Svakim danom u aktualnim događanjima oko imigrantske krize doznajemo novosti i polako slažemo kockice. Osim što plaćenički mediji invaziju imigranata u kojoj ima tek ponešto stvarnih izbjeglica i prognanika predstavljaju isključivo humanitarnim pitanjem, valja uočiti da i većina drugih medija, onih koji stvari pokušavaju gledati sa svih strana, zanemaruju jednu stvar, a to je da je nama trenutačno veća opasnost od lijevo-liberalnih sekularista i tzv. “mirovnjaka” i “humanitaraca”, nego od samih imigranata. Naime, ti već dobro poznati uhljebi ili točnije infiltrirani agresori mahom nehrvatske nacionalnosti, imaju dva poznata cilja – raditi protiv interesa Republike Hrvatske i protiv Katoličke Crkve, a u imigrantskoj su krizi dobili nevjerojatnu šansu da jednim udarcem ubiju dvije muhe. Dok se svi drugi ponašaju kao muhe bez glave i to uopće ne uviđaju.
Oni su se tako već poodavno rasporedili u tobožnjim humanitarnim udrugama, Crvenom križu i sličnim organizacijama koje imaju bianco propusnice za sve granice, sve prihvatne centre i sve zapravo ide preko njih, dakako u izvrsnoj kooperaciji s njihovom braćom ponajprije iz Srbije, a onda i iz Slovenije, Mađarske, Austrije…, pa ni malo ne čudi da su opet “humanost” i “tolerancija”, kojima su nam toliko puta uspjeli zabiti nož u leđa, daleko važniji od sigurnosti i hrvatskih interesa. Preko svojih operativaca na terenu i operativaca na društvenim mrežama sve koordiniraju i “u ime bratske ljubavi” guraju nam imigrante, a da bi njihovi doslovno teroristički čini ostali javnosti što manje zamijećeni brinu se svjetonazorski isti plaćenički mediji koji nas prave budalama pored zdravih očiju, tvrdeći da je imigrantski val zapravo tek val jadnih izbjeglica i prognanika, prepun žena i djece, samo što takve nikako da itko osim kamera uspije vidjeti. (Ono nešto malo žena i djece, kao i stvarne izbjeglice i prognanici, služi samo za štit i prikrivanje istine.)
Već poodavno kategorički tvrdim i svojim pisanjem to uporno nastojim otkriti široj javnosti, a ovdje ponavljam: sekularističke lijevo-liberalne udruge su, kao programirani operativci provođenja nečijih najmračnijih interesa, najveći neprijatelji Republike Hrvatske i njezin najveći problem. (Ista je stvar s europskim i općenito svjetskim sekularistima, s tim da su oni najveći problem znatno šireg područja, odnosno cijele Europe i svijeta, i zbog njih smo upravo u situaciji u kakvoj jesmo.) U njima se najvećim dijelom nalaze članovi srpske nacionalnosti i oni koji su jugoslavenski i “antifašistički” orijentirani, odnosno riječ je o izravnoj ili simboličnoj djeci onih koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku 1991. god., a sve što rade ima vrlo, vrlo promišljen cilj: nanijeti što veću štetu Republici Hrvatskoj i Katoličkoj Crkvi. Zato su obučeni da se izvrsno snalaze u kriznim situacijama, vrlo su mobilni i prebacuju se lako s jednog područja na drugo (prisjetimo se npr. niza konkretnih akcija vezanih uz dženderističku ideologiju, zdravstveni odgoj, građanski odgoj, prošlogodišnje poplave, gay parade, antifašističke derneke, sadašnju imigrantsku krizu itd.). Ima dakako, i to u velikom broju, i onih članova – u praksi nesvjesnih poslužnika ovim prvima – koji ne dijele takva uvjerenja, nego ih je u njihov tabor privuklo zanesenjaštvo i altruizam, jer su stvarno uvjereni kako pomažu drugima i šire ljubav prema bližnjemu.
Za one čitatelje koji misle da bulaznim i da je riječ o teorijama zavjere, skrećem pozornost na činjenicu kako su me svojevremeno udruženo krajnje nasilnički napali (koga zanima, sve detalje može pronaći ovdje), misleći da će me time slomiti, ali su me samo još više izazvali da otkrivam njihovo djelovanje, tako da ih sada već gotovo mogu prepoznati po izgledu. Ponavljam još jednom – oni su najveća prijetnja Republici Hrvatskoj, a najstrašnije je jer su raspoređeni na svim područjima i svime u državi tresu, a uvijek ostaju skriveni iza tolerantne fasade, tako da ih se ne može lako razotkriti. Ako ikad više kao država stanemo na svoje noge, oni bi prvi i neizostavno trebali biti lustrirani i doživotno protjerani. (No, i tu su korak ispred nas, jer oni najodgovorniji, koji sve koordiniraju, uopće ne žive u Hrvatskoj nego nas vrlo uspješno i vrlo brutalno napadaju sofisticiranim metodama preko Interneta.)
