Katolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju

Marito Mihovil Letica – Zagreb 

ʺU katedralu, kad su teške noći, / Na Banov grob zna neka žena doći / S teškim križem cijele jedne nacije, […]ʺ, dio je Matoševa soneta ʺPri Svetom Kraljuʺ, poznatom po često navođenu završnom njegovu stihu ʺI dok je srca, bit će i Kroacije!ʺ S obzirom na tešku povijesnu okolnost da Hrvati nakon 1960. u toj katedrali neusporedivo češće pohode Kardinalov grob nego Banov – možemo posuvremeniti Matošev sonet tako da umjesto o junačkome banu Tomi II. Erdödyju govorimo o mučeniku i još većemu heroju u borbi za slobodu i pravdu, hrvatski narod i Katoličku Crkvu – bl. kardinalu Alojziju Stepincu.

ʺNišta me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkrilitiʺ, riječi su Blaženikove, nadamo se uskoro Svetčeve. Iz njegova se svetačkog srca širilo i još se i danas širi ne samo hrvatsko domoljublje nego i univerzalno katoličko čovjekoljublje.

Prisjetimo se u tome pogledu Stepinčevih riječi što ih je u punini svojega herojskog srca – u kojemu ima mjesta za sve ljude, uključujući osobitim žarom i one koji su rasnim zakonima označeni kao tobože manje vrijedni i nevrijedni – izrekao na svetkovinu Krista Kralja olovne godine 1942.:

ʺSvaki narod i rasa, kako se odrazuje danas na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili Evropejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci, imadu jednako pravo da govore ʹOče naš, koji jesi na nebesimaʹ.ʺ Ostalo je zapisano da je njemački izaslanik Edmund Glaise von Horstenau na tu propovijed razbješnjen rekao: ʺDa je ovo izgovorio u Njemačkoj, ne bi živ sišao s propovjedaonice!ʺ

No uzorni se nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac nije dao zastrašiti ni ušutkati. Branitelj dostojanstva svakog čovjeka i prosvjednik protiv nacionalsocijalističkih rasnih zakona, nadbiskup je Stepinac godine 1943., također na svetkovinu Krista Kralja, prekoravao te poput proroka grmio s propovjedaonice ispred zagrebačke katedrale:

ʺMi smo uvijek naglašavali u javnome životu principe vječnoga zakona Božjega bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, židovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavnima ili kome drugome.ʺ Nadbiskup Stepinac zatim je istaknuo: ʺKatolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje; a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako crnac iz centralne Afrike kao i Evropejac.ʺ

Ne bi smjelo ostati nespomenuto da je dana 24. veljače 1943. nadbiskup Stepinac u pismu poglavniku Anti Paveliću oštro prosvjedovao zbog ustaških zločina rekavši da je ″sramotna ljaga čitav Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku″. Ne samo da je Stepinac prigovarao zbog nečovječnih postupaka u Jasenovcu i drugim logorima nego je osuđivao i sámo njihovo postojanje.

Valja k tome spomenuti i pismo što ga je nadbiskup Stepinac potkraj 1943. poslao monsinjoru Augustinu Juretiću. Citiram dio toga pisma:

ʺOvih smo dana (u noći utorka) imali opet tragične scene u Zagrebu, kad je po nalogu Gestapo-a nastavljeno hapšenje i odvođenje Židova. Učinili smo sve što se dalo. Uspjeli smo spasiti mješovite brakove. Nešto se Židova razbježalo, ali najveći dio je odveden, među njima i [glavni] rabin Freiberger. Kamo, ne zna se… Odvukli su i bolesnike iz židovske bolnice, gdje su vodile brigu za bolesnike po mom nalogu časne sestre iz Družbe Kćeri Marijinih od prošle godine do danas.ʺ

Što se tiče navodnoga nasilnog ʺprekrštavanjaʺ, što se iz nekih krugova i interesnih skupina Stepincu sve do danas stavlja na teret, treba reći da su te optužbe neutemeljene i tendenciozne. Stepinčeva uputa o tome bila je više nego jasna:

ʺKada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijene. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoju.ʺ

Postoji mnoštvo dokumenata koji vjerodostojno svjedoče o tome da je nadbiskup Stepinac djelotvorno spašavao Srbe, ponajvećma surađujući s hrvatskim arhitektom i publicistom Markom Vidakovićem, po narodnosti Srbinom, te Dianom Budisavljević, Austrijankom udanom za Srbina dr. Julija Budisavljevića. Tako su spašeni životi 27.215 srpske djece, ratne siročadi, te velikoga broja odraslih Srba. A Esther Gitman, američka povjesničarka židovskoga podrijetla, objavila je 2011. knjigu ″Kad hrabrost prevlada″ (″When Courage Prevailed″), koju je utemeljila na podatcima iz hrvatskih arhiva, dokumenata američkih obavještajnih službi i State Departmenta, zatim diplomatskih izvora i svjedočanstava brojnih ljudi koji su spašeni i preživjeli zahvaljujući svesrdnim nastojanjima nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Zbog svega toga, proglasio je papa Ivan Pavao II. kardinala Alojzija Stepinca blaženim, istaknuvši tom prigodom, dana 3. listopada 1998., među inim i ovo:

ʺU osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima, koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U Njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled išćući njegov zagovor.ʺ Tako govoraše Ivan Pavao II., sada svetac.

Danas, na spomendan blaženog Alojzija Stepinca, možemo s pouzdanjem reći da naš herojski nadbiskup bijaše protivnik bezdušne moći i svih totalitarizama, čovjek čiste savjesti, personifikacija evanđeoske ljubavi na djelu, vjerni i vjerodostojni sluga Bogu i ljudima, Katoličkoj Crkvi i hrvatskomu narodu, spasonosni svjetionik u tami i nevremenu… te sa svega toga istinski svetac!

Izvor: https://www.vaticannews.va

PODIJELI