Sir 27,30-28,7
Rim 14,7-9
Mt 18,21-35
U današnjoj evanđeoskoj perikopi Isus progovara o opraštanju. Zanimljivo je da strahovitu štetu trpi čovjek, sluga komu je njegov gospodar, kralj oprostio nezamislivo velik dug, a koji istodobno nije htio oprostiti neznatan, milijun puta manji dug svom dužniku.
Najnaivniji su ljudi koji ne praštaju. Ako ti je, poštovani čitatelju, primjerice, susjed razbio prozor, a ti ga počneš zbog toga mrziti i osvećivati mu se, on je uspio razbiti i tvoju dušu, što je daleko gore. Ustvari, zloduh je nadahnuo tvoga susjeda da ti učini zlo želeći izazvati tvoju reakciju, tj. tvoju mržnju i osvetu. Budući da si ga zamrzio i na zlo uzvratio zlom, Zli te je zaposjeo a Bog koji je ljubav morao je napustiti tvoje srce. A kad ostaneš bez Boga, to jest ljubavi u svom srcu ostaješ i bez smisla života. Vidiš li kako su dalekosežne i ubitačne posljedice tvog nepraštanja. Ne bih ti preporučio da mu u srcu oprostiš i moliš za njega, a da ga istovremeno tužiš sudu za razbijen prozor. Najbolje je da sam popraviš prozor od svoga novca i da ga pri prvom susretu pozdraviš. Isus naime kaže govoreći o osveti: „A ja vam kažem: Ne opirite se Zlome! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi (Mt 5,39). Ti ćeš po svojoj ljudskoj logici reći: „Pa onda će mi, misleći da sam slab, učiniti još i gora zlodjela.“ Neće. Evo moga iskustva s jednom ženom koja je mnogo trpjela od četiri radnice na poslu. Ponižavali bi je riječima i na svakojake druge načine mučile. Kada više nije mogla trpjeti, prijavila ih je šefu i šefici koji su se verbalno obrušili na te zle radnice. Međutim, situacija zlostavljanje žene se nije promijenila kao ni situacija njezine kolegice na poslu s kojom je bila u dobrim odnosima. Ta je njezina prijateljica također podnosila taj teški mobbing od istih žena. Obje su uzele odmor od posla htijući i dati otkaz u toj firmi. Međutim nisu mogle jer je u pitanju bila njihova materijalna egzistencija. Na posao se prva vratila kolegica žene koju sam prvu spomenuo i koju ću prozvati Anom. Ona je silno bila napadnuta i osupnuta zlom četiri djelatnice. Stoga se Ana jako uplašila, desetak noći nije mogla spavati, bolio ju je želudac, a strepnja pred dan odlaska na posao se silovito množila. Nazvala me je telefonom noć prije odlaska na posao i plačući rekla što je tišti. Savjetovao sam joj da im se ne opire i obećao joj svoju molitvu. Od srca i iskreno, sa suosjećanjem, uživljavajući se u njezinu situaciju, molio sam za nju i praštao njezinim kolegicama, a sutradan ujutro prikazao misu na tu nakanu. Kad sam je pri kraju radnog vremena nazvao rekla mi je da ju nitko nije napao i da je sve u redu. Zli gubi svoju moć nad onima koji su agresivni ukoliko im se ne opiremo i ako praštamo tim ljudima moleći se za njih i blagoslivljajući ih. „Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima“ (Ef 6,12), kaže sveti Pavao.
Praštanje je naš život kao što je Bog naša sudbina. Ukoliko ne praštaš, cijenjeni čitatelju, čovjeku koji te napada, znak je da ti nije stalo niti do njega i njegova spasenja i što je još gore niti do Boga. Sam sebi štetiš jer bivaš nemiran, razdražljiv, osjećaš se krivim, tjeskoban. Možda postaješ opsesivan htijući mu vratiti to, jer ti se čini da ga možeš svladati ili potišten i depresivnim jer ne možeš do njega fizički doprijeti ili se osjećaš slabijim od njega. Mučiš se u sebi. Zar to ne znači upravo ove riječi današnjeg evanđelja: „I gospodar ga preda mučiteljima dok mu se ne vrati svega duga“. A onaj koji te je povrijedio možda ispovijedi tu uvredu i pokaje se za nju od srca. Tako si otvara put u nebo. Možda ti nakon nekog vremena čak pristupi i zatraži oproštenje. Uistinu sam od srca zahvalan onima koji su mi oprostili, naročito ukoliko sam ih molio za oproštenje. Istovremeno sam bio tužan, ali i zabrinut, kad mi je uskraćeno oproštenje, zbog stanja njihova srca jer sam molio da mi oproste.
Neka zadnja riječ u ovoj propovijedi bude riječ svećenika koji je ubijen 1947. godine dok je obavljao svoju službu u crkvi Miroslava Bulešića: „Moja osveta je oprost.“
vlč.Vinko Pilić