Svojom tobožnjom humanom fasadom, a zapravo zločinačkim namislima, i sada stoje na granicama i u prihvatnim centrima, točnije oni vrše superviziju nad svime, dok su vani na terenu zajedno s imigrantima i nešto malo izbjeglica njihovi stvarni zanesenjaci i altruisti, koji nisu niti svjesni što čine svojoj zemlji. Drugim riječima, samo uporno naglašavaju humanost i ništa drugo, a iako su sekularisti u ovakvim se slučajevima nemaju problema čak niti pozivati na kršćansku ljubav, a time su doslovno opčinili mnoge i mnoge.
Svjesna sam da su ove moje riječi u kojima nema puno sućuti za imigrante (za izbjeglice i prognaninike itekako ima) mnogima nevjerojatno grube i da će me zbog toga nazivati svakakvim imenima, ali ni najmanje ne sumnjam da će se već u narednim tjednima mnogima otvoriti oči. Nadam se da neće biti prekasno i zato pišem ovako bez zadrške, jer je krajnje vrijeme da se nešto poduzme. Sigurna sam da u ovome što pišem ima stvari koje će itekako trebati korigirati, jer već danas znamo puno više nego što smo znali prije dva dana, ali nimalo ne sumnjam da iza svega stoje lijevo-liberalni ideolozi.
Tako, ako realno pogledamo, putovanje onih imigranata koje smo imali priliku vidjeti nipošto nije toliko traumatično kako se to voli predstavljati, što se jasno očituje i na njihovim licima, nego je riječ o dobro pripremljenim prihvatilištima u kojima se oni nahrane i napoje, otuširaju, odmore, našminkaju i odu dalje. Ponekad, istina, moraju nešto pretrpjeti, ali i nebrojeno drugih ljudi bi rado prihvatilo da provede nekoliko noći na otvorenom na ovim temperaturama, ako bi to bila cijena da stignu u zagrljaj jednoj Finskoj, Danskoj, Švedskoj…, a koja će im osigurati puno toga. Oni su u tom smislu namamljeni, a daleko sam više spremnija povjerovati da su ih na svoj način prije pozvali sekularisti, nego da su poslani od strane islamista. Čini mi se da se trebamo puno više bojati prvih, nego drugih.
Naime, uz mnoštvo drugih mogućih zaključaka, valja uočiti da se u aktualnom valu imigranata nalaze oni koji su mladi, koji imaju puno novaca, koji su solidno obrazovani i koji solidno govore engleski, a kao takvi su sigurno poželjni bogatim ali demografski siromašnim zemljama Europe. One ih ne smiju izravno primiti, jer bi se tako razotkrili, ali ih zapravo žele i primit će ih kad se ovi proguraju do njihove zemlje. Cilj je dakle prije svega poboljšanje demografske strukture bogatih sekularističkih europskih zemalja koje su dženderističkom politikom gotovo usahnule.
Međutim, za njima će sigurno krenuti i drugi ozbiljniji val, a koji neće ni približno biti takvog elitnog sastava i za takve se vjerojatno grade zidovi, jer su namijenjeni zemljama poput Hrvatske, koje će se time još više držati u siromaštvu i u ropskom položaju.
Dakle, sekularistički protucrkveni i protuhrvatski uhljebi nehrvatske nacionalnosti koji zajedno sa srbijanskom braćom istih načela koordiniraju “ljubavlju koja nema granica” (doslovno i figurativno), nemaju ni najmanje sućuti ni razumijevanja prema stvarnim izbjeglicama i prognanicima, koji su uglavnom ostali u prvoj slobodnoj zemlji (jer nemaju ni novaca ni resursa da bi se odande uopće mogli pomaknuti, a pomaknut će ih kad to sekularistima bude odgovaralo), nego je njihova humanost – i to samo prema imigrantima, kao i toliko puta do sada, isključivo makijavelistički usmjerena, s navedenim ciljevima.
