Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj! (Mk 9,35)
Postoji li na ovome svijetu savršen čovjek? Naravno da ne, jer svatko od nas ima svoje mane i svoje vrline i naravno da nije savršen. Savršen je jedino dragi Bog, dok pojedini ljudi samo teže savršenstvu, a mnogi se trude biti što boljima.
Čovjek, ako je kršćanin i ako je praktični vjernik, trudi se biti što bolji kršćanin, moli se i zahvaljuje Bogu, čini dobro svojim bližnjima. Pojedinci se udružuju u molitvene zajednice, svekolike bratovštine ili misijske i karitativne grupe i na taj način se ispunjavaju u molitvi i služenju. Mnogi služeći i ljubeći svoje bližnje duhovno rastu i teže priključiti se nekoj zajednici. Kad spomenemo riječ “zajednica” mnogima u misli ili pred oči dođe slika Svete Mise ili neke dvorane gdje su ljudi okupljeni na molitvu. Zajednica može biti župna zajednica, dekanat, biskupija, nadbiskupija, no ovdje bih posebno spomenuo molitvene zajednice i udruge, točnije, uputio bih kritiku, ali zdravu kritiku vezanu uz određene probleme koji se mogu pojaviti u molitvenim zajednicama i udrugama (naravno ne odnosi se na sve nego na pojedine).
Kad se vjernik priključi nekoj zajednici, u njoj očekuje da se vjera i živi. Svi se mjere po svom voditelju i od voditelja očekuju puno. Mnogi vjernici se razočaraju jer ih voditelj povrijedi gledajući ih s visoka, pa se mnogi s pravom pitaju “Gdje je tu poniznost?” Trebali bi se ugledati na Gospodina Isusa koji je rekao “Učite se od mene,jer sam krotka i ponizna srca.” (Mt 11,25-30)
Nažalost, mnogima udari slava u glavu, rečeno običnim jezikom, istovremeno zaboravljajući da sva slava pripada Bogu a ne čovjeku. Najgore je što mnoge voditelje zahvati duhovna oholost, pa se brzo zaboravljaju Isusove rečenice iz Matejeva evanđelja. Naglasimo svakako da je duhovna oholost najgori oblik oholosti. Nedopustivo je i vrlo negativno kad čovjek koji se smatra vjernikom i kršćaninom počne druge ljude gledati s visoka. Najružnije je vidjeti voditelja molitvene zajednice ili neke udruge kad sami sebe počnu uzvisivati, dok druge oko sebe ponižavaju i preziru. Takvo ponašanje dovodi do razdora i svađa, uvlače se duhovi ogovaranja, kritiziranja u zajednici i mnogi ljudi odlaze na svoju stranu razočarani.
Pojedini voditelji su svjesni da su samo ljudi i u svojim grupama primijete obične članove koji imaju određene sposobnosti, veće i od samoga voditelja. Upravo se ovdje stvara kamen spoticanja. Naime, pojedini voditelji teško griješe pokazujući visoku dozu ljubomore umjesto da iskoriste darove svojih članova zajednice za njenu izgradnju. Osoba s darovima ili određenim sposobnostima postaje im odbojna i često puta uznastoje da takve osobe udalje iz zajednice.
Ako je čovjek zahvalan Bogu tada nestaje ljubomora, a ako Duh Sveti djeluje u čovjeku i njegovom životu onda je čovjek zadovoljan s onime što ima i posjeduje i tada se veseli tuđim darovima i uspjesima. Dakle, zahvalnost je najbolji lijek protiv ljubomore.
Razdora, ljubomore, zavisti i prepiranja je bilo otkako svijet postoji:
“Zaista dok među vama ima zavisti i prepiranja, niste li tjelesni, i ne živite li po čovjeku?” 1.Korinćanima 3,3
Iz poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima možemo vidjeti da je zavisti, razdora i svađa bilo i među prvim kršćanima, a one su kroz povijest potrajale nažalost do današnjih dana.
