Dragi prijatelji, a posebice vi koji ste vjernici, polagano smo
ušli u korizmeno vrijeme. Vrijeme kada čistimo dušu i tijelo.
S tom nakanom sjedećih par tjedana objavljivat ću vam
pjesme duhovnoga karaktera.
Prva u nizu bit će ova pjesma pod naslovom “Gospodine htio sam te sresti”. Nije izabrana zbog velike pjesničke vrijednosti već prvenstveno zbog same poruke.
Svi mi čeznemo da upoznamo Gospodina, ali ovim našim
ograničenim umom to djeluje nemoguće, no kada malo pojednostavimo stvari i nije tako nemoguće. Znamo da je crkva dom Gospodnji i da nedjeljom idemo u goste Gospodinu.
Svaki domaćin goste dočekuje na ulaznim vratima, kao i naš Gospodin Isus. Dok ulazimo u crkvu žurimo podvijene glave uhvatiti slobodno mjesto čim bliže oltara. Kako prvi, tako drugi i svi redom dok se crkva ne napuni.
Isus osta sam na vratima, a da ga nitko ne primjeti od gostiju. Ulazi još samo jedan, prosjak, stranac, nedostojan prvih mjesta sjede sam u zadnjem redu. Kada svi sjedoše sjede i Isus do onoga prosjaka, blago ga zagrli rukom oko vrata i izli na njega more milosrđa tako da prosjak poče od sreće plakati.

Svi bi htjeli Gospodina sresti, što ako često sjedi u zadnjoj klupi.

GOSPODINE HTIO SAM TE SRESTI

Žurim jer kasnim, misa je počela
sve su klupe pune, osim mjesta jednoga,
super mog sjesti, jer me leđa bole
čovjek nema ništa protiv, al je loše volje.

Šuti i sjedi, u mislima ponavljam
imao si sreće da je klupa slobodna,
čovjek pored mene, nijemo progovara
ruke su mu sklopljene, jakna mu prljava.

Pogled ne dižem, stid me od njega
prebirem po podu, raspala mu cipela,
to jedino mjesto gdje je klupa slobodna
ljudi stoje pored nje, u njoj sjedi prosijak.

Vrijeme leti, dok svećenik priča
a moje se misli, sve u grlu stežu,
ja se stidim njega, on se stidi mene
dva se svijeta zaplela u Božiju mrežu.

Sklopljene se ruke najedanput šire
dok ih tupa bol tjera da se smire,
blago diže glavu i pogledom moli
nije samo prosjak, još ga nešto boli.

I moje su sklopljene, sad za njega molim
postali smo prijatelji, skoro pa ga volim,
gledam ruke, sklupčane od boli
Bože daj mi snage da za njega molim.

Kad je došlo vrijeme da se mir podjeli
sklopljene se ruke raširile k meni,
susreli se pogledi kao plima jaka
prosjak je bio dijete, starac od dječaka.

Htio sam mu pomoći, molio za njega,
nisam znao onog trena, da ja njega trebam,
dao sam mu praznu ruku u novom odjelu
vratio mi mir u dušu, spokoj mome tijelu.

Gospodine, Gospodine, htio sam te sresti
birao sam prve klupe, bliže tebe sjesti,
sjedio sam duge sate ispred tvojih vrata
a ti si se sakrio u tog prosjaka.

 Jozo Krajinović
PODIJELI