Dvije pjesme

163

Krvave ruke

Nezrelo tijelo

nerođenog čovjeka
dio po dio
drobe
sakate
lome
režu
krvave ruke
u gumenim rukavicama.
Krv raskoljenog tijela
nerođenog čovjeka
prolijeva se i vrišti:
Ne ubij!
Ne ubij!
Ne ubij!

Josip Čosić, Zagreb

 

 

Pismo majke sinu ginekologu

 

Sine moj!
Božji zakon u srcu sam nosila,
život poštovala,
tebe kao dar Neba
velikodušno primila.
Majčinskom ljubavlju nad tobom sam bdila,
za tebe se molila,
mukom odgojila,
uspjehu se radovala.

Vjeruj sinko da si, kao čovjek,
jedinstven, dragocjen, neponovljiv
i da te Krist
u sićušnoj braći čeka.

Nemoj sine da onaj uništavajući duh
zamrači tvoj ljudski i kršćanski um!
Zagledaj se u svoj ginekološko stol
i promisli dobro:
da  li će to biti
kolijevka ili odar
a ti
liječnik ili grobar?

Ne dopusti da desnicu tvoju ikad
omasti dječja, abortusna krv!
Progonit će te,
prat ćeš je dug,
samog sebe bit će te stid!

I dok kukamo nad nestalim pticama,
zagađenim rijekama,
uginulim ribama,
premalo je u srcima tuge nad pomorenim nevinim ljudskim bićima!

A, u obiteljima mnogim
dječje radosti treba!
Domovina nam draga
glasom pradjedova slavnih
za opstankom žudi!

Stoga molim te sine,
smjelo podigni svoj glas!
U pozivu dosljedan kršćanin budi!
Nek svako začeto dijete se rodi,
nek ugleda svjetlo dana
i ljepotu svijeta!

 

Marica Gamulin, Jelsa

 

Antun Lisec, dr. med.

 

PODIJELI