Gospa od Anđela

185

Blagdan Gospe od Anđela, kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje koje se dogodilo godine 1208. u Porcijunkuli, postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe

 

Najljepši se pogled na Porcijunkulu pruža iz Asiza, s Trga sv. Klare. Pred vama se otvara velika i široka duga dolina, plodna Umbrija. I tu, pod Asizom, u srcu mjestanca, koje po njoj nosi svoje ime Santa Maria degli Angeli – Sveta Marija Anđeoska, diže se velebna bazilika. Podignuta je po želji svetoga pape Pija V., prije dominikanca, da pod Vignolinom kupolom (mlađom sestrom one Michelangelove) zakrili najdražu Franjinu crkvicu. Bazilika je građena između 1569. i 1679. godine. Papa sv. Pijo X. podiže je na čast papinske bazilike s naslovom: «Majka i Glava svih crkava Franjevačkoga reda.» Uputite li se s Trga sv. Klare, stići ćete onamo laganim hodom za tri četvrt sata (3-4 km).

 

U ono su doba ondje imali svoj «posjedić» (portiuncula, lat. čestica) benediktinci s brda Monte Subasio nad Asizom. Rado su ga, možda već godine 1210., ustupili Franji i njegovoj braći. Kao znak da to uživaju tek kao dar, za priznavanje vlasništva, braća su im svake godine o blagdanu sv. Benedikta donosila košaricu riba, a redovnici su im uzvraćali bačvicom svetohranišnoga ulja (SP 8).

I tu je crkvicu, nakon svetoga Damjana, Franjo popravio u prvom žaru svoga obraćenja. Tu je doživio i najjasnije očitovanje kojim putem da pođe. Bijaše to na blagdan sv. Matije, 24. veljače 1208. godine. Kod mise ga do u dno duše i srca pogodi Isusov, kako danas vole reći, misijski govor kojim učenike upućuje na prvo poslanje (Mt 10,5-15), kako to zorno opisuje Toma Čelanski (1Čel 21; LM III 1).

Kad je Gospodin Franji «darovao braću», kako sam veli u Oporuci, oko Sv. Marije Anđeoske razvija se njihova prva nastamba (LM IV 5). Tu bi se negdje, možda na lijepu prilazu bazilici, trebalo sakriti i u tišini čitati i čitati tolike prizore iz života prve braće koji se nižu u Miomirisnim cvjetićima. Ovamo se smješta i dirljiva priča kojom brat Franjo otkriva «ovčici Božjoj», bratu Leonu, u čemu je pravo veselje (CV 7; hrv. izdanje, 8). Ovdje je u gluhoj noći Cvjetnice 1211. (1212.) godine Franjo s braćom dočekao Klaru, bjegunicu iz očinskoga doma da je zauvijek posveti Gospodinu (4Čel 8).

Tu je jedne noći, 1216. godine, u žaru svoje zagovorničke molitve, hoteći sve ljude «poslati u nebo», potpomognut molitvama presvete Djevice, od Gospodina Isusa izmolio glasoviti Porcijunkulski oprost koji mu je doskora u Perugiji potvrdio novoizabrani papa Honorije III.

 

Kod Svete Marije Anđeoske održavala su se za života sv. Franje velika zborovanja, tzv. kapituli svekolike braće – prve na svijetu, rekli bismo, generalne skupštine, demokratski ustavotvorne i izborne (usp. 1Čel 30; LM IV 10). Prvi je kapitul bio o Duhovima, 14. svibnja 1217. godine, kad je Red razdijeljen na provincije (pokrajine). Franjo je odatle poslao brata Iliju kao provincijala Svete Zemlje, pa se taj kapitul smatra početkom franjevačkih misija. Najpoznatiji je tzv. Kapitul «na rogožinama» jer su braća, zbog nedostatka smještaja, noćila pod vedrim nebom, na rogožinama (CV20; hrv. izdanje 18). Na tom je kapitulu objavljeno i Pravilo Reda (Nepotvrđeno Pravilo).

Ovo svoje najdraže mjesto na svijetu Franjo je posvetio blaženom smrću. Kad je osjetio da je blizu kraj, zamolio je braću da ga «što žurnije prenesu« ovamo «da dušu preda Bogu ondje gdje je… prvi put savršeno spoznao put istine» (1Čel 108). Tu je, dakle po svojoj želji, da se suobliči s umirućim Spasiteljem, položen gol golcat na zemlju te je – u ekstatičnom čeznuću za Bo­gom – dušu predao svome Stvoritelju. Tu jedinstvenu smrt u povijesti svetih dirljivo opisuje Toma Čelanski, a za njim sv. Bonaventura i drugi (1Čel 105-111 i 2Čel 214-219). Najkraće je to sročio Čelan­ski čudesnim latinskim izričajem: «Mortem cantando suscepit – smrt je dočekao pjevajući« (2Čel 214). Bilo je to u smiraju dana, uz crkvicu svete Marije Anđeoske, u subotu 3. listopada 1226. godine.

I, preskočismo mnoga stoljeća. Tu, pred ulazom u samu crkvicu Marijinu, ujutro nezaboravnoga dana 27. listopada 1986. godine, kad se dogodio «novi Asiz», papa Ivan Pavao II. dočekuje svoje mile goste: Predstavnike mnogih religija svijeta koji dođoše u Asiz na prvu sveopću molitvu za mir svijeta, što će je o podne uputiti Gospodinu svih naroda na trgu pred bazilikom Svečeva groba. Bijaše to odgovor na davne želje i nakane brata Franje, uzvrat na njegov mironosni put na Istok, otpozdrav na njegov dragi pozdrav: «Gospodin ti dao svoj mir!» – Istoče i Zapade, Sjeveru i Juže, cijeli svijete!

