Iz 22,19-23
Rim 11,33-36
Mt 16,13-20
U krajevima Cezareje Filipove Isus upita učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin čovječji?“ Što ljudi danas govore, tko je za njih Isus? Kako je komunističko nasljeđe prisutno na ovim zemljopisnim prostorima za neke je on samo neki mit, legenda. Jer upravo je komunizam negirajući uopće postojanje Boga, prvi propagirao da Isus nije niti povijesna osoba. Unatoč tolikim pisanim poganskim izvorima rimskog i grčkog i židovskog podrijetla. Neki, pak, Isusa jer ga ne poznaju ili ga malo poznaju odbacuju. Tako je tužno, odvratno i teško slušati na kako ružan način neki govore o Isusu ili ga čak psuju.
Neki ljudi, posebice crkveni, u Isusu vide čudotvorca. Trebaju ga i traže u bolesti i različitim životnim tegobama i razdobljima. Čini mi se katkad da ga samo radi toga trebaju. I ako im Isus ne pomogne po njihovu pitaju se: „Gdje je taj Bog?“ Sablažnjavajući se i spotičući o njega predbacuju mu da ih je i on zaboravio i da ne mari za njih.
Nekima je on dobar čovjek i mudrac koji je pomogao ljudima u nevoljama i koji je obilježio ljudsku epohu od svoga rođenja, ali ništa više od toga. Ali Isusu je bitan naš odgovor. Tko je on za nas koji se svake nedjelje ili svakoga dana skupljamo na euharistiju? Jedne nedjeljne večeri, za svojih bogoslovskih dana, sam u svom domu u selu Trnovcu razmatrao tekst današnjeg Evanđelja. Neodoljivo Isusovo pitanje je bilo: „A ti, što ti kažeš, tko sam ja?“ Iskusio sam nadahnuće i oko 21 sat izašao u polje. U dugom ushitu i zanosu, pod vedrim nebom koga su ukrašavali mjesec i zvijezde, govorio sam u sebi: „Ti si Bog, moj Bog, neizreciva ljubav i dobrota prema meni, samo praštanje i milosrđe. Ti si smisao i svrha mog života. Isuse, ti si moje sve!“ Dugo sam šetao u noći obasut prekrasnim mislima o Isusu, ushićen i zadivljen njegovom osobom. U grudima sam osjetio neizrecivu milinu, toplinu i sigurnost. Bio je to moj osobni Tabor; gora na kojoj se Isus preobrazio pred Petrom, Ivanom i Jakovom. Vidio sam ga duhovnim očima u njegovoj slavi.
S odmakom od 30 godina. Isus mi ponavlja isto pitanje. Izravno me pita, kao i tebe, poštovani čitatelju, pa mu direktno i odgovaram: „Ti si Isuse za mene čovjek i Bog, Očev Sin koji mi je skupa s njim poslao Duha Svetoga. Ti si za mene Isuse iz Nazareta, povijesna osoba, sin Blažene Djevice Marije. Poznajem te ponajprije kao Isusa orisana u Evanđeljima i Novom Zavjetu, a potom i kao onoga o kojem mi putem razgovora s tobom progovara Duh Sveti te tako upotpunjuje moju predodžbu i svijesti o tebi. Ti surađuješ sa mnom dok pišem ovu knjigu. S tobom uživam razgovarati i mogu ponekad to činiti satima. Najljepše mi je s tobom. Iskusio sam tolike tvoje zagrljaje i poljupce. Ne osjećam se osamljenim i kad sâm dugo sam jer ti ne prestaješ bdjeti i brinuti za mene. S tobom su mi dani ispunjeni premda sam u mirovini. Oslobađaš me uvijek iznova strahova, tjeskoba, dosade, brige, patnje, bolesti. Često uživam
u tvojoj riječi dok je čitam ili slušam po tvojim svjedocima. Nerijetko me ganeš do suza pritom jer osjećam da si u njihova srca utkao svoju izravnu ljubav. Tvoje tijelo i krv me jačaju i okrepljuju. Uzdigao si me do svećeništva za što sam ti neizmjerno zahvalan. Tvoje praštanje, moje uzdanje i tvoja riječ: „Ne boj se!“ su mi stalni pratioci. Dao si mi braću i sestre te sam i po njima primao tvoju ljubav. Isuse, ti si moje sve!“
Međutim, nameće mi se i moje pitanje tebi: „Tko sam ja za tebe?“ Ti mi odgovaraš: „Neizrecivo te volim. Svijet i svemir stvorio sam za tebe. Volim te kao da si jedina osoba povijesti i svijeta. Urezao sam tvoje ime i tebe u svoje dlanove i srce. Čavli u mojim dlanovima i vršak koplja u mom srcu su dokaz za to. Silno čeznem za tobom i tvojom srećom. Radujem se trenutku kada poslije smrti dođeš k meni. Bit će to najveličanstvenija eksplozija ljubavi.
Ali ti si o moja suza jer se još uvijek opireš svom umiranju i mojem uskrsnuću u tebi već u ovom životu. Poruči svojoj braći, a mojim sinovima i kćerkama da iste riječi i mnoge druge i istu ljubav imam i za njih.
vlč.Vinko Pilić
