interpretacije. Također u hadisima, izrekama Časnog Poslanika (s.a.v.s.), zabilježeno je da je rekao kako svatko tko naziva druge nevjernicima, zapravo je sam nevjernik, jer nitko osim Boga ne postaje status vjere u nečijem srcu. Drugim riječima, odluka da se Ahmadije proglase ne-muslimanima je suprotna osnovnim islamskim učenjima i dokazuje neispravnost optužbi ostale 72 sekte. Ipak, dokazuje ispravnost proročanstva Časnog Poslanika (s.a.v.s.).

Kao rezultat ove odluke, u ustav Pakistana dodana je stavka koja proglašava Ahmadije ne-muslimanima, te im nije dopušteno da se deklariraju kao muslimani u javnim mjestima bez rizika od kazne.

Propis XX  – izrabljivanje vjerskih pitanja

„Propis XX“ je propis Pakistanske vlade koji je donesen pod režimom generala Muhameda Zie-ul-Haqa 26. travnja, 1984. a nastoji zabraniti prakticiranje islama i upotrebu islamskih termina i naziva za Ahmadijsku muslimansku zajednicu. Propis zabranjuje Ahmadijskim muslimanima javno prakticiranje islamske vjere, te im također zabranjuje korištenje islamskih tekstova za molitvene svrhe.

Propis također uskraćuje pravo Ahmadijama da koriste titule i načine pozdrava koji su specifični za islamsku zajednicu, poput: „As-salamu alaykum“ (neka je mir nad vama), zabranjuje im se i recitacija Kalima-Shahade (objave vjere u jedinstvo Boga i Vjerovjesništvo Muhammeda). Ahmadijama nije dozvoljeno da grade džamije, čak ni da ih nazivaju „masjid“ (džamijama). Ahmadijama u Pakistanu je zakonom zabranjeno da poduzimaju muslimanske načine bogoštovlja, od štovanja u ne-Ahmadijskim džamijama i javnim molitvenim područjima, te im se čak zabranjuje da izvlače citate iz Kur’ana i hadisa. Ahmadijama nije ni dopušteno hodočašće (Hadž) u Meku.

Kao rezultat tih ustavnih odredbi, Ahmadije su progonjene gotovo u svim stadijima dnevnog života, bilo na razini privatnog ili javnog sektora u Pakistanu ili bilo kojoj drugoj zemlji s muslimanskom većinom. Ahmadijske muslimane se baca u pritvor zbog izgovaranja pozdrava „As-salamu alaykum“ (neka je mir nad vama), a mnoge Ahmadije su bile ubijene kao posljedica terorističkog čina bez ikakvih legalnih posljedica po počinitelje. Jedan od najtamnijih momenata za Ahmadijske muslimane je obilježila 2010. godina kada su napadnute dvije džamije u Lahoreu, u Pakistanu, 86 Ahmadija je ubijeno a više od njih 120 je ozlijeđeno. Atentati na Ahmadije se nastavljaju u muslimanskim zemljama. Ne-Ahmadijski muslimani, uz uništavanje džamija, čak brišu i Allahovo ime s nadgrobnih spomenika Ahmadija, brišu i ne priznaju uvažene osobe iz zajedničke prošlosti ako su bili Ahmadije. Za vrijeme pisanja ovih objašnjenja, velik broj bijesnih muslimana u Bangladešu okupio se kako bi zabranili godišnju konvenciju Ahmadija u Bangladešu. Čak i nakon proglasa zabrane tih događaja, bijesna rulja ozlijedila je mnoge Ahmadije, palila im domove i vandalizirala njihove trgovine i skladišta.

Ova situacija jasno potvrđuje još jedno proročanstvo Časnog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.). Časni Poslanik (s.a.v.s.) je opisivao stanje u islamu u vrijeme drugog dolaska Mesije i Mahdija:

„Doći će vrijeme kada ništa neće ostati od islama, osim naziva, i ništa neće ostati od Kur’ana, osim spisa. Njihove džamije će biti predivno ukrašene ali nedostajati će im vodstvo. Njihova božanstva će biti najgori ljudi pod nebom i svađa će se uvući u njihove redove i spriječiti njihove naume (Mishkat Kitabul ‘Ilm Fatha uthalith, str. 38).

Nema opravdanja za priznavanje ovakvih bogohulnih zakona protiv Ahmadija. O pitanju diskriminacije raspravljalo se na međunarodnoj razini, pri čemu ga je Human Rights organizacija oštro osudila, kao i velik broj državnih dužnosnika i delegata. Međutim, Ahmadijski muslimani i dalje bježe iz svojih zemalja kako bi pobjegli od progona, te žive kao izbjeglice, u nadi da će moći prakticirati svoju vjeru u drugoj zemlji. Klerici u muslimanskim zemljama nastavljaju poticati na mržnju prema Ahmadijama, uz blagoslov postojećih vladinih zakona. Ti klerici propovijedaju mržnju u javnosti i ponašaju se poput terorista, unoseći pomutnju i strah u društvo.

Ahmadija muslimanska zajednica suočava se s mržnjom kontinuiranim radom na gradnji mostova nade, prijateljstva i suosjećanja, kako bi izgradili mir u društvu i pružili primjer čistog islamskog učenja. Neka nam Bog pomogne da uklonimo svu mržnju i upalimo plamen međusobne ljubavi, kako bismo mogli što bolje služiti Njegovim stvorenjima.

 

[1] Matej 24:3-7: „Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: “Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta? Isus im odgovori: Pazite da vas tko ne zavede! Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: `Ja sam Krist!` I mnoge će zavesti. A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima.“

[1] Ku’ran 2:137 (prijevod: Fahrija Avdić i Wasim Ahmad; prvo izdanje, Islam International Publication limited, 2007.)

[2] Ivan 17:3: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.“

[3] Dj 2:22: „Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama…“

Ivan 3:2: „On dođe Isusu obnoć i reče mu: “Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.“

[4] Matej 5:9: „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“

Izlazak 4:22: „Tada reci faraonu: ‘Ovako veli Gospod: Izrael je prvorođeni sin moj.“

[5] Luka 5:16: „A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.“

[6] Matej 4:2: „I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.“

[7] Marko 13:32: “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“

[8] Matej 10:5-6: „Ovih dvanaest posla Isus i zapovjedi im: “Ne idite k neznabošcima i ne ulazite ni u koji grad samarijski! Nego idite k izgubljenim ovcama kuće Izraelove!“

Matej 15:24: „On reče: “Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama kuće Izraelove.”

[9] Matej 5:17: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.“

[10] Ponovljeni zakon 24:16: „Oci neka se ne usmrćuju zbog djece njihove i djeca zbog otaca njihovih! Svaki neka bude usmrćen za svoj vlastiti grijeh!“

Ezekiel 18:20: „Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova.“

[11] Luka 24:39: „Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“

[12] Kur’an 23:51: „I Mi smo sina Merjeminog i majku njegovu znakom učinili, i dali im sklonište na mjestu s uzvisinama – mirnom mjestu sa vrelima.“;

Matej 28:10: „Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“

Marko 16:7: Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!“

[13] Matej 15.24: „On reče: “Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama kuće Izraelove.”

Ovaj intervju je nastao povodom dijaloga PORTALA PUT-ISTINA-ŽIVOT sa vjerskom zajednicom AHMADIJA u RH!

U Zagrebu, 25.1.2021.

PODIJELI