Što je za Franju, pa onda za nas do danas, značila Sv. Marija Anđeoska, čudesno je sročio sv. Bonaventura: «Sveti je čovjek volio to mjesto više negoli ostala mjesta na svijetu. Tu je naime ponizno započeo služiti Gospodinu; tu je kreposno napredovao, tu je napokon sretno završio te je i umirući to mjesto kao Djevici najdraže, braći preporučio« (LM II 8; usp. 1Čel 108).

Porcijunkulsko zdanje sv. Marije anđeoske doživjelo je teška oštećenja u potresu 1997. godine. Nakon obnovnih graditeljskih zahvata, to je zdanje ponovno otvoreno vjerničkoj pobožnosti baš na Porcijunkulu 1999.

PORCIJUNKULSKI OPROST

Blagdan Gospe od Anđela je i dan potpunog oprosta, tzv. Porcijunkulskog oprosta. Na ovaj dan u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni. Oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako se ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu te izmole Vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetoga Oca.

Potpuni oprost je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu. Oprost je prvotno bio vezan uz pohod Porcijunkuli, ali kasnije se proširio na sve franjevačke crkve.

Ljudi su nekoć morali hodočastiti u Svetu Zemlju da bi zadobili ovakav oprost, oprost od vremenitih kazni za grijehe, što je mnogima bilo nemoguće. U tome je i veličina svetog Franje koji je učinio da se i u Asizu u Porcijunkulskoj crkvici može dobiti takav oprost.

„Sve vas želim poslati u raj“ – tim je riječima Franjo Asiški vjernicima okupljenim u Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine objavio da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovjede se i pokaju.

fra Bonaventura Duda / Bitno.net

 

U Asizu započela proslava Oprosta

 

U Asizu je danas, 1. kolovoza, započela proslava blagdana Oprosta, čija je posebna molitvena nakana ove godine završetak rata i neprijateljstava u Svetoj zemlji. Do sutra u ponoć bit će moguće dobiti Porcijunkulski oprost u svim župnim i franjevačkim crkvama u svijetu. Ali, za to je potrebno ispovjediti se, sudjelovati na euharistijskom slavlju, te izmoliti Vjerovanje, Oče naš, i jednu molitvu za nakane Svetoga Oca. Sutra se očekuje dolazak mladih sudionika Franjevačkoga hoda, među kojima su i brojni Hrvati.
Govoreći za našu radijsku postaju o Asiškom oprostu, fra Michael Perry, general Reda manje braće, istaknuo je da je riječ o slavlju bezgranične ljubavi, Božjega milosrđa; Boga koji ne prestaje pozivati nas na zajedništvo s Njim, jedni s drugima, i sa svime stvorenim. Pozvani smo postati, poput Krista, službenici pomirenja, Kristova milosrđa i mira za cijeli svijet – dodao je fra Michael. Mislim da je i sveti Franjo u svojem životu proživio brojna iskustva nesloge, pa i među manjom braćom, u Crkvi ili u svijetu. Zbog toga je htio slaviti i podsjetiti na ono što je bitno u našem životu u Kristu, u Crkvi i u svijetu, i u njegovo doba, ali i za nas danas.
Mislim da nam ovo slavlje daje i smisao za budućnost – napomenuo je fra Michael. U ovom smo svijetu ograničeni, imamo pogled koji se ograničava na iskustva današnjega svijeta – na trpljenje, nasilje – međutim, naš je poziv mnogo širi, povezan s Božjim nacrtom za nas, za svijet, za sve stvoreno… Očekuje nas budućnost nade, a ne očaja; budućnost radosti, a ne bijede – istaknuo je fra Michael.
Osvrnuvši se potom na Franjevački hod, poglavar Reda manje braće je istaknuo da mladi koji sudjeluju u hodu, a koji dolaze iz Italije, Njemačke, Francuske, Španjolske, Slovačke, Švicarske, Hrvatske, i drugih dijelova Europe, svi oni traže sigurnost u Božjoj nazočnosti, jer među današnjom mladeži vlada velika tjeskoba. Mislim da ih Asiški oprost može dirnuti, i ući u taj prazan prostor te ga ispuniti milosrđem, radošću, nazočnošću i sigurnošću da je Bog uvijek prisutan u našem životu – istaknuo je fra Michael.

Tekst preuzet s internetske stranice Radio Vatikana

 

Pripremio: Franjo Damir K.

 

 

 

 

 

 

 

Nedavno objavljeno:

 

 

 

Neupitni hrvatski rodoljub

 

Jasni glas Crkve u Hrvata

 

Izazovi ‘oca laži’

 

Sveta Marta

 

Sveti Joakim i Ana

 

Sveti Jakov apostol

 

Don Živko Kustić – Biografija

 

Sveta Brigita

 

Marija Magdalena

 

Beskućnici i siromasi u Hrvata

 

Sveti Ilija, prorok

 

Ustoličen novi mitropolit Porfirije 

 

13. srpnja – Majka Božja Bistrička

 

9. srpnja – Spomendan Marije od Propetog Isusa Petković

 

5. srpnja – spomendan suzaštitnika Europe – Ćirila i Metoda

 

Međuljudski odnosi

 

Da li su me voljeli?

 

Duhovna potpora u palijativnoj skrbi

 

Sveti Petar i Sveti Pavao – apostoli

 

Svetkovina Presvetog Srca Isusovog

 

Rođenje sv. Ivana Krstitelja

 

 

PODIJELI