Duhovna potištenost

64

A mi smo se nadali da je On onaj koji je trebao otkupiti Izraela. Osim svega toga, danas je već treći dan otkako se to dogodilo. Luka 24:21

Svaka činjenica koju su učenici iznijeli bila je točna, no zaključci koje su iz tih činjenica  izvukli bili su pogrešni. Sve što ima makar  i prizvuk duhovne potištenosti, uvijek je pogrešno. Ukoliko sam depresivan ili opterećen, za to sam ja kriv, a ne Bog ili bilo tko drugi. Utučenost proizlazi iz jednog od dva izvora – ili sam udovoljio žudnji ili ju nisam zadovoljio. Kakogod, u oba slučaja ishod je utučenosti. Žudnja zahtjeva: “Moram to smjesta imati.” Duhovna požuda čini da zahtijevam odgovor od Boga, umjesto da tražim samoga Boga koji daje odgovor. Čemu sam se nadao ili što sam vjerovao da će Bog učiniti? Je li danas “treći dan”, a On još uvijek nije učinio ono što sam očekivao? Opravdava li to moju utučenost, te  što za to krivim Boga? Kad god inzistiramo na tome kako bi nam Bog trebao odgovoriti na molitvu, mi smo u krivu. Svrha molitve je spoznati Boga, a ne dobiti odgovor. Nemoguće je biti fizički dobro i biti potišten, jer potištenost je znak bolesti. Isto vrijedi i u duhovnom smislu. Duhovna potištenost nije u redu i za nju smo uvijek sami krivi.

Očekujemo vizije s neba i događaje koji potresaju zemlju da bismo vidjeli Božju moć. Čak i sama činjenica da smo utučeni, dokaz je kako upravo to činimo. Ipak, nikada ne shvaćamo kako je cijelo vrijeme Bog na djelu i u našim svakodnevnim događajima i u ljudima oko nas. Kad bismo samo poslušali i izvršili najbliži zadatak koji nam je On postavio, vidjeli bismo Ga. Jedno od najnevjerojatnijih Božjih otkrivenja dolazi nam kad shvatimo, kako upravo u svakodnevnim životnim stvarima spoznajemo veličanstveno božanstvo Isusa Krista.

Vidim li Ga u svakodnevnim okolnostima?

Oswald Chambers, vojni kapelan Britanske vojske

PODIJELI