Propovijed povodom blagdana Šezdesetnice
Danas obilježavamo blagdan Šezdesetnicu, koja je posvećena Duhu Svetom kao Posvetitelju.
Prošle nedjelje, kad smo ušli u pretkorizmeno razdoblje i kad nam je središnja tema razmatranja djelovanje Duha Svetog u obliku dara mudrosti i važnosti primjene istog, danas, druge pretkorizmene nedjelje, razmatramo pojam posvete koju primamo preko Duha Svetog.
Da bi osoba krenula putem samoostvarenja, obnove sebe kao ljudskog bića u potpunom smislu, potrebno je slijediti određene parametre, bez preskakanja potrebnih etapa. Temelj bilo kakvog ozbiljnog duhovnog rada na sebi je spremnost spoznaje sebe kao ljudskog bića, kao Božjeg djeteta te postupaka, kako svojih tako i ljudi oko nas prema nama. Dar mudrosti, dobiven djelovanjem Duha Svetog, je bitna osobina osobne procjene naših postupaka prema sebi i prema drugima, te prepoznavanja pravih, istinskih vrijednosti za nas u odnosu na one koji nam otežavaju naš duhovni napredak.
Nakon što smo spoznali, prihvatili i počeli primjenjivati darovanu mudrost u nama, slijedi proces posvete novom životu koji počinjemo živjeti. Posvećujemo se novom sebi, na razne načine, ovisno o onom u čemu smo najbolji, u područjima u kojima prepoznajemo svoj puni potencijal. Bez obzira u kojem području ljudskog djelovanja prepoznajemo sebe u potpunosti, ako je korištenje istog u službi općeg dobra, odnosno u službi služenja Bogu u nama, naše posvetno djelovanje je prožeto snagom Duha Svetoga.
Poseban vid posvetnog djelovanja je služenje Bogu u izvorno religijskom, duhovnom smislu, bez obzira u kojem obliku to prakticirali. Naša posvećenost, koja je ogleda sudjelovanjem u sakramentalnom životu Crkve, je svjesno primanje Krista u svoj život. Naravno, službe koje vršimo u našoj crkvi te sudjelovanje u sakramentima, prvenstveno svetoj euharistiji, nije tek puko obredno djelovanje koje je samo sebi svrhom, nego, ako mu se potpuno predano posvetimo, istinsko sjedinjenje s Kristom u nama, a posljedično, i s Kristom u drugima.
Posvetno djelovanje, koje predano i dobrovoljno vršimo u našoj crkvi, ne utječe samo na naš rast i razvoj, nego i na rast u Bogu svijeta oko nas. Posvećujući se iskreno i istinski sakramentalnom životu i time mijenjajući sebe, preobrazivši se u novu, kvalitetniju i ispunjenu osobu, nenamjerno mijenjamo i preobražavamo živi svijet oko sebe.
Neka nam osobna posveta stalnom rastu u Bogu, a time i služenjem i pomaganjem drugima na tom putu, bude trajna inspiracija i motiv, sukladno Kristu u nama.
Amen.
