U vrijeme moga djetinjstva,osamdesetih godina prošlog stoljeća stvarno je bila rijetkost sresti u prirodi goluba grivnjaša.Kao djeca mi smo goluba grivnjaša zvali “poljski golub” jer nitko nam nije znao objasniti njegov pravi naziv a naziv “poljski golub” smo mu dali zato što smo ga možda u nekoliko godina sretali jedan,dva ili možda tri puta u polju u okolici Đakova.Golub grivnjaš nas je podsjećao na krupnog goluba Štrasera ili na obojenu krupnu grlicu.Stvarno smo se kao djeca divili ovim golubovima ali su nas tada stariji ljudi upozoravali “djeco nemojte dirati ove golubove,oni su zaštićeni i rijetki i pustite ih da žive u slobodi i nemojte ih uznemiravati.”Polja u Đakovštini su bila velika a ovih golubova je bilo malo.Danas otprilike 45 godina poslije ovih golubova ima puno a sretnem ih ovdje u Zagrebu svakodnevno jer ih se može vidjeti u parkovima,krovovima kuća,uličnim rasvjetama.Ovog goluba sam snimio kako se odmara na uličnoj rasvjeti i samo neka uživa i neka živi u miru.Čuvajmo ove ptice jer su nam potrebne i korisne a lijepe su i za gledati i za odmaranje naših očiju. ( J.J. 07.06.2023. )