Cilj im je, nema sumnje, za ove vlasti, koju su oni postavili i koja pleše kako oni sviraju (stoga je Milanovićev plan B plan koji su mu oni odredili, jednako kao što su oni odredili prihvatne centre i sve drugo), i kojoj se bliži neminovan kraj, nanijeti što više zla Republici Hrvatskoj i katolicima. Zato uporno, uz tobože zatvorene granice kroz koje prolazi i veći broj osoba nego kada su bile otvorene, proguravaju što više imigranata, svjesni da će uskoro ulaz u Mađarsku i Sloveniju biti znatno otežan (iako se sada tobože, dakako da prikriju pravi cilj, svojski trude pomoći da imigranti i iziđu iz Hrvatske, ali ne za naše dobro, nego iz gore navedenih ciljeva). Kad se to dogodi (a i to su oni isforsirali iskorištavajući Milanovićevu bahatost kojom se zavadio sa svim susjedima), jasno kao dan, slijedi pretvaranje Hrvatske u izbjegličku zemlju, koju će imigranti, oni koji trebaju stići u drugom ili trećem kvalifikacijski nižerangiranom valu, bez obzira što im to vjerojatno nije prvotni cilj, samljeti u svakom pogledu. Tada će nam se svima jasno vraćati u sjećanje slike ušminkanih imigranata s najboljim mobitelima i s količinom novca u džepu koju malo koji Hrvat ima i u banci, pa ćemo se udarati u glavu i pitati se kako to nismo vidjeli. Takvu štetu ni jedna vlast na svijetu nikada neće moći ispraviti. A za takav scenarij ne treba puno vremena. Svakako je dovoljno ono vrijeme koje aktualna vlast i sekularistički uhljebi imaju pred sobom.
Nažalost, situacija je toliko kompleksna da, ljudski gledano, ne vidim rješenje, osim u mogućoj odluci predsjednice da izvede na granicu vojsku, ali koja se može, pod takvom opsadom sekularista i medija, kojima još uvijek vjeruje jako veliki broj ljudi, pa tako i Crkva (iako se, sudeći prema riječima biskupa Mrzljaka, polako budi), itekako okrenuti protiv nje i hrvatskog naroda, te bismo time imali i unutrašnji i vanjski rat (možda samo verbalan, ali možda i stvaran): iznutra s Milanovićem i onima koji uz njega pristaju (i koji imaju sve strateške položaje i policiju, a nije sigurno da ne bi na svoju stranu pridobili i dio vojske), a izvana s invazijom imigranata. No, ukoliko bi vojska doista pristala uz vrhovnu zapovjednicu i ponajprije počistila sve sekularističke uhljebe s granica i sama preuzela i taj zloupotrijebljeni humanitarni dio, a onda svojim tijelima i na sve druge prihvatljive načine branila granicu, onda bi se možda i uspjelo nešto postići. S obzirom da bi se, ako to situacija bude zahtijevala, vojsci rame uz rame, bez imalo dvojbe, pridružili i naši vjerni branitelji, kao i mnogi stasali mladići koji vole svoju zemlju, a ako treba i svi drugi, možda bi se sigurnost granice koliko-toliko održala.
No, valja svakako imati u vidu da imamo još jednu unutrašnju prepreku, a to su svi oni koji u mojim riječima (koje su, istina, velikim dijelom tapkanje u mraku) vide samo teoriju zavjere, uopće ne vide opasnost i još financijski i na druge načine podupiru vlastitu kapitulaciju. Na čuđenje sadašnjim imigrantima koji ne znaju zašto mi njima guramo pod nos hranu i financijski pomažemo, kada su oni puno bogatiji od nas i žele samo da se malo odmore, otuširaju i što prije nastave dalje. Prave izbjeglice i pravi prognanici ionako su u svom teškom jadu daleko zapeli, gdje nema nitko od mirovnjaka ni da im da čašu vode.
Zato je vrijeme da se probudimo i da se prisjetimo što bi naši pređi u takvim ozbiljnim situacijama učinili. Oni bi, naime, zavapili Majci Božjoj, odvjetnici Hrvata, te bi s krunicom u ruci, postom i molitvom skrušeno priznali da su zaboravili Boga i svoje kršćanske vrijednosti, molili bi nebeskog Oca za oprost i zaštitu. Jer, svakako valja imati u vidu da Bog vodi ovu povijest i našu Domovinu, što znači da ovaj imigrantski val, kao i drugi koji slijede, ma koliko god nam se činili strašnima, mogu na kraju iznjedriti nešto izuzetno pozitivno i dobro. Naše je da molimo i da konačno svojim životima svjedočimo svoju vjeru, a sve ostalo je Božje. I u to Božje valja imati bezrezervno povjerenje! Ili drukčije rečeno: valja imati vjeru!
Izvor: Vjera i djela, portal katoličkih teologa
Autor: mr. Snježana Majdandžić-Gladić, urednica portala