Kako pobijediti razdore i svađe u zajednici? Pobijedit ćemo tako da prihvatimo i druge ljude u zajednici bez obzira na njihove mane ili vrline. Nekada se dogodi da u zajednicu dođe osoba koja nam je već na prvi pogled odbojna, ne odgovara nam radi svog ponašanja ili radi nečeg drugog. Pogledamo li, međutim, tu osobu Kristovim očima i kroz prizmu vjere, nećemo imati problema s prihvaćanjem. Ako ćemo u zajednici gledati samo sebe, a za druge će nam biti svejedno, postat ćemo ograničeni dijeleći ljude na one koji su nam dobri i koji nam odgovaraju i oni koji nam nisu dobri i koji nam ne odgovaraju. Na taj ćemo način upasti u zabludu i u grijeh osuđivanja. “Ne sudi da ti ne bude suđeno!” (Mt 7,1)
Ako ljubimo jedni druge Kristovom ljubavlju tada nećemo imati problema s prihvaćanjem drugih. Drugim riječima, Kristolika ljubav se osjeti i vidi kad prihvaćamo druge. Kada volimo svoje bližnje i kada smo im spremni pomoći, pokazujemo da ih volimo onako kako ih i Krist voli. Tada nismo sebični i ne molimo samo za sebe, ne radimo za sebe i ne živimo samo za sebe nego smo tu kako bismo služili jedni drugima i svaki oblik sebičnosti nestaje. Gledajmo pomoći i drugima, a ne samo sebi samima. “Ne gledajte samo svaki na svoje, nego i ono što je drugih!” (Filipljanima 2,4)
Živeći po pravilima kršćanske vjere bit ćemo bliži Kristu, a kada smo blizu Kristu više brinemo i za braću i sestre koji se nalaze oko nas i koji su potrebni naše ljubavi i pažnje.
Kad voditelji zajednica ili udruga gledaju druge osobe s visoka čine velike pogreške, jer nisu niti svjesni da među tim ljudima u svojoj zajednici ima i onih samozatajnih, punih duhovnih darova koje je sam Gospodin Isus poslao da kao maleni i obični ljudi naprave velike i neobične poslove.
U dobroj vjeri i namjeri spomenuo bih još i velike greške voditelja koje se najčešće događaju kad zajednica ili udruga naprave nešto veliko i uspješno, vrijedno divljenja drugih ljudi, u uspjehu cjelokupne zajednice počnu sami sebe uvjeravati da su odlični i uspješni, u vlastitom divljenju zaborave na Boga te tako uspjeh dovedu u opasnu zamku koja s vremenom može imati velike posljedice za cijelu zajednicu ili udrugu, ali i za samog voditelja. Ima slučajeva kad se iz lika voditelja zajednice ili udruge iskristalizira veliki ego – Zajednica – to sam ja.
“Čuvaj se da ne zaboraviš Gospodina, Boga svojega, i da ne prestupiš Njegovih zapovijedi, naredaba i zakona, što ti ih danas dajem!“(Ponovljeni zk. 8,11)
Mnogi vjernici koji se nalaze u fazi traženja pitaju se “postoji li savršena zajednica ili udruga u koju bi se učlanili?” Na to pitanje je teško odgovoriti. Naravno, postoje udruge i zajednice u kojima se služi i koje slijede Kristov put ljubavi, poniznosti, istine i života, ali savršen je samo Bog.
Kako postići stvaranje kvalitetne zajednice uz Božju pomoć? Tako da voditelj bude iskreni i istinski čovjek vjere koji će ljubiti Krista, koji će Isusa Krista stavljati na prvo mjesto, koji će biti ponizan sluga drugima i koji će biti posljednji i svima sluga (Mk 9,35). Život svakog voditelja bi trebao označavati ljubav prema Isusu Kristu i drugima, a ne opsjednutost samim sobom. Svaki voditelj bi trebao dopustiti onom malenom članu da svoje sposobnosti i darove stavi na raspolaganje zajednici, da svaki član dođe do izražaja, da svi oni koji imaju nešto protiv nekoga to odmah i kažu i da se u miru Božjem i uz Njegov blagoslov sve raščisti odmah na početku kako ne bi došlo do pojave napetosti i netrpeljivosti na relaciji član-član ili član-voditelj. Kad svaki član da svoj prijedlog koji se uvaži, tada zajednica napreduje i raste. Radilo se o molitvenoj zajednici ili kršćanskoj udruzi, molitva i Bog trebaju biti na prvome mjestu. Valja naglasiti da je ovdje potreban jedan djelotvoran lijek koji se zove poniznost. To vrijedi ponajprije za voditelje, a potom i za sve druge članove. Ako ćemo tako raditi, zajednica ili udruga će uspjeti u svome apostolatu. Isus nas poziva da ga slijedimo i krenimo korak dalje za Kristom. Neka nas sve prati Božji blagoslov!
MIR I DOBRO!
J.Jurčević
